Izvor: B92, 18.Jul.2000, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
PREGLED STAMPE
Danas, 18. jul 2000.
Komentar
CRNOGORSKA INICIJATIVA
Mnogo puta je vec receno da mala Crna Gora ne moze presudno da utice na politicke procese u jugoslovenskoj federaciji. Ovu tezu ponavljaju i crnogorski reformisti, kao odgovor na ponekad nerealna ocekivanja rezigniranih demokrata iz Beograda, da Podgorica srusi dedinjsku autokratsku tvrdjavu. Uprkos nesrazmeri moci dveju federalnih jedinica, fakat je da Crna Gora preuzima inicijativu u resavanju >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << najnovije jugoslovenske krize. Tacnije receno, u Beogradu se ne nazire bilo kakvo pozitivno kretanje. Na jednoj strani je beskrupulozna vlast koja cini sve da zastiti vlastite pozicije i interese, na drugoj je nemocna opozicija koja se beskonacno dogovara o zajednickom nastupu, ali bez jasnog plana kako osvojiti vlast. Rezim i opozicija izricu jedni o drugima najgore kvalifikacije, ali u stvarnosti i dalje vlada za narod sve nepodnosljiviji status kvo. Za to vreme u Crnoj Gori se povlace potezi koji, ako nista drugo, otvaraju prostor za dijalog neistomisljenika. Jos prosle godine crnogorska drzava je dostavila svoju platformu za uredjenje odnosa u zajednickoj drzavi, zatim je usledio dijalog crnogorskih vladajucih partija sa vladajucim partijama u Srbiji, da bi ovih dana doslo do susreta predstavnika vladajucih partija iz Crne Gore sa predstavnicima beogradske demokratske opozicije, a najavljuje se i pocetak zanimljivog crnogorsko-crnogorskog dijaloga. Vladajuca Djukanoviceva DPS ponudila je, naime, razgovore svojim glavnim oponentima - promilosevicevskoj SNP Momira Bulatovica i najvatrenijim zagovornicima samostalne Crne Gore iz Liberalnog saveza. Malo je, nazalost, primera na Balkanu da je blagovremenim pregovorima i kompromisima sprecena eskalacija politickih sukoba. Odnosi izmedju Beograda i Podgorice vec su usli u fazu kada ima razloga za ozbiljna strahovanja, ali se ne moze poreci da glavni akteri u Crnoj Gori pokusavaju da ove nesporazume rese na razuman nacin. Milosevicevi propagandisti vec odavno "znaju" da se Djukanovic stavio u sluzbu zapadnih sila i da ga jedino interesuje razbijanje Jugoslavije. Oni koji tako govore i misle nece udostojiti prave paznje ni ovu najnoviju crnogorsku inicijativu. Optuzbe na racun drugih (u ovom slucaju Djukanovica) da su separatisti je zapravo izgovor za vlastiti hegemonizam koji je rasturio prethodne jugoslovenske zajednice i koji ugrozava i sadasnju srpsko-crnogorsku federaciju. Ako ima nade za opstanak te drzave, nju nude upravo podgoricki "separatisti" insistiranjem na dijalogu i kompromisu. Ako spasa ne bude, krivci ce biti oni koje dijalog i dogovor ne interesuje.
Monitor, 13. jul 2000.
Stav: Kako je Milosevic obznanio novi poredak
POSLJEDNJI USTAV
Pise: Vesna RAKIC - VODINELIC
Najavljeni kao hitne "ustavne promene", ustavni amadmani usvojeni 6. jula 2000. godine predstavljaju zapravo novi ustav. Dosad vazeci (Ustav SRJ 1992) je sadrzavao formalno-pravno nesporne principe jedne dvoclane savezne drzave. Iako neotporni na politicke zloupotrebe, ti principi i osnovni ustavni instituti su, bar kad se citaju, glasili relativno pristojno i uljudjeno. Sada je sef savezne drzave zakljucio da je proslo vrijeme lijepih manira i odlucio da pokaze ko je gazda u kuci. Kucu je, medjutim, zaboravio da identifikuje, njene juzne prostore koji su izmakli suverenoj vlasti zanemario i pokazao prstom prema zemlji okrenutoj moru, ne objelodanivsi (zasad) da li ce je zauzeti, ili je prosto, kao neprijatnu epizodu, zaboraviti.
