Izvor: Blic, 31.Jan.2017, 20:23   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Otišao u šetnju i nikad se nije vratio kući: Priča o zarobljeniku iz rata koji se završio pre POLA VEKA

Pre tačno 54 godine mladi Vang Ki služio je u kineskoj vojsci i radio je na izgradnji puteva na granici s Indijom samo nekoliko nedelja nakon završetka kratkotrajnog rata između dve države. Jedne noći Vang nije mogao da zaspi i odlučio je da se prošeta. Ispostavilo se da mu je to bila najgora odluka u životu.

- Išao sam malo da protegnem noge, ali nakon samo par minuta sam se izgubio. Nisam imao pojma gde se nalazim. Ubrzo sam ogladneo i ožedneo. Tada sam vidio zastavu >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << Crvenog krsta i brže-bolje dotrčao tamo. Nažalost, oni su me predali Indijcima - priča Vang.

To se dogodilo u januaru 1963. godine. 54 godine kasnije jadni Vang je još uvek s druge strane granice. Reporter BBC-a posetio ga je u selu Tirodi u središnjoj Indiji kako bi više saznao o ovoj neverovatnoj priči. S obzirom da živi u popriličnoj zabiti, pet sati udaljenoj od najbližeg aerodroma, Vangu je i pojava pametnog telefona poprilična novost, pa je bio strašno iznenađen kada je preko telefona prvi put nakon više od 50 godina video svog rođenog brata. Novinar ga je preko video poziva spojio s gradom Ksianijangom, a s druge strane bio je njegov 82-godišnji brat. Pričali su na mandarinskom punih 17 minuta.

- Nisam mogao da ga prepoznam, izgleda jako staro. Rekao mi je da sam ja jedini razlog zašto nije umro, hteo je još jedanput da me vidi - govori za BBC uzbuđeni Vang, kojeg u Indiji zovu Raj Bahadur.

Pre 54 godine Indijci su ga optužili za nelegalno prelaženje granice. Sedam godina je proveo u raznim zatvorima pre nego što su ga pustili na slobodu 1969. godine. Policija ga je odvela u selo Tirodi, njegovo selo iz noćne more koje nije uspeo da napusti do dana današnjeg. Nije da Vang nije pokušao, njegova bitka za slobodom traje ceo život, ali stvari se još uvek nisu pomakle s početne tačke.

Teoretski, Vang je još uvek u statusu ratnog zarobljenika, više od 50 godina nakon završetka sukoba. Pokušao je da dobije indijsko državljanstvo i dokumente kako bi prešao granicu, ali vlasti su odbile da mu daju.

Vang je morao da se prilagodi Indiji i tamošnjem načinu života.

- Družio sam se s domaćim ljudima, čak sam počeo da radim u jednom mlinu. Međutim, plakao sam baš svake večeri. Nedostajala mi je porodica, posebno majka - priča Vang koji je 1975. godine oženio jednu lokalnu devojku.

U startu nije bio oduševljen, kaže da je uradio 'pod pritiskom prijatelja', a ni druga strana nije ovaj brak dočekala s oduševljenjem.

- Roditelji su bili besni što ću se udati za stranca, a ni meni nije bilo lako. Nisam ga razumela šta priča. Pokušala sam to da istolerišem na početku, a nakon par meseci sam se navikla - rekla je Sušila s osmehom na licu.

Vang je s godinama pokušao da pokrene i neki posao, ali posle se pokazalo da to nije bilo moguće s obzirom na njegov nedefinisan status. Policija ga je često posećivala i tukla.

- Sećam se da je policija stalno tukla Vanga zato što nije hteo da im plaća mito. On je pošten čovek - priča njegov komšija BB Sing.

- Znam ga 40 godina i svaki dan priča o svom domu u Kini. Porodica mu je bila siromašna, govorio mi je da je svaki dan prelazio na desetine kilometara na biciklu.

Vang je svih ovih godina slao pisma kući, ali prvi odgovor mu je stigao tek u 80-ima. Razmenili su porodične fotografije. S majkom je pričao 2002. godine, više od 40 godina nakon što je zarobljen.

- Rekla je da bi volela da me vidi pre nego što umre. Ja sam joj poručio da se trudim da dobijem dokumente, da šaljem pisma svim odgovornim osobama. Ali stvar je ostala na mrtvoj tački - kaže Vang.

Nažalost, majka mu je umrla 2006. godine.

Najljepši deo njegovog boravka u Indiji dogodio se 2009. godine kada se susreo sa svojim nećakom koji je u Indiju došao turistički. Čak mu je doneo dokumente koji su mu potrebni za dobivanje pasoša, piše Jutarnji list.

Sada se postavlja ključno pitanje - hoće li se Vang ikada vratiti u Indiju ako nekim čudom dobije pasoš i priliku da ode u Kinu.

- Porodica mi je ovde, naravno da ću se vratiti...

S druge strane, njegova supruga nije toliko sigurna.

- Nadam se da hoće.

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.