Izvor: B92, 17.Feb.2000, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Pregled stampe
"Vreme", 12. februar
priredio: Milan Milosevic
Frano Cetinic: Pariski kolateralni dnevnik, proljece 1999.
Nazovi NATO radi umorstva (2)
Red zvona, red bombi
Iz knjige Frana Cetinica prenosimo nekoliko nastavaka koji pokazuju sa koliko je kontroverzi Pariz pratio rat protiv Srbije u prolece 1999...
1. travnja
Jean Daniel, kolumnist Le Nouvel Observateura, oblaci maskirnu uniformu i krece u totalni rat. Covjek svih >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << pariskih intelo-kuhinja, koautor (zajedno s Bernard-Henri Lévyjem) one sramne: Radije biti u krivu sa Sartreom, nego u pravu s Aronom, dakako u vrijeme dok je Sartre zario i palio na pariskoj intelektualnoj sceni, a Aron nazivan "fasistom". (Bilo je to 1976. Raymond Aron je tada odgovorio na tu cuvenu dilemu: Sartre ili Aron, inace drugari iz skolskih klupa na L'Ecole Normale Supérieure, slijedecim rijecima: "Smatram strasnim to sto ce mu se jednoga dana spocitnuti da je rabio svoje dijalekticko umijece i svoje velikodusne osjecaje samo zato da bi opravdao ono sto se ne moze opravdati. Sto je trezore svoje ingenioznosti ulozio u pokusaj da pokaze da se ne moze biti protiv Staljina i da, u najmanju ruku, treba biti blizak s njim. Docim ce se jednoga dana reci, ako jos bude vladalo zanimanje za nj i mene, da nikada nisam, radi dijalektickog razloga, opravdavao ono sto se ne moze opravdati. Nikada nisam opravdavao Pinocheta. Nikada nisam opravdavao Staljina ili Hitlera" (R. A., Mémoires, str. 721.).
(Taj Jean Daniel - um.red.) izdaje dnevnu zapovijest: "Da bismo spasili Kosovare, ciju smo sudbinu otezali, ne moze se vise iskljuciti totalni rat protiv onih Srba koji i dalje ostaju zacarani Milosevicem." Totalni rat protiv zacaranosti!
U L'Expressu kronika André Glucksmanna. Nekadasnji ideolog tri M (Marx, Mao i Marcuse), koji je u svojoj brosuri (1968) o revolucionarnoj strategiji snivao o pobuni koja bi zapalila cijeli kontinent, od Lisabona do Moskve, pise iznova u ritmu ratnih dobosa. Revolucionar koji do svoje tridesete godine nije bar jednom bio lakse mrtav, u dvaput starijoj zivotnoj dobi doimlje se kao vojni bjegunac. Sve je tu - i borba protiv "barbarstva", i "kuga" (ovo ce biti zbog Camusa, mozda) i klonirani "Milosevici" sto "u hodnicima Kremlja bruse svoje nozeve". Ima proze koja odaje duboke dusevne i psihicke poremecaje. Ova je od te vrste.
"Asocijacija Sarajevo" - u svom biltenu za mjesec "april" - donosi clanak-tjeralicu pod naslovom: RFI-RTS? - uz, dakle, ogradni upitnik, posve nepotreban, jer kad se procita ovaj letak, primjereniji je bio znak jednakosti. Stanko Cerovic je napadnut jer "u svojim reportazama iz Srbije i Crne Gore otvoreno naziva gestu francuske drzave besmislenom operacijom". Nakon sto se tako "Asocijacija" uzdigla u zastitnika francuskih drzavnih interesa - jer o njima nema tko drugi da misli? - za moju je malenkost napisano da "bijesno laje na sve sto dolazi sa Zapada". Kako je dirljivo citati ovu optuznicu iz 'av-av-socijacije' koju vodi 'bivsi' komunisticki ambasador, a koji se zbog dugogodisnje 'borbe protiv Zapada' nije imao kad cijepiti protiv zapadnih boginja.
