Izvor: Blic, 19.Nov.2016, 20:38   (ažurirano 02.Apr.2020.)

PANIKA ZBOG ROBOTA Naučnici tvrde: Dileme nema, računari će POBEDITI LJUDE

Vlasnik kalifornijske fabrike "Tesla" za montažu automobila, gde su na pokretnoj traci roboti, od 2013. godine upozorava da je veštačka inteligencija suštinska opasnost za čovečanstvo.

Od maja 1997, kada je IBM-ov kompjuter Deep Blue pobedio tadašnjeg svetskog šahovskog prvaka Garija Kasparova u šest mečeva, ljudi se osvrću u strahu od moguće kompjuterske pobune, piše sajt MAGAZIN PLANETA. Koji posao za koji smo mislili da se bez nas nikako ne može obavljati mogu uskoro >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << preuzeti? Koja radna mesta će nam oduzeti i koje poslove će, kada to urade, ostaviti ljudima?

U maju 2015. je Martin Ford, autor knjige "Pobuna robota: Tehnologija i opasnost od masovne nezaposlenosti", objasnio zabrinutost i za službenike i za fabričke radnike zbog dolaska sveta čovekolikih: "Pokušajte da zamislite novu industriju kakva danas ne postoji, a koja bi obezbedila milione novih radnih mesta. To veoma teško ide."

Rame uz rame sa mašinama

Postoji, međutim, optimistično viđenje istog tog procesa: da će sparivanje kompjutera i robota osloboditi ljude od dirinčenja i opasnih poslova i otvoriti im mogućnost da koriste sopstvenu imaginaciju, da reaguju jedni na druge na daleko ličniji način, a naročito onako kako kompjuteri ne mogu da čine, jednostavno zato što oni nisu ljudi. "Ljudi će sve više i više raditi rame uz rame s robotima, softverskim programima i drugim mašinama", navodi se u izveštaju pod naslovom "Budućnost radnih mesta, 2025: Radeći rame uz rame s robotima", izrađenog za potrebe istraživačke firme "Forester" (Forrester) u avgustu prošle godine. Tu je ukazano na to da su kroz čitavu istoriju, automatizacija i tehnologija uvek iznova stvarale veći broj novih radnih mesta nego što je bio broj onih koje su zatvorili. Ali, da li će u svetu robotike novi poslovi biti bolji poslovi? U svojoj knjizi objavljenoj januara 2015, "Stakleni kavez: Kuda nas vodi automatizacija", pisac Nikolas Kar (Carr) ukazuje na to da kompjuteri preuzimaju od nas previše poslova - odnosno, da smo mi sami suviše olako spremni da mašinama prepustimo glavnu reč - a kao rezultat toga radna mesta iziskuju sve manje i manje veština.

Stiv Vozniak (Wozniak), suosnivač kompanije "Apple" kaže da će se "kompjuteri otarasiti sporih ljudi da bi mogli efikasnije da rukovode kompanijama"!

Kar ukazuje na početke automatizacije, posle II svetskog rata, kada je kompanija "Ford Motor" instalirala nove mašine da "automatski obavljaju posao" na montažnim trakama. "Kontrola nad složenim industrijskim procesom je prebačena sa radnika na mašine", primećuje on i ukazuje na činjenicu da je automatizacija već u toku II svetskog rata podigla glavu potrebom da se koriste protivavionski topovi za obaranje bombardera kojima je bilo teško upravljati pa je prepušteno mašinama da pomeraju cilj u skladu sa metom koju su nišandžije odabirale na ekranima. Čoveku je olakšano izvršavanje zadatka, ali je izguran iz procesa i rezultata tog procesa.

Dubinsko učenje

Nije sporno da će roboti opremljeni kompjuterskim mogućnostima, u spoju sa sistemima veštačke inteligencije - što se često naziva "mašinsko učenje" ili "dubinsko učenje", odnosno "polubajt sistem" - preuzeti veliki deo posla koji ljudi danas obavljaju.

