Izvor: Nezavisne Novine, 05.Jul.2016, 20:27   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Penzijski sistemi na nemirnom moru

Ovogodišnji osmi po redu susreti direktora penzijskih fondova država sa područja bivše Jugoslavije potvrdili su činjenicu koju na ovim prostorima već odavno svi znaju: broj korisnika prava (penzionera) u odnosu na broj osiguranika (zaposlenih) i dalje raste. Istina, ne previše brzo, ali raste.

Raste, nezaustavljivo. Odnos broja korisnika prava i broja osiguranika, kao ključni pokazatelj uspješnosti i samoodrživosti penzijskog sistema koji počiva na principima međugeneracijske >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << solidarnosti, smanjuje se iz godine u godinu. Lagano, ali nezaustavljivo.

Može li se uticati na ova dva ključna pokazatelja samoodrživosti penzijskog sistema i iz dugogodišnjeg negativnog trenda pada vratiti ih na put pozitivnog i poželjnog trenda rasta? Srbija kao najveća i najmnogoljudnija država nastala na prostoru bivše Jugoslavije na kraju prošle godine imala je registrovanih 1.771.365 korisnika prava u Fondu PIO. Slijede je Hrvatska sa 1.239.214 i Slovenija sa 689.726. Drugu grupu ispod pola miliona korisnika prava predvodi Federacija BiH sa 402.044, Makedonija 312.374, Republika Srpska sa 252.213 i posljednja Crna Gora sa 119.259 korisnika prava. Slovenija, kao ekonomsko-finansijski najjača država na području bivše Jugoslavije, i dalje ima najveći procenat penzionera u odnosu na ukupan broj stanovnika, čak 30,93, a slijedi je, uz malu razliku, Hrvatska sa 29,06%.

Ovo su ujedno i jedine dvije članice Evropske unije sa područja bivše Jugoslavije, ali i pored toga kod obje gotovo svaki treći stanovnik je penzioner, što predstavlja veliki teret za budžete ovih država. U Srbiji je taj odnos nešto povoljniji i iznosi 24,18% ili svaki četvrti stanovnik je ujedno i penzioner.

Republika Srpska je u zlatnoj sredini sa 18,98%, a slijede je Crna Gora sa 17,36%, Federacija BiH sa 16,95% i Makedonija sa 14,39%, koje ujedno imaju i najveći procenat stanovnika islamske vjeroispovijesti sa tradicionalno višečlanim porodicama u odnosu na hrišćanske porodice u preostalim navedenim državama koje u prosjeku imaju nešto više od jednog djeteta.

Odnos broja osiguranika i korisnika prava u četiri države sa prostora bivše Jugoslavije je nastavio blagi pad i to najizražajnije u Hrvatskoj sa 1,2:1 na 1,15:1, Federaciji BiH i Republici Srpskoj sa 1,14 na 1,13:1, Crnoj Gori sa 1,58 na 1,57:1. U Sloveniji je taj odnos zadržan na prošlogodišnjem nivou 1,37:1, kao i u Makedoniji 1,8:1, dok je Srbija jedina zabilježila poboljšanje ovog odnosa sa prošlogodišnjih 1,42 na 1,44:1, što je rezultat sveobuhvatnih reformi i otvaranja novih radnih mjesta, odnosno povećanja broja osiguranika.

Poznato je da je odnos broja osiguranika i korisnika prava u bivšoj Jugoslaviji bio 3,7:1. Bila su to vremena kada je penzijske fondove punilo gotovo četiri puta više radnika u odnosu na broj korisnika prava kojima je isplaćivana penzija. Od viška sredstava penzijski fondovi su gradili domove penzionera, stanove, odmarališta na moru i planinama, zdravstveno-rekreativne centre, banje, lječilišta i pored toga pomagali i drugima. A, danas? Danas nijedan penzijski sistem u ovih sedam država ne može funkcionisati bez obilate pomoći budžeta u obezbjeđenju nedostajućih sredstava.

Procenat penzionera u odnosu na ukupan broj stanovnika i odnos broja korisnika prava i osiguranika ključni su pokazatelji u penzijskim sistemima koji nam govore u kakvom je stanju brod s imenom "Penzijski sistem" i na kakvom je kursu plovidbe. Prema onom što je prezentovano početkom juna u Ljubljani, brod se, dugoročno, sve više udaljava od mirne luke ploveći na otvoreno i veoma nemirno more, sa potpuno neizvjesnom sudbinom za narednih dvadeset do trideset godina. Ukoliko se ne učini nešto u narednih tri do pet godina.

U penzijskim sistemima ništa se ne može učiniti preko noći, reforme se godinama provode u kontinuitetu. Zapravo nikada i ne prestaju, jer se stalno moraju pratiti parametarski sistemi, detaljno analizirati i preduzimati najdjelotvornije mjere koje će brod držati koliko-toliko blizu luci u mirnijim vodama.

Pred vladama i parlamentima svih država na prostoru bivše Jugoslavije nalaze se jedino djelotvorne i nezaobilazne mjere čije donošenje će pozitivno djelovati na poboljšanje parametara penzijskog sistema u dugoročnom periodu. To su: povećanje broja zaposlenih, poboljšanje stope nataliteta i pooštravanje uslova za ostvarenje starosne penzije. Odgovor na postavljeno pitanje sa početka ovog teksta je, DA. Na koji način? Moguće je krajnje odgovorno, dobro pripremljeno sa jasnim ciljevima i uz dobru organizaciju, moguće je. Nije moguće brzo. Ni lako, ali je ipak moguće. Što prije posegnemo za odgovarajućim mjerama, tim prije ćemo negativne trendove pada vratiti na put pozitivnog trenda rasta ključnih pokazatelja samood-rživosti penzijskog sistema, koji počiva na principima međugeneracijske solidarnosti.

Znamo da se negativni efekti svjetske ekonomske krize još značajno osjete, ali se moraju naći način i sredstva za otvaranje novih radnih mjesta, što nije baš jednostavno u datim okolnostima. Brz i efikasan napredak koji će izazvati pozitivan efekat jeste trajna borba u suzbijanju rada na crno. Za ovu borbu nisu potrebna nikakva posebna sredstva, već samo odlučnost i dobra organizacija da se nekoliko desetina hiljada radnika na crno uvede u sistem obaveznog penzijskog osiguranja, tamo gdje im je mjesto u skladu sa zakonskim propisima.

Za poboljšanje nataliteta mora se dugoročno ulagati i stalno isticati, na svakom koraku. Mora se stalno objašnjavati šta za jednu državu znači porodica sa dvoje i više djece, a šta sa jednim ili nijednim djetetom i time uticati na promjenu svijesti o porodici i njenoj ulozi u jačanju i opstanku određenog društva i države. Ovakva stopa nataliteta i porodice sa manje od jednog djeteta u prosjeku sigurno i nezaustavljivo Republiku Srpsku vode u prirodno izumiranje i nestanak. I to veoma brzo.

Pooštravanje uslova za ostvarenje starosne penzije neminovno vodi ka podizanju starosne granice sa sadašnjih 65 na 67 ili 68 godina, kao što su to mnogi već učinili ili se spremaju da učine, ne samo u okruženju. Što prije to uradimo sa nekim razumnim prelaznim periodom, učinićemo dodatni korak ka dugoročnoj stabilnosti penzijskog sistema.

Sprovođenje ove tri mjere, sasvim sigurno, u dugoročnom periodu našem penzijskom sistemu garantuje mirnije more.

(autor je direktor Fonda PIO RS)

Nastavak na Nezavisne Novine...