Régis Debray objavljuje, u Le Mondeu, svoj prvi clanak suprotiva jednoumljem: 'Mjesecarska Evropa'. Ce Guevarin suborac iz bolivijske prasume, koji je, dakle, "omirisao barut", ocituje hrabrost da bude inakomisljasci, kako se govorilo u vrijeme breznjevljevske political correctness i humanitarne teorije o "ogranicenom suverenitetu". "Neka je glava amerikanizirana onda kad vrijeme zamjenjuje prostorom, historiju tehnikom a politiku Evandjeljem." Ili jos i ovo: "Ono sto omogucuje uspjeh ovog westerna jest opca kriza evropske transmisije - kriza skole, nakladnistva, spektakla, svih oblika pamcenja".
AFP izvjestava o podjeli medju francuskim intelektualcima. Uz vec spomenute kosovarske komitetlije navodi se i akcija "Ne ratu" - peticija koju su do danas, izmedju ostalih, potpisali: Gilles Perrault, Max Gallo, Gisele Halimi, Jean Dutourd, Jean Raspail, Dominique Jamet, Vladimir Volkoff, Alain de Benoist, general Pierre-Marie Gallois i njemacki (zasto njemacki?) pisac Peter Handke, zahtijevajuci "bezodvlacan prijekid bombardiranja i otvaranje istinskih pregovora". U jednoj drugoj peticiji, koju su potpisali sociolog Pierre Bourdieu i povjesnicar Pierre Vidal-Naquet, napominje AFP, takodjer se trazi "bezodvlacni prijekid bombardiranja" i "odbijaju argumenti kojima se opravdava NATO-intervencija".
French Doctor Bernard Kouchner, Dandy humanitarne stvari: "Ali mi ne vodimo rat protiv Srba demokrata, mi, uostalom, ne vodimo rat ni protiv Srba, mi uostalom ne vodimo rat ni protiv koga..."
2. travnja
Ujutro na France-Info slusam intervju s Bernardom Kouchnerom, s French Doctorom. Zatrazio sam kopiju i evo nekih ulomaka. Posebnu pozornost obratiti pitanjima koja to nisu.
Pitanje: Humanitarno je, jos jednom, pozvano danas u pomoc. Vi, kao osnivac Lijecnika bez granica i Lijecnika svijeta, znate o cemu se zapravo radi.
Odgovor : Da, ali nema humanitarne katastrofe, ja ne bih rabio tu rijec. Ponajprije, zato sto je to politicka gnusoba, moralna kriza, dopustiti usred Evrope da provaljuju vrata kuca, jedna po jedna, na osnovu ustanovljenih lista, kao sto to sada znamo, i zatim da protjeruju zene i djecu, ubijajuci muskarce ukoliko pruzaju otpor, bacajuci ih na put bez prtljaga, bez icega, u jednoj sekundi, u dvadeset minuta. O tome se radi. To nije humanitarno pitanje, to je politicko pitanje. To je cak fasizam.
Dosta je bilo toga!
- Ovo je svakako prvi put da svijet, Zapad (znakovit zaborav preostale cetiri petine svijeta - F. C.), intervenira protiv neke drzave koja nije povela rat, bar ne za sada, izvan svojih granica, i po prvi put da se na neki nacin ispunjava duznost mijesanja u unutrasnje stvari, principa kojem ste vi uveliko kumovali.
- Da, i vjerujte mi da se ne stidim toga, prije bih rekao da se time ponosim i, da nije bilo osporavano ovo pravo mijesanja, i to ponajprije u nasim zemljama, i cak od strane humanitaraca, ne bismo bili izgubili toliko vremena. Znate, to je vrlo jednostavno. To nije pacanje u stvari drugih, radi se o tome da se zna hoce li se odgovoriti s Da ili Ne na poziv zrtava i nikoga drugog, radi se o univerzalnoj savijesti. Mi civilizirani (!!!) i bogati na neki nacin (ovdje se bivsi komunista zacnuo i postavio blagu ideolosku ogradu koje nema u slucaju njegove hipostazirane civiliziranosti - F. C), ljudi koji vjerujemo u prava covjeka, mozemo li zastititi izrabljivane manjine prije no sto one nestanu. To je pravo na mijesanje. To je napredak covjecnosti, ukoliko do toga dodjemo. Treba to pravo kodificirati.
