Izvor: Politika, 19.Mar.2007, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

POVRATAK BULDOŽERA

Ričard Holbruk se simbolično vratio na Balkan. On je ovde ostao zapamćen kao metafora sile i nasilja, čovek koji svojom netipičnom i grubom verzijom leteće diplomatije nije uspeo da zaustavi rat na Balkanu. Izgleda ipak da Holbruk to nije ni želeo, jer su njegova putovanja imala smisla u proizvodnji rata.

On se sretao sa Miloševićem, gradeći s njim bizarnu bliskost, uz mračne večere posle obostrane diplomatsko-političke arogancije i tvrdoglavosti.

Izaslanik Vašingtona >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << za Balkan je ozbiljno pretio, Milošević mu, naravno, nije verovao sve do poslednjeg susreta, samo koji dan pre bombardovanja. Nešto pre toga, u maju 1998. Ričard Holbruk se slikao u nedoličnoj pozi s kostimiranim gerilcem OVK. Dok je "borac" nosio teške čizme, Amerikanac je svoje cipele ostavio pred vratima. Za razliku od onog važnog bankara, koji je u nekoj džamiji pokazao pocepane nazuvke, Holbruk je nosio čitave čarape.

Zbog svog osobenog diplomatskog stila i nabusitog nastupa, prozvan je "buldožerom". Možda se verovalo da je to pravi izbor za Balkan, čovek guseničar koji će samo tako uspeti da počupa zlo seme mržnje i korene opakih atavizama. Ali, takav Ričard je bio otvoreno pristrastan, čak do nivoa ulagivačkog neukusa. Skoro ambasador i promotor albanske ideje, što je onako bosonog u štabu OVK jasno pokazao.

Takav čovek se nedavno oglasio svojim "javnim stavom", tražeći u kosovskom raspletu svoju omiljenu temu. A to je rat, koji on jasno vidi ako definitivno ne bude okončana njegova misija iz devedesetih. Kolumnista Holbruk se nimalo ne razlikuje od letećeg ratnog diplomate. Njegove su percepcije vrlo zanimljive, makar samo zbog dogmatske logike koju je naprosto betonirao u svojim tezama. Tako ispada da Holbruka nimalo ne zanimaju uzroci i nivo odgovornosti za sadašnji zaplet, nego samo posledice i ciljevi.

On se pretežno bavio hipotetičkim ruskim "vetom" u Savetu bezbednosti. Ako ga bude, Holbruk se boji za "krhki mir", ako bilo kako "padne" Ahtisarijev plan, on misli da bi na Balkanu mogao da nastane "novi haos".

U jednom delu svog osvrta, bivši izaslanik za Balkan bavi se i emocijama. Misli kako je navodna briga Rusa za Srbe zabluda. Štaviše "Rusi nemaju nikakva osećanja prema Srbima". Zaključak je tipičan, davno pohabani stereotip u razumevanju iluzije koja se zove ljubav među narodima: nema večnih prijateljstava, samo su interesi večni.

U tekstu, međutim, nema scenarija budućeg haosa. Ali, on se naslućuje. Ako Albanci ne budu zadovoljni konačnim rešenjem (dakle ako ne bude eksplicitne nezavisnosti), onda sledi novi talas njihovog nasilja. To bi, u ezopovskoj projekciji Ričarda Holbruka, moglo da bude mnogo gore od najgorih iskustava. Dakle novi rat, koji bi iz temelja uzdrmao ionako rovit centralni Balkan.

Takva teza je zasnovana uglavnom na dva argumenta: prvi, Albanci znaju da im nasilje donosi kapitalne političke ustupke. Drugi: Zapad nema nameru da pacifikuje takvu projekciju. Čak obrnuto, tekst Ričarda Holbruka stimuliše nasilje, i to kao argument da Ahtisarijev plan valja smatrati za Bibliju.

Nije onda čudo što se javio upravo Holbruk. I upravo sada. Smatra se da bi on morao da zna šta valja činiti sa Srbima, ali o tome govori samo u simbolima. Ne veruje da haos mogu izazvati Srbi upravo zbog mogućeg involviranja plana koji je taj čovek proglasio kao jedinu garanciju stabilnosti.

Nije Holbruk jedini koji je postavio dilemu bez nijansi i bez pokušaja da obrazloži suštinu krize: dakle ili plan ili katastrofa. Još neki važni činovnici iz karavana "leteće diplomatije" postavili su istu jednačinu potencirajući u njoj dihotomni rasplet na isti način.

Pretnja haosom neposredno znači da su najvažnije stvari jako loše urađene. Zapad preti Balkanu albanskom puškom i trudi se da postojeće stanje obrazloži logikom "manjeg zla".

Veće zlo u hipotetičkom albanskom nezadovoljstvu značilo bi rušenje postojećeg statusa svuda gde su moguće granice krize. A to znači u čitavoj Makedoniji, na Kosmetu, u kriznim srpskim opštinama i verovatno u Crnoj Gori.

Ako NATO zaista ima snage da kontroliše svaku verziju nasilja (kako tvrdi Shefer), odakle onda iznenadna promocija straha od sveopšteg balkanskog haosa? Osim ako to nije dosoljeni i finalni pritisak na Srbiju, koja je inače već godinama pod sudnjim pritiscima.

Naša politička pozicija još je zasnovana na očekivanju čuda. Emocije dominiraju nad zdravim razumom. Tako da zasad imamo samo stavove, bol i bes, no ne i rešenja. "Buldožer" Holbruk se ponovo izuo i zloslutno vraća Balkan u ′99.

[objavljeno: ]

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.