"Foxconn" je jedan od najvećih proizvođača elektronike na svetu i ima ogromne fabrike u Kini u kojima se sastavljaju telefoni, tableti i kompjuteri za "Apple" i druge kompanije. "Foxconn" radi na projektu fabrika rukovođenih robotima, što će neizostavno podrazumevati više veštačke inteligencije a manje radnih mesta za ljude.

Korejski elektronski gigant "Samsung" je, u međuvremenu, dobio bespovratna sredstva od korejske vlade da bi razvio visoko precizne robote koji bi preuzeli poslove koje danas obavljaju ljudi. Isto se dešava u Kini, gde rastuće plate smanjuju profite preduzeća. To navodi na pitanje: na koja će radna mesta preći ti zamenjeni fabrički radnici? A na ovo nema odgovora, osim da takva radna mesta moraju da postoje.

Zakoni van čoveka

Pošto se približavamo toj budućnosti, valja preći neke etičke i pravne prepreke. Isak Asimov je uveo svoja čuvena tri zakona robotike za naučno-fantastičnu priču "Runaround" (Jurcanje), čija se radnja odvija 2015. U julu prošle godine je u naučnom časopisu Nature objavljen članak koji ukazuje na činjenicu da je "rad na stvaranju etičkih robota jedan od najvećih izazova u oblasti veštačke inteligencije". Istog tog meseca je 22-godišnji radnik koji je instalirao robota smrtno stradao u "Folksvagenovoj" fabrici u Nemačkoj kada je robot pogrešno aktiviran. Očigledno, zakoni koje je definisao Asimov još nisu na snazi.

O robotima koji ubijaju - naročito onim "inteligentnim" - vode računa oni koji javno promišljaju kombinaciju veštačka inteligencija-robot. Stiven Hoking je za BBC rekao da bi ona mogla da "dovede do kraja ljudske vrste", ako se otme i sama sebe rastućom brzinom redizajnira. Elon Mask, milijarder koji je nam je podario PayPal i "Tesla" automobil, nazvao je veštačku inteligenciju "našom najvećom egzistencijalnom opasnošću". Stiv Vozniak, suosnivač kompanije "Apple", izjavio je za "Australian Financial Review" u martu 2015. da nije sporno da će "roboti preuzeti vlast od ljudi" i da se on slaže sa Hokingom i Maskom da je "budućnost zastrašujuća i pogubna za ljude... jer će na kraju (kompjuteri) razmišljati brže od nas i otarasiće se sporih ljudi da bi efikasnije upravljali kompanijama".

Nik Bostrom možda nije toliko poznat i slavan, ali on je filozof sa Univerziteta u Oksfordu koji u svojoj knjizi "Superinteligencija" tvrdi da bi veštačka inteligencija koja samu sebe unapređuje mogla da porobi ili pobije ljude, ako bi poželela da to učini, i da bi kontrola nad takvim mašinama možda bila nemoguća. Ipak, za sada ništa ne ukazuje na postojanje inherentnih robota ubica, odnosno "antropogenske veštačke inteligencije", kako se takođe naziva. U prikazu Bostromove knjige naučnik Edvard Mur Gist ističe da ona "predlaže rešenje koje verovatno neće fukcionisati i to za problem koji verovatno uopšte ne postoji".

AI za sve ljude

Prema profesoru Mareju Šenaanu (Shanahan), koji predaje kognitivnu robotiku na "Imperial koledžu" u Londonu, "opšta inteligencija u pravom smislu" je nešto što se komparativno može lako opisati, ali se teško može izvesti: "Obeležje opšte inteligencije u pravom smislu jeste sposobnost prilagođavanja postojećeg repertoara novim izazovima, i to bez probnog perioda ili početničkih grešaka, ili obučavanja od strane trećeg lica", zabeležio je to u svojoj knjizi "Tehnološka jedinstvenost".