... Znam ulogu koju su Srbi igrali tijekom rata, poznata mi je njihova hrabrost, njihov heroizam, znam i njihovu nepopustljivost, njihovu historiju. Znam da oni sebe smatraju vratima krscanskoga Zapada, da su se borili kroz stoljeca i stoljeca, i da su, na Kosovu posebno, izgubili bitku protiv onih koje oni nazivaju Turcima, protiv muslimana (!!!), znam ja sve to. Ali mi ne vodimo rat protiv Srba demokrata, mi, uostalom, ne vodimo rat ni protiv Srba, mi uostalom ne vodimo rat ni protiv koga (nevjerojatna humanitarna i covjecno-pravaska pozicija: bije te ratnim strojem i pri tom ti ne daje ni minimalno semanticko pravo da to nazoves ratom - F.C.), mi hocemo samo da sprijecimo da ljudi Kosova ne umru, da ne budu muceni, da ne budu protjerani, da ne budu streljani na ulici, da ne budu ostavljeni mrtvi pred ocima svojih obitelji, a sve to pod izgovorom da su vecinski i da su muslimani. To je to sto mi hocemo. Moze li se sred Evrope dopustiti da se cine takve gadosti, takvo barbarstvo? Ma nemojte! Jos jednom, nisu udari NATO-a pokrenuli zbjegove. Mi o tome sada znamo dosta".
French doctor ima iza sebe vec trideset godina humanitarnog staza i suosjecanja na distanci, ili kako bi to rekli sljedbenici najslavnijega beckog doktora, entlehntes Schuldgefhl, posudjeni osjecaj griznje savijesti: Bijafra, Bejrut, Afganistan, Sudan, Somalija i vreca rize na ledjima pred TV kamerama... "Jednu trecinu terco-monden, i dvije trecine monden", sapce se u hodnicima ministarstava, ili jos: Dandy humanitarne stvari. Kouchner samo preuzima koncept koji je ranije skovao Jean-Francois Revel, o mijesanju u unutrasnje stvari. No, ovaj su koncept rabili mnogi, i ne znajuci, kao sto gospodin Jourdain nije znao da je cijelog zivota govorio u prozi. (Lik iz Moliereova Bourgeois gentilhomme.) U ovom su se stoljecu njime sluzili i Mussolini, prigodom rata u Abesiniji, i Hitler, u povodu aneksije Sudeta. Kouchner ga pretvara u parolu: Osnivanje internacionalnih brigada za unesrecene i za borbu protiv fasizma, koji svuda dize glavu, ako je suditi po takvim izjavama. Ovom cesto rabljenom obrednom psovkom prikriva se danas nova socijalno-kulturna uravnjilovka ili Gleichschaltung. To je i oklada na sigurno - jer fasizam je pobijedjen prije vise od pola stoljeca, zato ih tako 'dobro sluzi karta' - oklada brojnih anarhista-funkcionara viseg platnog razreda, pobunjenika iz rezervnog sastava ili subverzivnih apologeta, koji podgrijavaju strah od prozivljenih zala i odaju se nemilosrdnoj kritici svega prosloga, kako bi se bolje etablirali u postojecem "neredu". I za tu svoju necuvenu hrabrost i aposteriorni historijski traumatizam traze od nas da im se divimo.
Pier Paolo Pasolini: "Antifasizam svekolikog komfora i odmora"...
Pier Paolo Pasolini pisao je sredinom sedamdesetih godina o "arheoloskom antifasizmu koji je dobar izgovor da se pribavi spomenica stvarnog antifasizma". U ocima Pasolinija, kojega bi bilo tesko optuziti za desna skretanja, radi se o "antifasizmu svekolikog komfora i odmora". Novi istinski fasizam, tvrdi Pasolini, bio bi "ono sto sociolozi vrlo uctivo nazivaju 'potrosackim drustvom', rezultati kojega su na putu da preobraze ljudska bica do najdubljeg sloja njihove duse, i to tako vjesto da i ne znaju. "Fasizam je zavrsen (a time je i antifasizam postao isprazan), jer ga je zamjenilo nesto jos gore: potrosacka moc i njena hedonisticka ideologija"! * * *
Humanitarna kriza, fasizam kao horresco referens, koliko samo povoda da bi se opravdao rat koji je - po informacijama koje sve vise cure iz 'sluzbenih izvora' - nametnula Madeleine Albright, a za teorijsku logistiku pobrinuo se pan Zbigniew Brzezinski, ciji je opravdani antisovjetizam dugo prikrivao bolesni antirusizam. Dovoljno je citati njegovu posljednju knjigu Velika sahovska tabla.
