Izvor: Nezavisne Novine, 23.Apr.2017, 20:57   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Od ljubavi se ne živi!

Nezaposlena profesorica srpskog jezika i književnosti iz Banjaluke odlučila je da na jedan satiričan način "proda" svoju diplomu: "Prodajem je dok je još u dobrom stanju, jer ću uskoro početi futrolom razvijati pitu pa će izgubiti na cijeni.

Diploma nije puno prešla, tek sa police na policu..." Kao po dobrom starom običaju, svi su imali nešto da kažu na tu temu. Svi su upirali prstom u nekoga, po šablonu  nisam ja kriv, on je! A sve u svemu, tresla se gora, rodio se miš >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << (a o tome do kada će se kod nas rađati miševi, drugom prilikom). Krivili su i Kurtu i Murtu, ali niko nije htio prvo da počisti u svojoj avliji. Ne kažem ja, veliki dio krivice uistinu nose Kurta i Murta, jer se kod nas zapošljavanje obavlja i po babu i po stričevima, ali sagledajmo stvari iz nekog drugog ugla...

U Bosni i Hercegovini u januaru 2017. godine su registrovane 511.922 nezaposlene osobe, a najveći broj njih čine visokokvalifikovane osobe, njih 172.511, a iz dana u dan raste broj i jednih i drugih. Započeti akademsko obrazovanje je, nažalost, postao vid određenog trenda. U maturantskim odjeljenjima srednjih škola već postaje nemoguće naći dijete koje će reći: "Ja ne želim studirati!" Nije toliko ni bitno šta, koliko je bitan sam čin studiranja. Studirati radi studiranja.

Tako da ne evidenciji za zapošljavanje imamo 620 mastera, 84 magistra i sedam doktora nauka. Među nezaposlenim visokoobrazovanim najviše je ekonomista 3.786, pravnika 1.858, te profesora razredne nastave 979. Najmanje je nezaposlenih profesora matematike, fizike i njemačkog jezika te informatičara (Vedrana Milinković, portparol Zavoda za zapošljavanje RS, septembar 2016). Trenutne brojke sa naša oba univerziteta kažu da se u toj tvornici visokoobrazovanog kadra, u ovom momentu krčka oko 35.000 studenata. Jedino što sa sigurnošću mogu tvrditi je to da će ovaj broj nezaposlenih mastera, magistra, doktora i diplomaca da raste.

Što se tiče obrazovanja u srednjim stručnim (zanatskim) školama, interesovanje iz godine u godinu sve je slabije. Niko više ne želi da bude zidar, tesar, moler, armirač, bravar, varilac, krojač, cvjećar, obućar, staklorezac, automehaničar... Te tim školama prijeti gašenje, jer ne postoji dovoljno interesovanje učenika. Jednostavno, nije moderno, nije IN! Profesor na birou  majstor u samostalnoj zanatskoj radnji. Trend naspram realnosti. Sami procijenite ko odnosi pobjedu.

Nasuprot ovog problema, neadekvatnog profesionalnog orijentisanja naše omladine, stoji drugi problem. Tačnije, drugo pitanje. Zašto sami fakulteti i Ministarstvo prosvjete ne smanje upisnu politiku na skoro svim fakultetima. Ako već imamo skoro 4.000 ekonomista na evidenciji za zapošljavanje radnika, odakle potreba da se svake godine još 500 srednjoškolaca upiše na ekonomski fakultet? Odgovor je prost, i jednostavan.

Visoko obrazovanje na našim prostorima je postalo unosan biznis (napominjem, i dalje govorim isključivo o državnim fakultetima), tvornica novca, nepresušan izvor prihoda. U školskoj 2016/2017. godini, na Banjalučkom univerzitetu raspolagali su sa 3.411 slobodnih mjesta. Prijemni ispiti su obavljeni, prvi, drugi, treći rok. Molbe pisane, liste proširene, kao i svake godine, ali zadržaćemo se isključivo na ovom broju slobodnih mjesta. Pretpostavićemo da se tačno toliko učenika upisalo na fakultet (a nije!) Cijena godišnje školarine na većini fakulteta na Banjalučkom univerzitetu iznosila je 440 KM, dok su izuzetak medicinski fakultet, muzička, likovna i dramska umjetnost, gdje su školarine nešto više. Ako za prosječnu školarinu uzmemo iznos od 500 KM i taj iznos pomnožimo sa tih 3.411 slobodnih mjesta, dobijemo iznos od 1.705.500 KM. Malo li je? Jeste! Vjerujte mi, jeste kada smo na početku prošle akademske godine imali ovakvu situaciju:

"Senat Univerziteta u Banjaluci na 4. sjednici održanoj 27.10.2016. godine razmatrao je prijedlog Medicinskog fakulteta za odobrenje dodatnog broja redovnih studenata za upis u prvu godinu prvog ciklusa studija u akademskoj 2016/2017. godini, a koji bi svoje studije sufinansirali u iznosu od 4.000 KM po godini studija."

Pitam se samo za čije tržište je naše ministarstvo planiralo da obrazuje i stvara medicinske radnike, za njemačko, austrijsko?

Budući studenti, dobro razmislite "šta želite biti kad porastete", da li je to stvarno vaš izbor ili uticaj okoline, pomodarstva i provincijalizma, provjerite situaciju u državi i na tržištu, budite realni i praktični, i znajte, niste ni manje cool, ni više IN ako ste majstor/profesor.

"Ponekad poželim da ostavim studije i upišem neki zanat, pa da budem pekar, limar, moler, da ukrotim struju i naučim da popravljam bojler"  Miladin Šobić.

Nastavak na Nezavisne Novine...