Izvor: Nezavisne Novine, 13.Avg.2018, 20:36   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Od zlata do propasti

Malo koja priča u BiH zvučala je pozitivno kao ona s proizvođačima malina. Posao budućnosti, kako su ga nazivali, ogledao se u investiciji od par hiljada maraka, podizanju zasada, berbi i prodaji roda, a za koje je postojalo "nepresušno" tržište.

Investicija se isplaćivala i već nakon prvog roda, jer su otkupne cijene bile i više nego korektne, a u njoj se mogao pronaći svako ko bi malo ozbiljnije ušao u ovaj posao.

Kako se ova bajka o "crvenom zlatu" brzo proširila >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << među seljacima na brdovitom Balkanu, došlo je do prave epidemije, gdje su malinjaci nicali na svakoj drugoj njivi i proplanku.

Međutim, nakon nekoliko godina blagostanja situacija u ovoj oblasti daleko je od idealne, u najboljem slučaju može se reći da je neizvjesna.

Usljed velike konkurencije došlo je do hiperprodukcije, što je  veoma brzo dovelo i do zasićenosti tržišta, nakon čega je cijena ovog voća počela stmoglavo da pada, toliko da se malinarstvom više ne isplati baviti.

Iz bunta i revolta pojedini su svoj rod bacili, malinjake pokosili ili spalili, a sve u nadi da će njihov vapaj popraćen očajnim potezima neko čuti.

Na sve to kao na traci su se redale prirodne katastrofe, poput mraza, leda, suše i ko zna još čega, a koje su proizvođača uvijek vraćale korak unazad.

Država je ove probleme najblaže rečeno izignorisala, proglasivši sebe nenadležnom, kako bi skinula teret odgovornosti pa od nje niko ni ne očekuje bilo kakvo rješenje ili podršku. Mali proizvođači nestaju brzo i stihijski, isto onako kako su se i pojavili. Nestaju jer jedna loša sezona praćena niskom cijenom za njih znači kraj.

Oni nemaju pozadinu, kapacitete, a ni kapital da godinu dana rade ni za šta i da to naplate tek pet godina kasnije, kao što to mogu veliki, koji će i ovu krizu vjerovatno prebroditi.

Nastavak na Nezavisne Novine...