1. Zbog cega se, zapravo, radi o novom ustavu?
Odgovor se moze svesti na nekoliko bitnih tacaka: (a) ukinut je princip ravnopravnosti drzava clanica prilikom konstituisanja najvisih saveznih drzavnih organa (Skupstine i Predsjednika Republike); (b) ukinut je princip zastupanja interesa republika clanica, kao drzava, a time i drzavnopravni status clanica savezne drzave; (c) bitno je povrijedjena ustavna procedura za promjenu vazeceg ustava, ukljucujuci tu i ustavnu neregularnost tijela koje je donilo novi ustav 2000. godine, sto znaci da nema kontituiteta sa saveznim ustavnim sistemom iz 1992. godine; (d) prilikom donosenja novog ustava, poslate su politicke i pravne poruke koje svjedoce o tome da se u novom ustavnom poretku na Crnu Goru gleda samo kao na simbol koji treba da opravda upotrebu imena Jugoslavija.
2. Ukidanje ravnopravnosti republika clanica
Skupstina, i prema novom ustavu, treba da se sastoji iz dva doma: Vijeca gradjana i Vijeca republika. Nazivi su ostali isti ne bi li se zadrzao privid kontinuiteta. Ali, ustavnopravna sustina je bitno izmijenjena. U obrazlozenjima prilikom izrade Ustava SRJ 1992. godine, isticani su argumenti uobicajeni za konstrukciju parlamenata saveznih drzava. Donji dom parlamenta (Vijece gradjana), treba da sluzi zastupanju interesa gradjana federacije i da obezbijedi srazmjernu brojcanu zastupljenost gradjana drzava clanica koje cine federaciju. Gornji dom (Vijece republika) zastupa interese clanica federacije, kao drzava. Otuda je broj poslanika identican, bez obzira na razlike u broju stanovnika i u velicini udruzenih republika.
Zbog toga poslanike u gornjem domu parlamenta biraju najvisi organi drzava clanica (republicki parlamenti), a ne gradjani na neposrednim izborima. Medjutim, novi ustav ustanovljava da se, poput Vijeca gradjana, i Vijece republika obrazuje neposrednim izborima od strane gradjana. Ovakvom ustavnom konstrukcijom doista se formiraju dva vijeca gradjana birana od strane istih birackih tijela. Zato se na pitanje cemu sluze ovakva dva skupstinska doma, moze jedino odgovoriti: odrzavanju privida federacije u jednom unitarnom ustavnom modelu.
Podvlacim i jos neke neizljecive pravne posljedice: poslanici koji bi, po ovakvim pravilima, bili birani u Vijece gradjana, ne bi zastupali interese republike clanice kao drzave, jer ih drzava nije ni izabrala, vec interese svojih biraca, a to u praksi znaci - interese svojih politickih stranaka, sto je legitimno u donjem domu parlamenta, ali sasvim nelegitimno u gornjem; ovakvim nacinom izbora ogranicavaju se ustavne nadleznosti parlamenata republika clanica i time povredjuju ne samo njihovi ustavi vec i ustav SRJ iz 1992. i potvrdjuje se otvoren diskontinuitet sa ustavnim poretkom Savezne Republike Jugoslavije; partijsko, a ne drzavno glasanje u Vijecu republika redovno bi znacilo vladavinu politicke volje vece federalne jedinice, cime se odstupa od clana 1 Ustava SRJ koji garantuje ravnopravnost republika clanica; ovakvim ustavnim zahvatom promijenjen je clan 1 Ustava, a da promjena, kao sto ce se pokazati, nije izvedena po proceduri koju trazi vazeci Ustav Jugoslavije.
Novi koncept sefa savezne drzave. Predsjednik federacije ce se, po novom ustavu, birati neposredno od strane gradjana, a da nikakav legitimni ratio constitutionis (ustavni razlog) za takvu promjenu nije ponudjen. Nelegitimni ratio (koji, buduci neligitiman postaje iratio), nije samo podrazumijevajuci, vec je otvoreno iznesen u skupstinskoj raspravi: aktuelni sef savezne drzave ne bi da izgubi posao iduce godine. Ustavno neopravdane ciljeve ova "Savezna skupstina" je u mnogim prilikama vec ostvarivala, pa nije cudo sto je to opet ucinila. Slabasan pokusaj da se objasni razlog ovog ustavnog zahvata ucinio je predsjednik jednog od skupstinskih domova: "Kad se narod direktno pita, to je demokratija!"
