Izvor: B92, 30.Jan.2000, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Pregled stampe
"Nezavisne novine" Banjaluka, 26. januar
talk-show
Aleksandar Tijanic
Ko je za njih, taj je protiv sebe
Sada se vec sa izvjesnom sigurnoscu moze prognozirati da ce u ovoj godini Srbija manje-vise propasti!? Patoloska napetost, svjesno proizvedena u laboratoriji na vrhu, vodi ka nezapamcenom sukobu dvije rase Srba od kojih ce samo jedna imati prava na zivot. Taj sukob ne mora - i nece - imati formu gradjanskog rata; bice to lomljenje i istrebljenje >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << i lobotomija onih Srba kojima jos nije zgazena funkcija u mozgu za odgovornost, istinu, pravo, integritet i zelja za normalnim zivotom.
Prva, Visa rasa, unaprijed abolirana od bilo kakve odgovornosti za krah nacije i drzave, programirana je da svaku javnu ili licnu slobodu, pa i sopstvenu, satre despotizmom vecine. Zestina ucesca u hajkama, nemilosrdnost, neupitanost i dzelatski talenat odredjuju drustveni, socijalni i sigurnosni rejting svakog hajkaca.
Tako je bilo u prvom talasu populizma; sada se odozdo, iz srpske mase, sve slabije cuje huk linca i kako on malaksava, umoran od prevara, istorije, smrti, bijede i jada - vrh pocinje novi ciklus nasilja izvikujuci zapaljive parole, prijetnje, presude i bacajuci prokletstva na pojedince, kompletne socijalne slojeve i citave profesije. Druga, Niza vrsta Srba, podijeljena je u dvije potklase. Jedna, od prvih dana u sukobu sa ovakvom verzijom srpske renesanse koja je unistila drzavu i naciju, vec je zamorena zivotom usred "neprijateljske" teritorije, rezignirana zbog desetina propalih pokusaja da se naciji objasni sustina vlasti koja je sve nas uzela za taoce, postidjena zbog sopstvenih gresaka, sujeta, svadja, medjusobnog ogovaranja pred strancima, neukog prolivanja svih energija koje su prijetile da izmaknu strogoj stranackoj kontroli (Panic, Depos, Zajedno). Za nesrecu, oboljela je od prvoborackog sindroma i sprecava nastanak bilo kakvog kristala opozicione mase koja nema pecat cuvara antislobisticke kapije Srbije. Medju njima, mnogi ne vide da ce eventualna smjena rezima - ako do nje ikada dodje, nismo mi Hrvati - biti rezultat zamora Srba proizvodnjom istorije, a ne ekskluzivnog uspjeha i inteligencije opozicije.
Druga, sacinjena uglavnom od razocaranih slobista i poklonika Grofa od Karlobaga, Ogulina i Virovitice, zeli brzu promjenu vlasti. Bilo zbog straha da ce u haoticnim vremenima koja dolaze biti ugrozeno sve sto su stvorili - bez obzira na nacin kako su do imovine dosli; bilo zbog sumaglice koja im se razisla pred ocima kad su jednog jutra vidjeli kolika je Srbija, ko cuva Decane, sta je sa nasim narodom sa traktora i kolskih zaprega, gdje su nam djeca, gdje su nam prijatelji, kako zivimo i zasto starci nose cvijece na groblja svojih potomaka umjesto obrnutog, Bogom danog redoslijeda?
Premijerno, dakle, protivprirodnu koaliciju na vlasti - slijedilo je stvaranje protivprirodne koalicije u opoziciji. Vladajucu kastu je ujedinio strah od silaska sa vlasti koji ce, za mnoge medju njima, biti veoma neudoban. U svojim intimnim pricama oni sljepljuju svoje redove izjednacavanjem gubitka izbora sa gubitkom slobode, a neki govore i - zivota!? Takva prica unosi u srpske izbore sadisticku nemilosrdnost koja cini da je zivot u Srbiji veoma opasan po zivot. Od odlaska Nijemaca, ovdje se nije upotrebljavao politicki rjecnik poput danasnjeg i to nisu puki manevri vec glasni gavrani iznad zemlje vise puta zavijene u crno.
Medjutim, sve to jos nema pravu formu staljinizma: ima montiranih procesa, ima nerijesenih atentata, ima diktature nad medijima, ima ometanja televizija i otimanja opreme, ima pribijanja na kolac svake veceri preko instrumenata drzavne propagande, ima straha od hazjajina, ima masovnog preseljenja stanovnika, ima svemocne tajne policije, ali fali Sibir, logori, ruski jezik kao zvanican, Smirnof votka kao pokrovitelj nase kosarkaske reprezentacije i neki glavati general umjesto Putina na celu Rusije. Da imamo nesto tako danas - sutra biste se probudili u Srbiji u kojoj bi jos samo cirilica podsjecala na zemlju koja nikad nije bila umno slijepa i koja je uvijek znala da izabere svoje prvake, sopstveni put, prijatelje i stranu svijeta.
Dakle, nervoza slobista je, prakticno, na vrhuncu, a klimaks ce biti u kampanji laznog povratka na Kosovo pocetkom ljeta. Razlozi su jasni: na tri sata voznje od Beograda logoruje strana vojska i cinjenica da je Kosovo za zvanicnu Srbiju zabranjena zemlja, ne moze se maskirati nicim. Drugo, Milosevic sad vidi da je pretjerao u represiji, jer je strah od pogibije ujedinio srpsku opoziciju do mjere da se vise niko ne usudjuje na saradnju sa rezimom. Mada, otvoreno govoreci, jos uvijek imam puno povjerenje u manjak karaktera nekih lidera opozicije, ali ukoliko skupa izdrze pritisak od tri mjeseca, znacu da su naucili sve lekcije.