Nakon Lijecnika bez granica, oglasila se i organizacija Postolari bez granica (tko ne vjeruje neka provjeri: sjediste je organizacije: 7, rue Ste Eugénie, 3000 Nmes) i, u komunikeju s danasnjim nadnevkom, njeno vodstvo naglasava "da je stupilo u kontakt s Quai d'Orsayom" radi pokretanja akcije Cipele za Kosovo, pocev od 6. ovoga mjeseca, te stoga - buduci da se iza ovakvih i drugih humanitaraca krije uvijek neki uzviseni razlog - mole "gradjane da isprazne svoje plakare, podrume, suse i drugo", sve u okviru, dakle, proljetnog ciscenja potkrovlja i podrumskih prostorija. Io voglio una frontiera !
Na "Gare de Lyon" cekam Snajdera koji se vraca u Pariz, nakon boravka u "La Chartreuse". Iako se nalazimo desetak metara jedan od drugog, u neopisivoj guzvi, pronalazimo se tek tako sto i jedan drugi zovemo moj kucni telefonski broj i dobivamo neophodne koordinate. Ponovno provjerena vrijednost uputstva velikog istrazivaca: "Kad si izgubljen, ne pitaj gdje si, vec gdje su drugi!" A drugi su u "Train Bleu" - raskosnom kolodvorskom restoranu u stilu belle époque.
Vecera kod Velickovica - "gost veceri" jeune homme, Slobodan Snajder.
Velika subota, 3. travnja
2 h ujutro. Po povratku od Velickovicevih zovemo - Sac i ja - Borku Pavicevic. Borka daje live komentar bombardiranja Beograda.
U Sarajevo zovem S. P. U jucerasnjem prilogu za RFI govori o "Bosnjacima koji zive u Sandzaku". Priznajem, prvi put cujem da se narodi i etnicke zajednice definiraju, poput indijanskih poglavica, s odnosnom zamjenicom koji. Nakon sto su se sarajevski 'nezavisni' Dani - ciji je on glavni urednik - pojavili s naslovnicom Lepa sela lepo gore, s projektilom ispaljenim s americkog ratnog broda, ova mi se bik koji sjedi-apelacija kontroliranog etnickoga porijekla smucila. Rekoh mu, da me to podsjeca na "Dalmatinca koji zivi u Sumadiji". I, u okviru svojih nadleznosti, otkazujem dalju suradnju.
AFP javlja: "Francuski ministar unutarnjih poslova Jean-Pierre Chevenement indirektno je kritizirao NATO-intervenciju u kojoj sudjeluje i Francuska, dijeleci svojim kolegama iz vlade fotokopiju teksta njemackog pisca i filozofa Hansa Magnusa Enzensbergera (Pogledi na gradjanski rat)".
"Moral je posljednje utociste evrocentrizma. Vrijeme je da se odreknemo tih fantazama o svemocnom moralu", pise Enzensberger. Po izlasku sa sjednice vlade, proslog cetvrtka, kojoj je predsjedao premijer Lionel Jospin, Chevenement je samo kratko potvrdio da je "imao priliku iznijeti nekoliko razmisljanja filozofske naravi". Njegov MDC (Pokret gradjana) izjasnio se protiv NATO-ove akcije i pozvao na manifestacije koje su se odrzale u Parizu u cetvrtak. Za rata u Perzijskome zaljevu (1990-91), Chevenement je, kao tadasnji ministar obrane, podnio ostavku u znak neslaganja s francuskim sudjelovanjem. Le Monde ocijenjuje da "takve kakve su, ove recenice predstavljaju zestoku kritiku intelektualnih i moralnih osnova akcije koju su odlucili Chirac i Jospin". "Iznoseci ih na ovaj nacin, Chevenement pokazuje rastucu unutarnju napetost: posve protivan akciji koja se odvija, on ne moze kriti svoje osjecanje, ali, za trenutak, radije bira za politicara bolnu gestu, da nametne sebi sutnju nego da izazove vladinu krizu". Veceras je Chevenement, u posebnom komunikeju, istaknuo slijedece: "Komentari koje je objavio le Monde predstavljaju ekstrapolaciju koja obvezuje samo taj dnevnik a ne i ministra unutarnjih poslova koji je na eticki plan postavio problem granica naseg angazmana".