Da bude jasno: Kad se "narod direktno pita", to je populizam. O demokratiji (i to tek o prvom koraku) moze biti rijeci samo kada se pitaju suvereni gradjani na slobodnim i postenim izborima. A takve izbore, licnost zbog cijeg je odrzavanja na vlasti ovakvo pravilo propisano, nikad nije organizovala. Da li treba ocekivati da naprasno i spontano promijeni dosadasnje navike?
Bez osnova je entuzijazam nekih, inace demokratski opredijeljenih komentatora da bi neposredni izbori mogli dovesti do toga da za sefa savezne drzave ne bude izabran aktuelni (dozivotni?) predsjednik SRJ (npr. A. Lojpur, list "Danas" od 6. VII, S. Erlanger, "Internesenal Herald tribjun" od 6. VII, clanovi "Grupe 17", Radio Slobodna Evropa, 7. VII, itd.).
Taj entuzijazam i nacelni znacaj neposrednih izbora za sefa drzave daju se razumjeti na nivou principa i u okolnostima u kojima funcionise drzava koja je pravna. Ali, neposredan izbor sefa savezne drzave u dvoclanoj federaciji zasnovanoj na skupstinskom sistemu, u kojoj vlada jedna proizvoljna politicka volja a ne pravo, ni pravno ni politicki se ne moze braniti. Pravno se ne moze braniti - unaprijed se stavlja u neravnopravan polozaj kandidata iz manje federalne jedinice. Po prirodi stvari, gradjani jedne federalne jedinice ce, u vecini, glasati za "svog" kandidata. Time izbor to prestaje biti jer je ishod unaprijed jasan. I, umjesto izbora, u ustavni sistem se uvodi neposredno ustavno postavljanje sefa drzave. A to se, bar u savremenoj politickoj teoriji, nikako ne moze nazvati demokratijom.
- Dok god se ne odrede izborna pravila i procedura, nadleznosti za organizovanje izbora i nacin kontrole izbora sefa savezne drzave - zastupati ideju neposrednog izbora, znaci ne znati sta se zastupa. Zakonodavna volja saveznog parlamenta moze se samo nagadjati.
Nije nezamislivo da ce vaziti: jednokruzni vecinski sistem, sa niskom ili nikakvom kvotom u pogledu broja gradjana koji moraju izici na izbore, iskljucenje nezavisne kontrole, uz na vrijeme obavljen posao zatvaranja preostalih nezavisnih medija. Bez obzira na sansu koja se, po nekim misljenjima, pruza za izbornu smjenu sadasnjeg sefa savezne drzave, imati nju u izgledu kao najprivlacnije rjesenje novog ustava, pravno znaci: da se taj ustav, uprkos svim njegovim teskim neregularnostima prihvata i primjenjuje; da se, zarad ocjene jednog neposrednog cilja kao dostiznog, odustaje od ideje vladavine prava.
Da li ce se opozicione politicke stranke u Srbiji sloziti da prihvate ovaj princip i ucestvuju sa svojim kandidatom (kandidatima) na izborima za saveznog predsjednika, stvar je njihove legitimne politicke procjene, ali pravnici i politolozi moraju otvoreno reci sta nametanje ovog razornog rjesenja znaci za jugoslovensku federaciju: Ustav 2000. nije ni zamisljen kao sistem pravila koji ce gradjani i republike clanice primjenjivati. On je nacinjen - ne da bude primjenjen, nego nametnut, utjeran u kosti, svim onim metodama koje se u vokabularu federalne rezimske politicke elite oznacavaju kao "metode pravne drzave" - dakle silom.
