Izvor: Nezavisne Novine, 13.Jun.2016, 20:04 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Oprost i pomirenje
Od zločina u Kazanima, dubokoj jami koja se nalazi u podnožju Trebevića, prošlo je više od 25 godina. Neki od krivaca procesuirani su, dobili su relativno male kazne, od 10 mjeseci do šest godina, a oni koji zaista znaju šta se dešavalo i koliko ljudi je stradalo u toj jami još nisu izašli pred lice pravd
Često u Sarajevu možete čuti priču da nisu svoj život skončali u Kazanima samo sarajevski Srbi koji su ostali u svom gradu i nisu željeli otići sa svojih ognjišta, >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << već da u toj jami ima i njihovih komšija Bošnjaka koji nisu željeli uzeti pušku u ruke, ali i sarajevskih Hrvata.
Već nekoliko godina delegacije Srpskog građanskog vijeća i Pokreta za ravnopravnost, kao i predstavnici Udruženja stradalih i nestalih Srba Sarajevsko-romanijske regije posjećuju ovo mjesto kako bi odali počast stradalima. Uvijek je to skromno, bez prisustva porodica stradalih. Oni koji su na ovako svirep način izgubili svoje najmilije, kada ih upitate zašto ne žele doći, kažu: "Kasno je za to"!
Da li je kasno? Možemo li stati jedni pred druge i reći, priznati: "Da, i u ime nas je neko činio zločine". Možemo li zatražiti oprost, hoće li nam oni koji su izgubili, koji su pretrpjeli i trpe jak bol zbog gubitka moći oprostiti? Da li smo spremni priznati Kazane, Tomašicu, Srebrenicu, Maglaj, Zavidoviće, Dretelj, helidrom u Mostaru..., da li smo spremni na novi početak?
Bakir Izetbegović, prvi i neprikosnoveni lider u Bošnjaka, kako ga je juče nazvao Miladin Vidaković, predsjednik Srpskog građanskog vijeća, odlučio je pokloniti se juče prvi put, nakon 25 godina, stradalim sarajevskim Srbima u Kazanima. On je priznao da je nosio osjećaj tuge i da je to trebalo ranije da učini. Da li je trebalo? Jeste! Trebalo je da to učini prije 20 godina. Zašto nije, konkretan odgovor nije dao.
Da li postoji nada za suživot i pomirenje Bošnjaka i Srba - veliki broj ljudi vjeruje da postoji. Obični, normalni ljudi svakodnevno međusobno komuniciraju, pomažu jedni drugima, slave Božiće, Bajrame, Uskrse, Vaskrse, ne razgovaraju puno o prošlosti, o ratu, za njih je to sad daleko i strano, kao da se dešavalo negdje daleko. Međutim, uvijek postoje oni koji će ljude podsjetiti na zlo, potaknuti na podjele. Nadati se da će u budućnosti toga biti sve manje, a da će se ljudi u BiH okrenuti budućnosti i naučiti da poštuju tuđu bol i da joj se poklone.
Nastavak na Nezavisne Novine...