Vlada Velickovic : "Ovo sto se nocas dogodilo je po svemu dijabolicno, slicno onome sto se dogodilo - dan u dan skoro - 6. Aprila 1941. godine. Hitler je napao Jugoslaviju, bila je nedelja, Uskrs!"
Vlada Velickovic daje ekskluzivnu izjavu za RFI:
"Smatram neodrzivim i skandaloznim ponasanje takozvanih velikih sila, koje mora da bas to i nisu, toliko velike i snazne, kad im je potreban ceo taj cirkus da bi jednu malu zemlju stavili na koljena, s obrazlozenjima koja to nisu i koja su, moglo se i predvideti, proizvela potpuno suprotan efekat. Lepo je i lako znati gde su ciljevi koje treba gadjati, ponekad bi trebalo posvetiti malo paznje i zaviriti u duse i osecanja ljudi, sto je, naravno, americkim stratezima potpuno strano.
Ono cega mi je posebno zao, i ispunjava me i te kakvim besom, to je da smo u prilici, mi koji smo ovu zemlju, Francusku, izabrali kao svoju drugu domovinu, da konstatujemo, prvo, njenu sramotnu poslusnost, a zatim i prelaz na samu akciju koja ce uciniti da petnaest miliona Srba sirom sveta posumnja u tu dugu ljubavnu pricu, pa cak i prekinu je, razocarani.
Ubedjen sam da nema sukoba, opravdanog ili ne, koji se ne da, pogotovu danas, resiti dogovorom, dobrom voljom. Suvise su svi ovi narodi, i srpski, i jugoslovenski, ukljucujuci i Albance, trpeli, patili, stradali moralno, emocionalno i materijalno. Po koji put cemo morati ponovno da dizemo zemlju iz pepela i rusevina? Nismo li se kroz istoriju i suvise time bavili. Dosta je bilo.
A grljenje i ljubljenje Holbrooka i Solane, posto su obelodanili odluku, mimo svih medjunarodnih pravila i konvencija, da napadnu Jugoslaviju, ostaje kao sramotan dokument kraja ovog veka. Ovo sto se nocas dogodilo je po svemu dijabolicno, slicno onome sto se dogodilo - dan u dan skoro - 6. aprila 1941. godine. Hitler je napao Jugoslaviju, bila je nedelja, Uskrs!"
Uskrs, 4. travnja
"Happy birthday to you, NATO!" Osam rodjendanskih projektila pogodilo minule noci "srce Beograda", kako kiruski precizno naslovljuje Le Monde.
U istom listu oglasila se i Njegova Uzoritost, kardinal Jacques Delaporte, nadbiskup Cambraia i predsjednik Komisije za Pravdu i Mir francuske biskupske konferencije s naslovnom porukom: Nametnuti mir oruzjem. Blagoslov, s odvec istaknutim galikanskim tonovima, "pravednog rata"! Ni rijeci o papinoj osudi rata, jos manje o cetiri uvjeta pravednoga rata, koja je Toma Akvinski odredio, a koji su i danas aktualni kao u 13. stoljecu (legitimnost autoriteta koji ga pokrece, ispravljanje krivice ili nadoknada stete koju je neprijatelj prethodno pocinio, razmjernost odgovora u odnosu na agresiju i potraga za mirom), ali zato se unaprijed daje vrhunaravna indulgencija i za eventualnu kopnenu intervenciju radi "razoruzanja agresora". Kad Crkva luta, pometnja je potpuna i duboka. I to na Uskrs. Uskrsnja propovijed monsinjora procelnika kongregacije za PRAVDU i IZVJESTIJE.
