Izvor: Nezavisne Novine, 07.Mar.2017, 00:25   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Predrag Bjelošević za "Nezavisne": Pjesma je najviši oblik drame

Predrag Bjelošević, pjesnik, pripovjedač, dramski pisac i prevodilac, direktor Dječijeg pozorišta RS i predsjednik Udruženja književnika RS, iza sebe ima značajan književni opus. Dio tog opusa čini i najnovija knjiga "Snivačima, iz nesna" objavljena u izdanju kraljevske "Povelje".

O novoj knjizi i ovogodišnjoj proslavi četiri decenije književnog djelovanja govorio je za "Nezavisne".

NN: U Vašem djelu primjetne su pjesme koje mogu razumjeti svi žitelji >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << svijeta bez obzira na to koji im je maternji jezik.

Bjelošević: Možda se može i tako reći kad je u pitanju jedna od mojih poetskih linija vezana za vizuelne ili onomatopejske pjesme, ali riječ razumjeti bi se mogla zamijeniti riječju čitati, doživjeti ili slutiti, jer pjesma se sluti, njen smisao izmiče čitaocu i onda kad ga oduševljava, i onda kada je izrečen u prepoznatljivoj formi i jezikom naizgled jasnim. U toj slutnji mogućnosti drugačije percepcije, gonetanju smisla i krije se njena moć. Naravno, svakom pjesniku je stalo da bude ispravno pročitan i zato u pjesmi daje čitaocu dovoljno jezičkih putokaza, pa i fonskih ili slikovnih znakova, kako bi mogao da slijedi njegovu osnovnu misao.

NN: Nešto slično pojavljuje se i u novoj knjizi pjesama. O čemu se radi?

Bjelošević: U upravo objavljenoj knjizi "Snivačima, iz nesna" pokušao sam da se poigram različitim formama kako bih doveo čitaoca u situaciju da jedan poetski tekst čita na tri različita načina i osjeti uticaj forme na našu spoznaju i drugačiju percepciju istog. Ono zašto je ova knjiga jedinstvena, a o tome će sigurno biti više riječi, bar se nadam, od strane relevantne književne kritike kod nas i u svijetu, jeste znakovno ili slikovno pismo na koje sam uslovno rečeno preveo svoje stihove. Da bi takav "novi čitalac" mogao da čita poeziju putem slikovnog pisma, na kraju knjige napisao sam rječnik znakova i simbola na srpskom i engleskom jeziku i time omogućio svima koji znaju te jezike da dugu pjesmu sastavljenu od 23 slike ili pjevanja na navedeni način pročitaju.

NN: Nije mi poznato da je neki pjesnik u svijetu napravio nešto slično... 

Bjelošević: O tome nisam uopšte razmišljao kada sam knjigu koncipirao. Danas gotovo sa sigurnošću mogu potvrditi da nije bilo u tom smislu uzora i da je kao takva jedinstvena knjiga pjesama, a ako bi se ispostavilo da je još neko tako nešto napisao to bi bila samo potvrda da nisam sam i da takva vrsta slikovne komunikacije ima izgleda da se jednoga dana pretvori u univerzalno svjetsko pismo. Po mom mišljenju mi smo tome veoma blizu. Ako u komunikaciji svakodnevno koristimo razne slikovne znakove, piktograme kojima se služimo na modernim mobilnim telefonima, shvatićemo da se takvo pismo već ozbiljno koristi u komunikaciji, pa ukoliko se koristimo takvim već usvojenim znakovima slažući ih u poetsku tkanicu umjesto riječi, sigurno ćemo naći one koji će ih čitati sa lakoćom.

NN: Pored pjesništva za odrasle i djecu, pišete pripovijetke i drame, te se bavite prevodilačkim radom. Koliko je ovakva svestranost značajna za jednog književnika i može li pored prednosti jedna forma izražavanja u toku stvaralačkog procesa ponekad zasmetati drugoj? 

Bjelošević: Iskustvo mi govori da su forme izražavanja alati za kojima posežemo u trenutku kada nam se učini da ćemo baš određenim željenu suštinu najbolje iskazati. Sve je do samoga pisca. Zavisi kako smo podešeni, šta nam životni put nudi. Ja sam mnogo putovao, nailazio na razne izazove, čitao veoma oprečne pisce i oduševljavao se veoma različitim stilovima, pa i sam pišem tako da ne robujem bilo kojoj formi, već ih koristim u istoj knjizi, ali u kontekstu jedne tematike tako da one služe kompleksnijem estetskom izrazu za koji bi tradicionalni kritičari odmah rekli da knjiga nije, kako oni to vole reći, koherentna. Pisanje različitih formi je po meni bogatstvo. U suštini danas mislim da ima malo pjesnika koji isključivo pišu samo vezani ili samo bijeli stih. Zamislite tu laž, da danas pjesnik piše samo sonete, u vrijeme koje nije nimalo blisko savršenstvu i skladu, a najtužnije je da ne shvata da je to svečanost pjesničkog duha, da za sonet mora biti ozbiljan razlog i da se ne smije  banalizovati opskurnim svakodnevnim temama. A što se tiče pisanja drama ili dramatizacija mislim da je to za pjesnika normalno. Pjesma je najviši oblik drame.

NN: Ove godine obilježavate 40 godina književnog rada. Da li se tim povodom mogu očekivati i novi naslovi?

Bjelošević: Banjalučki "Glas" mi je daleke 1977. godine objavio prvu knjigu pjesama "Gorka slad", koja je već naredne godine bila ovjenčana nagradom "Trebinjske večeri poezije" (nekad Dučićeva nagrada) i faktički me, u vrijeme kad sam se kolebao između slikarstva i književnosti, odrediti prema književnosti. Da, biće novih knjiga do jeseni, onih knjiga koje kod mene dugo čekaju na svoj red kao što su knjiga drama i dramatizacija, knjiga prevedene ruske poezije "Moji slučajni pjesnički saputnici" ili izabrane pjesme za djecu. Napokon ću u zasebnoj knjizi objaviti sonetni vijenac "Svetionik misli ruskog pjesnika Valerija Brjusova", glave simbolista, kako su ga zvali, i time započeti objavljivanje knjiga mojih prevoda ruskih pjesnika kao što su Bulat Okudžava, Velimij Hljebnikov, Nikolaj Gumiljov, Bela Ahmaduljina, Aleksandar Kušner, Vjačeslav Kuprijanov i drugi.

Nastavak na Nezavisne Novine...