Trece, nijedna od parola koje su nekada na mitinge socijalista dovodili pola miliona ljudi, nijedna od zakletvi radikala o vracanju srpskih zemalja, nijedno komunisticko obecanje o srecnoj buducnosti - nema nekadasnju snagu ni privlacnost. Nema nista! Rezim se vrti u krugu svojih pristalica koji su to ili zbog povezanosti sudbina, karijera i imovine ili su to Srbi koji vjeruju u svakog mesiju, vidovitu Zorku ili Trece oko. Takvih je, po istrazivanjima samih slobista, oko 35 procenata. Manjak do polovine, rezim pokusava da namakne strahom i plasticnim primjerima o duzini zivota sopstvenih pristalica i onih drugih. Ali, strah od hrvatskog sindroma, fakta da su se nasi susjedi odrekli stranke koja predstavlja testament covjeka koji je poslije hiljadu godina napravio Hrvatsku - jer u toj Hrvatskoj nisu zivjeli onako dobro kako su ocekivali - nagoni slobiste da, po mojem sudu, nece smjeti da rizikuju izbore pod iole prihvatljivim uslovima. Niko ne moze da garantuje ponasanje Srba kad se nadju u mraku izborne "kutije".
Ukoliko nisam jasan, evo definicije: izbora nece biti ako pobjeda slobista ne bude obezbijedjena; ako i pored toga izgube izbore, rezultati nece biti priznati i opozicija ce biti hapsena i sudjena za kradju, subverzivnu djelatnost, izdaju i placenicku djelatnost. Prve probe obje drame bice odrzane u februaru; jedne novine ce biti ugasene, jedan urednik poslat u zatvor, bice sudjeno jednom lideru velike stranke, jedna poznata osoba mora da preseli na onaj svijet ne bi li malo ugusila price o naredbodavcima atentata na vrh SPO-a i Arkana. Sve to, jer ovakvom sistemu propaganda sama vise nije dovoljna i malo terora ne moze da skodi.
Nervozu rezima pojacava i sve ocitiji manjak para. Sav krupni privatni posao je stao; drzava radi samo za sebe i samo unutar svojih krugova istovremeno se zaklinjuci na trziste sto kod ozbiljnih ekonomista izaziva grceve. Sad protiv rezima pocinje da radi njihova dugogodisnja negativna selekcija kadrova; sarlatani i mentalno uskraceni ljudi, ciji je manjak kreativnosti i inteligencije najbolja zaloga njihove slijepe lojalnosti, nisu u stanju da urade nijedan ozbiljan posao. U saopstenju policije povodom Arkanovog ubistva izaslo je na vidjelo sve ono sto je rezim uporno odbijao: sami pukovnici policije tvrde da u Beogradu postoje krupni kriminalci, koji imaju svoje poslove, bande, tjelohranitelje i da im ledja cuvaju ili da za njih obavljaju prljave poslove sadasnji policajci ili doskorasnji policajci?! Sta je sad to? Pa, zar deset godina ne ubjedjuju Srbe da se pod njihovom vlascu nije stvorio organizovani krupni kriminal, da se nije prepleo sa drzavom, da nema korupcije u policiji te da nema sprege sive zone i vrha politike?
Sta, u takvoj semi, preostaje opoziciji? Najprije, da sagleda pukotine unutar vladajuce koalicije. Vojvoda od Karlobaga je prije dva dana zvao Slobu i obavijestio ga da ce zbog televizijskog ignorisanja radikalskog kongresa da raskine saradnju sa njim. Kakvu je to, bar privremenu, zbrku izazvalo na RTS; sutradan je emitovan snimak cijelog kongresa, zatim je po vijestima sef radikala sa njegovim gostima iz Rusije setao satima. Takva demonstracija sile samo pokazuje da Slobi danas vise treba Seselj nego obrnuto i da postoje uslovi u kojima bi genije zla okrenuo ledja kolegi.
Opozicija grijesi u tempiranju djelimicnog skidanja sankcija, ako uopste ima snage da to ucini. Ako to uradi prije no sto se dogovore - a nece - prihvatljivi uslovi za izbore, slobisti ce sve sto stigne iz inostranstva prikazati kao rezultat svoje cvrstine i kapitulacije Zapada. Ako do skidanja nekih gluposti dodje pred izbore - mada bih ja licno volio da ukinu bilo sta vec danas - to ce biti poeni u sefu opozicije. Ali, kako vrijeme bude odmicalo, broj kontakata sa Zapadom treba da opada.
Sljedeca borba jeste ocuvanje preostalih samostalnih medija u Srbiji, zajednicka kontrola Studija B, zajednicka izborna strategija koju ne moze da formulise smijesni medijski stab Promjenljivog saveza vec zajednicko tijelo svih stranackih specijalista. Dobitna formula glasi: oteti Slobi parlamente pa tek onda vidjeti sta ce biti s njim sljedece godine kad mu istice mandat.
Ali, iznad svega, ostaje pitanje - sta ce Drugacija Srbija da ucini ako uslovi za izbore ne budu prihvaceni, a izbori budu raspisani, sta ce da ucini ako pobijedi na izborima, a izborni rezultati ne budu priznati od slobista i sta ce uciniti ako dodje do sudjenja, zabrana ili hapsenja stranackih lidera, novinara ili opozicionih aktivista izvan stranaka? Ko ce tu da bude Gandi, mada ima par crnpurastih lidera opozicije kojima bi indijski sari pristajao. Stavljena pred izbor - Gandi ili Karadjordje - srpska opozicija mora, premijerno, da istovremeno pokaze i snagu i inteligenciju. Ne znam zasto su dosad to radili odvojeno?