5. travnja
Dok laicki Le Monde objavljuje propovijed biskupa u odori, u veoma politicko-korektnom katolickom dnevniku, La Croix, nailazimo na intervju s vrhovnim zapovjednikom saveznickih snaga u Evropi, generalom Wesleyem Clarkom (beogradski knjizevnik Predrag Cudic ga zove Veseli Klark), u kojem - na veoma katolicko pitanje: Je li NATO sposoban sprijeciti Srbe da pobiju Kosovare? - general odgovara: "Ne, nismo sposobni. I nikada nismo ni vjerovali da cemo biti sposobni. Nasa je savijest na velikoj muci zbog strasne sudbine izbjeglica". Prema Clarku "srpska je vojska istrosena, umorna, i motivirana fanaticnim sefovima". "K da strepi mrki vuce s planinskoga gladna misa", rekao bi pokojni ban pucanin.
Od Libérationa, urednika Pierrea Haskija, trazim tekst Paula Quilesa, bivseg francuskog ministra obrane i sada predsjednika komisije na Nacionalne skupstine za obranu. Na pitanje o tome kako znam da je Paul Quiles poslao prije samo pet minuta svoj tekst redakciji, odgovaram da kao novinar nisam duzan odati svoje izvore, ali, ipak, kazem kako je porijeklo informacije "iz kruga Quilesovih prijatelja" i svojom rjecju jamcim da necu zlouporabiti tekst i otkrivati njegov sadrzaj prije sutrasnjeg objavljivanja. Zadovoljan je i salje mi faksom tekst u kojem Quiles, izmedju ostalog, predlaze prijekid bombardiranja i pokretanje mirovnih pregovora. Na izlazu iz Maison de la Radio susret s Pierreom Hassnerom, clanom Komiteta Kosovo, sjediste kojeg je u uredima casopisa Esprit (od personalizma do ucekizma!). Iz prvih recenica razgovora biva razvidno da se nalazimo na suprotnim pozicijama, sto kod njega izaziva ne malo cudjenje, buduci da "znam otkad drzite da je Milosevic najodgovorniji za katastrofe koje su pogodile narode Jugoslavije". "Da, bas zato", odgovorim. "Jer, kako mi kaze ovih dana prijatelj, nisam znao da se ludjak lijeci udaranjem motkom po glavi". I nastavim u drugom registru: "Ne cudim se ostalim clanovima Kosovskog komiteta sto brane dvije logicki proturjecne pozicije: 'multikulturalizam' i 'multikonfesionalizam' u Bosni, a sada separatizam Kosova na osnovu mono-etnickoga principa. Ali vi biste bar to proturjecje trebali vidjeti. Jedino sto je tu konstantno, jest uvjerenje da su Srbi uvijek bad boys." Hladan i vjerojatno konacan rastanak. Ne bih ovo bio ni rekao, da on nije bio taj koji me je 1988. pozvao, da u okviru njegove Radne grupe za odnose izmedju istocne i zapadne Evrope, pri Skoli za visoke studije u drustvenim znanostima, odrzim predavanje o Milosevicu, sto mi je tada donijelo niz neugodnosti. Ne i od strane Hassnera. Dapace.
Madelaine Rébérioux: "Prijatelji Srbi!.. Vi odgovarate koncertima, salama, pjesmom, da biste nadvladali strah... Ipak... kako da ne budemo potreseni pred sudbinom koju, u vase ime, milicije nanose Albancima s Kosova..."
Francuska povjesnicarka Madelaine Rébérioux - bivsa predsjednica Lige za ljudska prava, i sada njen pocasni predsjednik, daje ekskluzivnu izjavu za nas program:
"Prijatelji Jugoslavije, prijatelji Srbi! Saljem vam ovaj pozdrav dok bombe NATO-a unistavaju, noc za noc, vase aerodrome, vase mostove, vase tvornice, uskoro i vase gradove.
