Izvor: Kurir, 31.Jan.2011, 08:37 (ažurirano 02.Apr.2020.)
POBJEDA ČUVA BOŠKA BUHU!
Devojčici iz Pljevalja 1942. dali ime Pobjeda nadajući se pobedi četnika, a ona život provela kraj spomenika partizanskom bombašu
JABUKA - Sudbinu niko ne prevari!
Na krštenju, negde u proleće 1942. godine, usred rata, čuveni pop Krezo u manastiru Svete trojice kraj Pljevalja, nadajući se pobedi četnika, dao joj je ime Pobjeda, a ona je posle čitav život provela kraj spomenika partizanskom bombašu Bošku Buhi na Jabuci!
- Eto što ti je sudbina. >> Pročitaj celu vest na sajtu Kurir << Te 1942. godine i pop Krezo i moji Lazovići u Pljevljima puna srca želeli su da pobede kralj i njegova vojska, a ja da u to ime nosim ime - Pobjeda, a mene sudbina donese u partizansku porodicu Matovića na Jabuci, da život provedem kraj spomenika Bošku Buhi - i sama se ovih dana smejala Pobjeda dok smo u kući na Jabuci slušali njenu više nego zanimljivu životnu priču.
Baka Pobjeda danas ima 68 godina, sa Andrijom Matovićem izrodila je na Jabuci pet ćerki, danas ima 11 unučadi i petoro praunučadi, a kuća joj na tek dvadesetak metara od spomen-ploče na kojoj piše da je tu 28. novembra 1943. godine poginuo bombaš Boško Buha...
- Na tom mestu 1965. godine posađeno je 17 borova jer je Boško imao 17 godina kad je poginuo. Evo, punih 45 godina gledam kako ti borovi rastu, kako su sve viši i viši, a čudo jedno da su se svi odmah primili i da svi rastu, sve jedan mimo drugog - priča Pobjeda i dodaje da je Jabuka decenijama bila oaza revolucije.
-Na mesto pogibije Buhe godinama su dolazili njegovi najbliži, roditelji, sestra, zet... - priča Pobjeda.
Sa imenom dobijenim u čast priželjkivane četničke konačne pobede, Pobjeda je godinama gledala kako na Jabuku stižu kolone pionira s crvenim maramama i petokrakama na čelu. Posle se i to promenilo. Prošla i ta vremena.
- Zaboraviše i Boška, i Jabuku, i revoluciju. Nekad je gore, u hotelu, bilo i po hiljadu duša odjednom, puna planina naroda, sad - nigde nikog živog da vidiš - žali se baka Pobjeda.
Na planini joj sad, kaže, najviše smeta samoća. Prazna je Jabuka, prazne se sela okolo, putem iznad Pobjedine kuće, kraj onih 17 borova sve ređe neko prođe. Uglavnom je sam i veliki spomenik Bošku Buhi, podignut gore na brdu... Ostala je samo baka Pobjeda, svedok čudnih i teških vremena, izgubljenih nada, doba u kome su se pobede lako pretvarale u poraze i obrnuto.
Zoran Šaponjić
Zetovi umesto sinova
- Tri su mi se ćerke udale u Crnu Goru, odakle sam ja rodom, dve u Srbiju... Prošle godine dobila sam dvoje praunučadi, pa ih sad imam ukupno petoro, a imam i 11 unučadi. Svi su mi zetovi dobri, dolaze, obilaze me, pomažu, ako bih nekoga morala da izdvojim posebno, da ga pohvalim ovako javno, onda - zeta iz Bara... Samo, bojim se da se ostali ne naljute - šali se baka Pobjeda u svojoj kućici na Jabuci.