Politicki, ovo rjesenje se ne moze braniti: ni republike clanice, ni njihove gradjane niko nije pitao da li, umjesto saveznog parlamentarnog sistema uvedenog Ustavom SRJ 1992, zele "jakog" predsjednika, tj predsjednicki ustavni sistem; nema ustavne ni politicke garancije da ce saveznom drzavom naizmjenicno predsjedavati lica birana iz razlicitih republika; neposredni izbor sefa savezne drzave cini sasvim proizvoljnim buduca pravila o nacinu imenovanja predsjednika Savezne vlade i o njegovom, kao i vladinom buducem ustavnom polozaju.
3. Ukidanje drzavnosti republika clanica
Eliminisanjem ustavne mogucnosti zastupanja interesa republika clanica kao drzava u saveznom parlamentu, u saveznom ustavnom, i uopste pravnom poretku, republike clanice vise ne funkcionisu kao drzave, vec u najboljem slucaju kao regioni (pokrajine). Njihove interese zastupaju poslanici Vijeca republika, ako to zele, ako mogu, i ako takvo zastupanje nije u protivrjecnosti sa njihovim stranackim interesima. Ovakvim odredjenjem uloge gornjeg doma parlamenta, zapravo je ukinut cl. 2 st. 1 Ustava SRJ iz 1992, koji odredjuje da se Savezna Republika Jugoslavija sastoji od Republike Srbije i Republike Crne Gore.
4. Povreda procedure za promjenu ustava
Novi ustav je donijelo tijelo koje je sastavljeno protivno odredbama Ustava SRJ 1992. Kao sto je poznato, u aktuelnom Vijecu republika, jednu clanicu federacije - Crnu Goru -zastupaju lica ciji je mandat istekao 1998. godine. Ispravno je tim povodom primjeceno da su oni samo u kolokvijalnom smislu "poslanici", a da su u pravnom smislu rijeci - privatna lica koja zastupaju svoje privatne interese.
Medjutim, Ustav 1992. je povrijedjen ne samo u pogledu nadleznosti nego i u pogledu procedure u uzem smislu rijeci. Prema cl. 141 st. 2 Ustava SRJ 1992, da bi doslo do promjene clanova 1, 2, 3, 6, 7, 77, 140 i 141 tog ustava, potrebno je da republicki parlamenti odobre tekst utvrdjene promjene ustava koju prethodno utvrdi Vijece gradjana Savezne skupstine.
Predlagaci ustava 2000. su se, naravno, dobro cuvali toga da formalno ne promjene one brojeve clanova ustava koji su obuhvaceni parafraziranom odredbom. Ali, oni nikako ne mogu sakriti cinjenicu da su usvojenim amandmanima ukinuli clanove 1 i 2 Ustava SRJ 1992, a time osnovne ustavne principe saveznog ustavnog i pravnog poretka: da se Jugoslavija sastoji od dvije republike - Srbije i Crne Gore (clan 1); da su te dvije republike drzave (cl. 1 i 2); da su te dvije drzave ravnopravne (clan 2). Pri tom su ustavnim "promjenama" pristupila oba doma parlamenta, iako o promjenama cl. 1, 2, 3, 6, 7, 77, 140 i 141 moze odlucivati samo Vijece gradjana dvotrecinskom vecinom (cl. 141 st. 1 Ustava SRJ 1992).
Da bi ustavna promjena navedenih odredaba bila punovazna, neohodno je da je u istom tekstu u kojem je promjena usvojena od Vijeca gradjana, usvoje republicki parlamenti drzava clanica. Kao sto je poznato, o najnovijoj ustavnoj "promjeni" organi republika clanica ne samo da nijesu dobili priliku da se izjasne vec o njoj uopste nijesu bili ni obavijesteni. Takvim postupkom, tijelo koje sebe dozivljava kao savezni parlament je -ponasajuci se kao da nije vezano pravilima procedure - donijelo jedan novi ustav i uspostavilo jednu novu drzavu, bez ustavnog kontituiteta sa do tada postojecom. Zbog toga govorim o novom ustavu, a ne tek o ustavnim promjenama. Zato o ovoj, 6. jula 2000. uspostavljenoj Jugoslaviji, govorim kao o posljednjoj, jer je od Jugoslavije ostala samo rijec. ("Na pocetku bijase rijec", a ovdje je, izgleda, samo to ostalo na kraju.)