Međutim, da bi se to izvelo, neophodne su dve osobine koje ne odlikuju veštačku inteligenciju: zdrav razum i kreativnost. Za zdrav razum Šenaan daje primer ljudi koji obično rade unutar zgrada, ali stoje napolju na kiši. Na pitanje "Šta to radite, od računara bi se dobio odgovor: Stojim napolju", a od čoveka, primera radi, "Opravljam požarni alarm". Kreativnost, međutim, pri rešavanju problema, mogu da pokažu i životinje, baš kao i ljudi, kao što vrana ume da savije žicu i stvori kuku kojom će dohvatiti hranu. Ne može se reći da su kompjuteri ikada pokazali tako nešto.

Međutim, moguće je da jednog dana hoće, i u tom cilju je Mask, uz podršku preduzetnika Sema Altmana, bivšeg vlasnika kompanije "Loopt", uložio milijardu američkih dolara u novu neprofitnu organizaciju "Otvorena veštačka inteligencija" (OpenAI.org) koja ima za cilj da stvori veštačku inteligenciju koja nadmašuje ljudsku inteligenciju, a čije proizvode može da koristi svako a ne, recimo, samo "Google".

Ako automobil...

Izgleda, međutim, da je naš istinski problem u tome što moći kompjutera - koje se, grubo rečeno, udvostručavaju svakih 18 meseci - imaju geometrijski rast zato što danas ima toliko mnogo povezanih uređaja da to premašuje naše sposobnosti da preformulišemo svoj etički i pravni pristup odlukama računara. Čak i tehnologija koja deluje bezopasno i korisno, kao automobili sa automatskim upravljanjem, nije imuna na etička i pravna pitanja. Na primer, ako takav automobil treba naglo da koči da bi spasao one koji se nalaze u njemu, da li on ima ma kakvu odgovornost prema ljudima u vozilu koje se kreće iza njega? Ako neko skrene u stranu vozilo koje se automatski kreće bez ikoga za volanom i udari treće vozilo, ko je odgovoran za štetu na trećem vozilu? Vlasnik vozila koje se samo kretalo? Njegov programer?

I načini na koje kompjuteri rešavaju "ljudske" probleme nimalo ne liče na metode koje bi ljudi upotrebili. Uzmimo za primer šah - istraživanja su pokazala da se najbolji ljudski igrači usredsređuju na uzak izbor poteza, koje duboko istražuju, pažljivo birajući naredni potez između mogućih alternativa. Nasuprot tome, kompjuteri razmatraju sve moguće poteze i u suštini koriste brutalnu silu da u svakom momentu izaberu najbolji; oni ne mogu da odluče da li će baš taj potez iznenaditi ili iznervirati protivnika, i ne mogu da izaberu neki nezgodan potez koji bi protivniku ostavio premalo vremena za razmišljanje. U poređenju s ljudima, šahovskim kompjuterima - osim ako se slučajno nešto tako ne dogodi - nedostaje suptilnost.

Iznad i ispod pametnijih računara

U junu prošle godine, Agencija za istraživačke projekte američkog Ministarstva odbrane organizovala je takmičenje za samopokretljive robote koji mogu da rade tamo gde ljudi ne mogu - recimo da uđu u nuklearni reaktor i obustave njegov rad. Pobednici su osvojili milione dolara. Ali zato "greške smotanih" robota koji se sapliću, padaju i teturaju se do sada su postigle milione gledalaca na "YouTube" portalu pošto ponekad baš volimo da roboti ispadnu budale.

Nikolas Kar je u maju napisao za "New York Times" da, iako možda izgleda da je najbolji način da se ukloni greška iz ma kog sistema to da se skloni ljudski faktor - zato što obično saznajemo da je čovek taj koji je odvrnuo pogrešnu slavinu ili isključio pogrešnu mašinu - ljudi uvek iznova izvode "dostignuća percepcije i veština koji su daleko od domašaja i sposobnosti i najpametnijih kompjutera".