Zdanje pogodjeno bombom, to su zidovi sto krvare. Ono malo snage koju ste sakupili poslije borbe protiv Hitlera sada nestaje. Ako je rijec o javnoj nekoj zgradi, onda time nestaju i vasi arhivi, u kojima je upisana proslost vaseg nesalomljivog naroda. Vi odgovarate koncertima, salama, pjesmom, da biste nadvladali strah.
Kao historicar bavila sam se balkanskim ratovima 1912-13. i znala ukazati na njihova barbarstva.
Bombe danas padaju s neba i oni koji ih izrucuju ne riskiraju svoje zivote. Ipak, zelim da vam kazem, cak i ako su informacije koje siri NATO pogresne, pokadsto i lazne - kako da ne budemo potreseni pred sudbinom koju, u vase ime, nanose milicije Albancima s Kosova.
Mnogi, mnogi - nedvojbeno - bjeze od bombi. Mnogi, isto tako, bjeze od etnickoga ciscenja - tog bescasca! Mrznja prema Albancima koji zive u vasoj zemlji los vam je savjetnik. Na Kosovu mora da se uspostavi gradjanski mir! Ujedinjenim se narodima mora ponovno dati rijec. Zracni udari moraju prestati.
Kao mnogi Francuzi, djelujem tamo gdje mogu: na ulici, u svojoj organizaciji - Ligi za ljudska prava - kod prijatelja koji su na vlasti u Francuskoj, da bih im uputila ovaj vapaj! "
6. travnja
Iz Struge se javio Fehim, nakon 12 dana bez glasa o sebi. Ovo odsustvo, jer sam krio informaciju o njemu, protumaceno po nekim kolegama kao ugusivanje glasa druge strane.
Akademik Jean-Francois Revel odbija dati intervju za RFI. Nije pomoglo ni zajednicko prijateljstvo s pokojnim Brankom Lazicem. "Ceka me dalek put", a u sebi mislim kako je to samo izgovor. Iako glavna tema vec dva tjedna, u svojim kronikama Revel izbjegava da se izjasnjava o NATO intervenciji.
Svjetska trgovinska organizacija potvrdjuje da je zakonodavstvo Evropske unije glede uvoza banana protivno pravilima medjunarodne trgovine. Tako je danasnjom americkom pobjedom okoncan visegodisnji rat izmedju USA i EU. Preostaje jos pobjeda nad balkanskim barbarima, kad su majmuni Eurolanda tako nagradjeni za svoju servilnost.
7. travnja
Pascal Bruckner, u Le Mondeu, u samom naslovu se vec pita: Zasto ovo anti-americko bjesnilo? Stara je francuska izreka, kad covjek hoce ubiti psa, proglasi ga bijesnim. Bjesnima su proglaseni redom: urednik tjednika Marianne, Jean-Francois Kahn, sociolog Pierre Bourdieu, historicari Pierre Vidal-Naquet i Max Gallo, politicar Charles Pasqua i, medijolog, Régis Debray. "U peticiji koju su posebno potpisali Pierre Bourdieu i Pierre Vidal-Naquet, zahtijeva se bezodvlacni prijekid NATO misija i, istodobno, samoodredjenje Kosova. Kojim bi se to magijskim skokom preslo s jednoga na drugog? Tajna. Bitna je samo anti-imperijalisticka poza, ma koliko bila djetinjasta. Amerika: treba biti protiv. Tako zahtijeva intelektualni konformizam, na ljevici kao i na desnici". Nakon sto je NATO ostavio tako u 'misionarskom polozaju' - pogledati u Figurae Veneris - Bruckner je sam uzjahao na anti-konformistickom krilu i dao se u ljuti boj s lijevim i desnim "anti-yankee fanaticima".