5. Politicke poruke i prijedlozi
Novi ustav se uglavnom dozivljava kao (blago receno -neprijatna) poruka upucena Crnoj Gori, ako se izuzme izgled da se produzi posao aktuelnom predsjedniku savezne drzave - sto kao podjednaku neprijatnost dozivljavaju brojni gradjani u obije federalne jedinice. Ali, ustav je, sasvim izvjesno, losa vijest i za Srbiju i njene drzavne organe, jer ukida i njenu drzavnost i znacajne nadleznosti njenog parlamenta. To sto se predsjednik Republike Srbije nije oglasio, treba valjda pripisati njegovoj politickoj i stranackoj disciplini, kao i tome da nema mnogo prilike da radi svoj posao i da ga gradjani Srbije ne dozivljavaju kao sefa drzave.
Na skupstinskoj raspravi povodom donosenja ustava 2000. stavljen je prijedlog da se promijeni drzavna himna (umjesto "Hej Sloveni!", himna Kralja Nikole Petrovica "Onamo, namo, za brda ona"), obrazlozen prvenstveno ponasanjem fudbalskih navijaca. Ta poruka dodatno potvrdjuje tezu: novi ustav, nova drzava, nova himna, ali, nazalost, stari predsjednik. No, ona, takodje, arogantno saopstava Crnoj Gori i njenim gradjanima da u ovoj posljednjoj Jugoslaviji mogu imati tek znacaj simbola koji treba da pacifikuje fudbalsku publiku.
6. Sta ciniti?
Vlada i Skupstina Crne Gore su, zasad, na pravnom planu ucinili jedino sto im je preostalo: odbili su da prihvate akte aktuelnog sastava Savezne skupstine, ukljucujuci i novi ustav. Unaprijed su stavili do znanja da ovaj ustav nece primjeniti. Iz toga proizlazi da on moze biti samo nametnut.
Politicki razvoj civilizacijskog spora beogradskog rezima sa ostatkom svijeta prevazilazi politicku mudrost. Zato ce se rijetko ko usuditi da daje politicke recepte. Ali, neke pravne preporuke bi se ipak mogle sugerisati. To sto se savezni parlament ne obazire na ustavnu proceduru, ne treba da bude primjer za ugled parlamentu Crne Gore. Taj parlament bi se, naime, mogao izjasniti o jednom pitanju: trebalo je, u skladu sa clanom 141 st. 2 Ustava SRJ, staviti na glasanje tekst novog ustava, a ako saglasnost republickog parlamenta izostane (sto je izvjesno), o tome obavijestiti savezne drzavne organe.
Iako nema sumnje o tome da u Jugoslaviji ne treba ocekivati nezavisno sudsko odlucivanje u stvarima od politickog interesa, drzava Crna Gora bi trebalo da ospori ustavnost novog ustava pred Saveznim ustavnim sudom. Uprkos tome sto praksa saveznih pravosudnih institucija ne daje nade da ce zahtjev za ispitivanje ustavnosti biti ozbiljno pravno (nepoliticki) razmatran, Crna Gora ima pravo da trazi obrazlozenu odluku Saveznog ustavnog suda. Mada bi i njegovo cutanje mnogo toga reklo.
Ne radi se o neosnovanom pravnickom entuzijazmu. Oba predlozena postupka bi pokazala: - da su upotrebljena sva pravna sredstva koja ustavni poredak iz 1992. predvidja; - da objektivno medijsko pracenje ovih pravnih procedura pruza gradjanima (bez obzira na njihova politicka uvjerenja) jasnu sliku o zloupotrebama prava, a ne treba zaboraviti da je, makar u nekim situacijama novije politicke istorije, pravna svijest ili pravni osjecaj gradjana bio jaci od njihovih politickih uvjerenja (gradjanski protesti u Srbiji 1996/97); da li ce argumentacija koju bi povodom zahtjeva za ispitivanje ustavnosti dao ustavni sud uci u istoriju pravnog bescasca, ili u istoriju pravne odvaznosti, a to je od pravnog i moralnog znacaja za buducnost ove drzave (ovih drzava).
Autor teksta je bivsi profesor Pravnog fakulteta u Beogradu
"BLIC", 19. jul 2000.
