Izvor: Nezavisne Novine, 21.Avg.2015, 19:36   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Političari vs.zlatni dječaci

Nema tog sportskog uspjeha, ne postoji taj planetarni događaj ili doživljaj koji dugoročno može ugroziti medijsku i džetsetersku slavu ovdašnjih političara.

Naši zlatni momci, šesnaestogodišnjaci iz Breze, Banjaluke, Gradiške, Sarajeva, Mostara, Tuzle, Pala..., proteklih petnaestak dana uspjeli su nešto o čemu smo svih ovih godina mogli samo sanjati - pokazali su kako vrhunski talenat u sportu, posložen s besprekornim drugarstvom i međusobnim uvažavanjem, razbija nacionalne >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << barijere i svaku vrstu društvenih predsrasuda.

Sjajnom i iznimno hrabrom košarkom, zajedništvom, mentalitetom rođenih pobjednika, najprije su nanizali sve evropske košarkaške sile, a onda fantastičnom, potentnom košarkom razbili košarkašku velesilu usred njene kuće i donijeli u domovinu prvu titulu evropskog prvaka u nekom ekipnom sportu od njenog postojanja! Veliki respekt i kapa do poda...

No, kako to obično biva, iako evropski prvaci, kojima je samo zahvaljujući "sadaki" iz FIS Viteza omogućen ostanak na prvenstvu, Vedran, Njegoš, Džanan, Lazar, Sani i ostali zlatni dječaci polako padaju u drugi plan, jer je prvi u ovoj nesretnoj državi, kada prođu euforije i velika slavlja, uvijek rezerviran za Dragana, Bakira, Fahru, Mileta, Nermina, Željku, Mladena...

Da, upravo tako. Mi smo nacija (ili nacije, kako god želite) koja bez politike ne može. Kojoj je svakodnevna politička i ideološka indoktrinacija jedna vrsta životnog usuda. Mi u svakom trenutku, htjeli to ili ne, znamo šta je Dragan poručio, Mile rekao i Bakir zaključio. Gdje je skijao Željko, a Fahro ljetovao.

Uistinu, moramo se ponekad priupitati da li je i do nas? Da li su nas godinama toliko (iz)indoktrinirali da bismo se bez svakodnevnog uvida u aktivnosti političara počeli tresti kao pacijenti bez lijekova za smirenje?

Tako i prethodnih dana. "Zlatna" Litva već je pomalo zaboravljena, a ponovo su aktuelni sastanci Dragana s Fahrom, Bakira s Draganom, Mileta s Draganom, Nermina i Željke. Znamo i gdje su i šta su i šta žele i šta ne žele, koga bi za partnera, a ko im je neprihvatljiv. Ko bi pozicije u kompanijama, a ko bi radije zasjeo u fotelje.

I šta na kraju imamo od toga? Ništa, bukvalno i apsolutno ništa. Kao i svih prethodnih godina, naše zabavljanje njima i nacionalnim krvnim zrncima uvijek je bilo i ostalo cijena njihovog ostajanja na pozicijama moći.

Naša su nam zlatna djeca jedini putokaz. Šta su iskonske vrijednosti jednog društva, oslobođenog tereta prošlosti i bilo kakvih nacionalnih predrasuda.

Nastavak na Nezavisne Novine...