Vijest koju objavljuje zagrebacki tisak, Jutarnji list, da je u Londonu, 4. ovoga mjeseca umro, u 86. godini, Vane Ivanovic. Ni nad otvorenom rakom ne moze bez podvala, lazi i objeda: "Premda jugoslavenski orijentiran, Ivanovic je nakon uspostave Hrvatske jasno dao do znanja da prethodne Jugoslavije nisu bile njegove Jugoslavije i premda sve do trenutka smrti iz njegova duha nije izblijedjela ta vizija, nekoliko je puta pohodio Hrvatsku za vrijeme rata, ocito ne samo zato sto je obozavao Dubrovnik, vec je kao clan najviseg engleskog drustva pomagao hrvatskoj diplomaciji u kontaktima s engleskom vladom i clanovima Parlamenta". Jedva da je ista tocno, osim onog o Dubrovniku, u ovom nekrologu-smjernici za naprednu i nacionalnu budnu mladez. Pisem vijest iz glave, u kojoj pokojniku izrazavam duboku zahvalnost u ime redakcije, te molim Jelenu Lovric da za sutra napise kraci komentar o 'posljednjem velikom Jugoslavenu'.
Vijest AFP: Americka pomorska baza Guantanamo - na jugoistocnoj obali Kube - spremna primiti 400 kosovskih izbjeglica i prvi ce "stici veoma brzo", istaknuo je general Chuck Wald. Smjestenu oko tisucu kilometara juzno od Havane, pomorsku bazu Guantanamo - suverenitet nad kojom polaze Kuba - americki Useljenicki odjel ne smatra americkim teritorijem. Tu su zadnji put - iza bodljikavih zica - bili smjesteni izbjeglice iz Haitija, kao i Kubanci koji napustaju svoju zemlju. Reuters javlja da su vlasti jednog zapustenog rudarskog naselja iz kanadskog Velikog Sjevera predlozile kanadskoj vladi da predvidi naseljavanje 5000 kosovskih Albanaca. Srednja sijecanjska temperatura u podrucju Yukona varira izmedju - 17 i - 30. Slike kosovskih nesretnika koje ubacuje u avione k "Velikom kanadskom Sjeveru i Guantanamu" - tih nesretnika koji pred kamerama pokazuju znak kao da su im ruke svezane - samo smo jednom vidjeli na francuskoj televiziji. Ne treba uznemiravati mirnu humanitarnu savijest bez granica!
"Ja, pisac Peter Handke, krsten, najavljujem svoj izlazak iz ove sadasnje katolicke Crkve".
Iz Novoga lista dobio Slobodanovu kolumnu, objavljena dan ranije, pod naslovom Kome zvona zvone?
"Dakle, ostavili smo La Closerie des Lilas, prijatelj i ja, u najboljem raspolozenju. Mnogo je svijeta setalo ulicama. Nista nije najavljivalo da bi dan prije no sto se skloni kraju, mogao izaci kao osobito vazan. Onda je u vecernjim izdanjima osvanulo slovima koja su vikala: "Rat!" U subotu vec pisalo je u istim tim novinama: "A sto sada?" U medjuvremenu, sjetimo se kako je Hemingway, sa slavnim svojim pitanjem, osluhnuo zvona koja mozda zvone na apokalipsu. Na evropski Veliki petak i opet gore evropski gradovi, i to je, nazalost, jedini pravi evropski kontinuitet od 1914. do danas. Kao ni onda, 1914, ni danas Evropa nema ni snage ni volje da nesto odlucno poduzme u vlastitoj stvari. A zvona zvone. Red zvona, red bombi !"
Austrijski pisac Peter Handke napusta katolicku crkvu u znak prosvjeda protiv drzanja Crkve prema NATO-intervenciji. "Papa u svojoj uskrsnjoj poruci, dvanaestog dana rata protiv Jugoslavije, osudjuje 'bratoubilacki sukob', ali ne i napad NATO-a protiv jedne male zemlje... Ja, pisac Peter Handke, krsten, najavljujem svoj izlazak iz ove sadasnje katolicke Crkve". Prema istom izvoru, Handke je osudio i pisanje nadbiskupa Cambraia, Monsignora Jacquesa Delaportea, u clanku (na koji smo se osvrnuli pod nadnevkom od 4. travnja) u Le Mondeu, posebno njegovu ocjenu da je "u sadasnjem slucaju postojao izbor izmedju juridicki korektnog nedjelovanja i eticko nuznog djelovanja".
.jpg)