Pise N. Calukovic
Momcilo Perisic, lider PDS i koordinator dogovora udruzene opozicije
Uskoro dogovor lidera
Predlozicu da lideri udruzene demokratske opozicije odrze sastanak pocetkom sledece nedelje. Na tom sastanku trebalo bi da usaglasimo stavove o izvestaju ekspertskog tima za izradu jedinstvene liste za lokalne izbore, zauzmemo zajednicki stav o saveznim izborima posle ustavnih promena i ocenimo funkcionisanje mreze solidarnosti - izjavio je u razgovoru za 'Blic' Momcilo Perisic, predsednik Pokreta za demokratsku Srbiju i koordinator dogovora udruzene opozicije.
Kako ocenjujete rezultate dosadasnjih dogovora opozicije?
Vise sam ocekivao od rada objedinjene opozicije, u smislu priblizavanja promenama. Zbog nedovoljne aktivnosti i nekih stavova pojedinih predstavnika opozicionih stranaka rezultati su ispod nivoa ocekivanog. Nadam se da ce u narednom periodu biti vise aktivnosti, ali i ozbiljnosti i kreativnosti opozicije.
O kojim stranackim predstavnicima i stavovima je rec?
Svi ih prepoznaju, nepotrebno je locirati ih, jer su se sami identifikovali.
Izbori su blizu. Sta ce opozicija ucuniti u narednom periodu, s obzirom da nije donela definitivnu odluku o (ne)izlasku na izbore?
Opozicija planira niz aktivnosti koje bi obezbedile sto bolje izborne uslove. Mala je verovatnoca da ce ti izbori, ukoliko budu uopste i raspisani, biti odrzani pod povoljnim uslovima za opoziciju. Vlast u poslednje vreme cini sve da se stvore takvi uslovi za izbore na kojima ce sigurno pobediti. Koliko se plasi saveznih izbora pokazuju ustavne promene, a nesto slicno ce se desiti i u vezi sa lokalnim izborima. Opozicija ce zato odluku o izlasku na izbore doneti u najpovoljnijem trenutku, a to je svakako tek posle raspisivanja izbora. Do tada cemo se pripremiti za eventualne nove poteze rezima koji bi bili na stetu izbornih uslova.
Kako komentarisete sastanak crnogorske vlasti i srpske opozicije na Svetom Stefanu i da li je moguc dogovor o zajednickom kandidatu za predsednicke izbore?
Veliki je uspeh sto su demokratske snage Srbije i Crne Gore odrzale taj sastanak i zauzele jedinstveni stav o ustavnim promenama. Kada smo tako lako postigli dogovor vec na prvom sastanku, mislim da nece biti problema da se dogovorimo i o zajednickom izlasku na savezne izbore i zajednickom kandidatu. PDS smatra da izbor zajednickog kandidata ne sme da bude sporan. To mora biti licnost koja ce obezbediti medjunarodno priznanje Srbije i Crne Gore, uslove za odrzanje zajednicke drzave, vracanje Kosova i Metohije u okvire Srbije, da od medjunarodne zajednice dobije garancije za ekonomski oporavak zemlje ...
Funkcioner DS Cedomir Jovanovic nedavno je izjavio da na izborima za predsednika SRJ postoje tri potencijalna kandidata opozicije.
Ne znam odakle Jovanovicu te informacije, ali pouzdano znam da one sigurno nisu dogovor udruzene opozicije. Sigurno je da poverenje naroda nece dobiti oni koji su ga vise puta iznevereli i zloupotrebili. Predsednik SRJ mora biti predsednik svih gradjana, a ne samo svoje partije.
Ekspertski tim opozicije za izradu zajednicke liste kandidata za lokalne izbore postigao je dogovor da u opstinama koje imaju manje od 80.000 stanovnika liste formiraju lokalni odbori, a u preostalih dvadesetak centrale stranaka. Da li je PDS zadovljan?
Nismo zadovoljni, jer pojedine 'velike' stranke baziraju kriterijume na duzini trajanja na politickoj sceni, iako pri tom nisu nista uradili. Nas predlog je bio da objedinjena opozicija izabere i ponudi najbolje kandidate, bez obzira kojoj stranci pripadaju, a koji bi obezbedili pobedu nad svakim kandidatom vladajuce koalicije.
