Izvor: Nezavisne Novine, 27.Jan.2017, 23:46   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Omaž jednoj generaciji: Sjećate li se ovoga?

Većina vas koji čitate ovaj tekst i sada posmatrate ove slike sa sjetom, ste u godinama kada ste svoji ljudi. Neki imaju porodicu, posao, neki su otišli iz države... ali, ove sličice su tu da nas sve vrate u neko bezbrižnije vrijeme.

Sjećate li se lopte "Super Tele". Nikome nije ostala u pamćenju zbog svog kvaliteta, nego zbog nama s ovog govornog područja, smiješnog naziva.

Nešto što je trebalo biti vrelo zabave, postalo je izvor frustracija i vjerovatno >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << stvaralo školske nasilnike...

Ideja je kao da trebate nataknuti kružiće na štapiće. Praksa je da gubite živce.

Djeca kao djeca, moraju pokazati da su i inžinjeri, pa su skoro svi kući spajali šine i njima puštali voziće, a kada izađu vani i van nadzora roditelja pravili razne puhaljke iz kojih su pucali bobice, praćke i čep-puške.

Poznato je da se na Balkanu jako puno puši, pa su sva djeca željela da naglo odrastu.

Voda se pila iz malenih čašica, a "pušile" su se žvake u obliku cigarete. One su bile obavezna alatka za rad prodavačica u svakoj prodavnici. Ovaj artikal se u većini slučajeva kupovao, odnosno dobijao nakon kupovine, prilikom davanja novca i nedobijanja kusura. “Nemam kusur, može li jedna žvaka”, glasila je omiljena mantra radnica na kasi. I kada bi je dobili, malo sa njom bi šta moglo da se uradi, jer je ova žvaka bila po pravilu tvrda, bez ukusa, mrvila se u ustima i bila bi izbačena iz usta za nekoliko minuta. O pravljenju balona nije bilo ni govora. Bez obzira na sve to, uredno bi se dobijala i nakon sljedeće kupovine. Totalni hit su bile i Mint i Turbo žvake.

Tu nije bio kraj premazanim prodavačicama. Sva djeca su voljela žvake, pa smo imali i žvaku na metar, žvaku u tubi (žvazbuku), žvake kuglice...

Kako neki ne bi pomislili pogrešno, imali smo mi i druge slatkiše osim žvakaćih guma. Nezaobilazni žele zeka, životinjsko carstvo, za-za, fazon... Svi su jeli slatko, a niko nije imao višak kilograma jer se nismo smirivali. Kome je bilo do smirivanja kad su svi igrali žmirke, ganje, lastiša, policijaca i lopova, trule kobile, viktorije... Vozali svoje Pony i BMX bicikle...

A kada dođe kiša i ružno vrijeme, automatski je značilo da kreće škola. Tada su glavna zanimacija (osim knjige) bili tetris, akva-nešto, sega-mega i diskete u koje se moralo duvati da bi proradile... U školi su se razmjenjivale sličice fudbalera, moćnih rendžera, mirišljave sličice, lijepili ljigavci na zid...

Bilo je to lijepo vrijeme, bar za djecu, a kao i svako, djetinjstvo ove generacije rođena od 80' do 90-ih godina ima svoje čari. Iako smo zbog svima poznatih stvari bili osakaćeni u odnosu na ostatak svijeta, našli smo načine da se zabavimo na najbolji mogući način. Ta naša generacija je spremna da se bori za bolje sutra i zaslužuje sve najbolje, pa i najbolje sjećanje na prošlost. U zdravlje!

Nastavak na Nezavisne Novine...