Na primer, "Google" samoupravljajuće automobile su na 2,5 kilometara dugoj stazi 11 puta udarili sanjivi ljudi, a pri tom sami nisu izazvali nikakav sudar. Ali, ljudi u tim vozilima moraju da budu fokusirani na volan zato što taj softver ima sistemsku grešku koja se ispoljava na svakih 400 kilometara vožnje. Ono što još nije sagledano jeste koliko unapred čovek treba da dobije upozorenje da bi preuzeo kontrolu? Da li je dovoljno 20 sekundi? 10? 1? Da li je to za svakog isto? Šta ako "vozač" zaspi zato što je ostatak putovanja bio dosadan, a dogodi se nesreća kada je kompjuter imao punu kontrolu - da li je to greška vozača, ili kompjutera, ili programera?

Bezbedni izvršni direktori i frizeri

Nema sumnje da ćemo morati da se suočimo sa društvenim promenama koje tek predstoje. U novembru je "Bank of America" objavila poduži izveštaj u kom se zaključuje da "pobuna inteligentnih mašina" predstavlja "narednu industrijsku revoluciju", sa robotima kojima upravlja veštačka inteligencija i koji postaju sastavni deo naših života kao izvor radne snage, pokretljivosti, bezbednosti, pogodnosti i zabave.

Prodaja pametnih robota je porasla za 29 % u 2014, a u Severnoj Americi je ta godina bila treća uzastopna godina rekordne prodaje. Moguće dalekosežne posledice obuhvataju zamenjivanje postojećih radnih mesta automatizacijom (47 % radnih mesta u SAD može biti automatizovano, procenjuje "Bank of America") uz rastuću nejednakost - pošto se visokokvalifikovana radna snaga sve više traži, dok nekvalifikovani nisu nikome potrebni.

Pa ipak, ne podrazumeva se da će slabo plaćeni poslovi obavezno biti najviše na udaru niti da će skupo plaćeni biti bezbedni. Svetski ekonomski forum je u novembru objavio grafički prikaz kao deo svoje analize robota i poslova. On sugeriše da će radna mesta izvršnih direktora verovatno biti bezbedna - ali da se to neće odnositi na radnike koji su angažovani na pejsažnom uređenju ili održavanju parkova, uprkos velike razlike u ceni njihovog rada po satu. Sve je više prisutan konsensus da bi poslovi koji iziskuju pažljivi kontakt čoveka sa čovekom (frizer, hirurg...) trebalo da su najbezbedniji u slučaju pobune robota.

Najveća je verovatnoća da će "rad" doživeti rast u smislu složenosti dok će sistemi zasnovani na veštačkoj inteligenciji preuzeti jednostavnije zadatke, piše sajt MAGAZIN PLANETA. "Kompjuter" je nekada bilo zanimanje ljudi koji su vršili proračune; sada njihova celokupna uloga može da bude zamenjena jednim jedinim poljem u "Excel" tabeli. Pa ipak, radna mesta i dalje postoje. Ni izgubljene partije šaha nisu dovele do toga da ljudi prestanu da igraju šah. Sam Kasparov je igrao na turnirima takozvanog "kentaur šaha", gde ljudi igraju uz direktnu pomoć kompjutera u toku meča, što je ponekad dovodilo do podizanja čovekove igre iznad nivoa i njih samih i kompjuterskog programa. A ako se to može u šahu, zašto ne i na poslu?

Stručnjaci, od Elona Maska (Elon Musk) do Stivena Hokinga (Stephen Hawking) su prošle godine upozoravali na rizike koje bi roboti mogli izazvati u ekonomiji i čovečanstvu uopšte. Kako da obezbedimo da nam mašine budu prijatelji a ne neprijatelji?

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.