Izvor: Blic, 27.Feb.2011, 03:40 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Pametna djeca glupih roditelja
Iako ekonomska razvijenost ne mora biti jedini ili glavni kriterij za ocjenu kvaliteta života neke zemlje (isto se može ocjenjivati npr. i po prosječnoj dužini života njenih stanovnika, procentu pismenosti, stanju ljudskih prava itd), obično bude tako da u bogatijoj sredini i ljudi duže žive, da su pismeniji i slobodniji. Ukratko, opšta razvijenost u pravilu obuhvata sve oblasti, te se stoga i uzima kao univerzalno mjerilo boljitka.
Ako dakle taj i takav kriterij primijenimo >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << i u slučaju država tzv. zapadnog Balkana, naći ćemo da su sve one doživjele početak dvadesetog vijeka (i ulazak u jugoslavensku zajednicu) kao nerazvijene, zaostale i siromašne zemlje, koje su se istom u periodu postojanja zajedničke države dočepale kakvog-takvog blagostanja i prosperiteta. U blagostanje se može ubrojiti i elementarna higijena ili eliminacija endemskih bolesti ili obustava iseljavanja itd, da se i ne spominju saniranja nakon ratnih razaranja i potonja obnova. Sve u svemu, statistika vrlo tačno dokazuje da je (i dobra i loša) Jugoslavija svima bila od goleme koristi.
Ima, međutim, već više od dve decenije kako se ova notorna istina i službeno i neslužbeno poriče, u početku uglavnom u sjevernim krajevima (Tuđman je to čak ugradio u ustav), a u posljednje vrijeme slično se dešava i ovdje. Ispada maltene da je ta zajednica (čitaj brak) bila najveći promašaj generacije naših očeva, djedova i pradjedova te su valjda svi oni (za razliku od nas, pametnih potomaka) bili budale ili naivčine. Naravno, to se neće reći ovim riječima, ali se takav zaključak nužno mora izvesti iz brojnih teorija u kojima se kao crvena nit provlači teza po kojoj smo u toj đavoljoj raboti samo mi stradali, dok su ostali profitirali.
Činjenice su ponovo nemoćne u sudaru sa glupošću i mržnjom, a mi ćemo, poslovično, ako treba dati i vola samo da komšiji crkne krava.iz mog ugla
