Izvor: Blic, 18.Sep.2011, 03:15 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Poslovica na birou
Već stara dosjetka, koja kaže kako je operacija uspjela iako je pacijent preminuo, u našoj svakodnevici neprestano doživljava nove ilustracije i potvrde.
Na primjer - nakon dugotrajne obnove Narodna biblioteka Srbije otvara vrata posjetiocima što bi u svakoj normalnoj atmosferi (i sredini) predstavljalo važan događaj, ali u zemlji u kojoj trenutno (?) kultura nije najvažnija ni ovaj njen fragment ne pobuđuje osobitu, bolje reći nikakvu pažnju.
Bez kulture >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << se očito može, a bez biblioteke još i više.
Gornju tezu potkrepljuju činjenice, a prije svega onih gotovo milion nezaposlenih od kojih su mnogi sa fakultetskom diplomom. Sve, naime, dok se na biroima za zapošljavanje nalaze (jer su bez posla) toliki stručnjaci, nije nepotrebna samo bogata nacionalna biblioteka, nego ni fakulteti i univerziteti, koji su im te diplome omogućili. Za koga se školuju budući nezaposleni?
Ako je, kako ljubitelji tržišta gorljivo tumače, baš sve roba (pa time i znanje odnosno diploma), ljudi na zavodskim šalterima očito nisu drugo do roba sa greškom, takozvani „sekend hend". Dok je po radnjama falični proizvod ipak jeftiniji od originala, u ovom slučaju nema te razlike budući da je i svaka od nepotrebnih diploma plaćena istom cijenom.
Da bi se njihovo dijete nakon diplomiranja moglo prijaviti zavodu za nezaposlene, roditelji su morali godinama plaćati skupu školarinu i za taj začarani krug sad niko nije kriv. Da li se ova glupost možda smislila sama od sebe?
Zapanjuje, međutim, da se čak i nakon svega (i unatoč svemu) i dalje otvaraju nove visokoškolske institucije, da se na postojećim iznova upisuju sve nove i nove generacije iako kvalitet nastave (i nastavnog kadra) u skladu sa opštim nazadovanjem rapidno opada i da se u dogledno vrijeme i ne nazire nekakav kraj ovom suludom trendu. A možda je tajna u naivnoj i nevinoj poslovici - spolja gladac a unutra jadac.
