Izvor: Nezavisne Novine, 28.Mar.2016, 23:51 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Obama predgrupa "Stonsima", a oni zapadnim bankama
Isorijski koncert 'Rolingstonsa'", "Pionirski nastup 'Stonsa' u Havani", "'Stonsi' poručuju 'Vremena se mijenjaju'", neki su od naslova kojima su mediji propratili spektakl koji je britanski bend, predvođen Mikom Džegerom, priredio u petak u kubanskoj prestonici.
Premijerna svirka legendarnog benda, održana u sportskom kompleksu Sijudad deportiva, koja je bila besplatna, privukla je skoro pola miliona ljudi; na stadionu je bilo 450.000 ljudi, naveli su kubanski mediji, ali još >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << je na desetine hiljada njih nastup slušalo u okolini.
Iako su mediji složni u ocjeni da je ovaj pionirski poduhvat Džegera, Ričardsa, Votsa i Vuda, najveći spektakl jednog zapadnog benda na otvorenom u Havani ikad, čime su utrli put i drugim slavnih imenima da krenu put Kube, javili su se i "dežurni kritičari".
Velški sastav "Menik strit pričers" (Manic Street Preachers) dan poslije koncerta objavio je na "Tviteru ": "Najčudniji san sam sanjao sinoć. Svirao sam besplatno u Havani, u dvorani 'Karl Marks' prije 15 godina!"
I zaista, "Pričersi", bend ljevičarske orijentacije, 2001. nastupili su pred 5.000 Kubanaca, uključujući i Fidela Kastra. "Bilbord" podsjeća da su "Audioslejv" (Audioslave) 2005. održali veliki besplatan koncert, da je kolumbijska zvijezda Huanes 2009. nastupio pred milion ljudi, ali da "Stonsi" jesu prvi britanski bend koji je svirao pred tolikom publikom.
Bez obzira na ova osporavanja, muzički kritičar Momčilo Rajin smatra da tamo gdje članovi najvećeg rokenrol sastava svih vremena gostuju, to je događaj najvišeg ranga.
"A tamo gde prvi put nastupe, donose i demokratiju. Tako je to bilo s nama, a tako i je sa Kubom. Doduše, što se nas tiče, vidimo koliko teško ide taj porođaj demokratije", navodi on.
Ivan Ivačković, muzički novinar, koji je o bendu i napisao knjigu "Rolingstons: umetnost pobune", smatra da Mik Džeger nikad nije želio da mijenja svijet.
"Generacija šezdesetih utrapila mu je u ruke taj zadatak, ali je hteo da peva na mestima na koja se drugi ne usuđuju da idu. Tako su, recimo, 'Stonsi' još aprila 1967, dakle usred hladnog rata i blokovske podele sveta, svirali u Varšavi, u Poljskoj, koja je jedva disala pod vlašću komunista. Posle pada Berlinskog zida i završetka hladnog rata, koncert 'Stonsa' postao je u bivšim komunističkim zemljama neka vrsta pečata i potvrde da se društvo promenilo", priča Ivačković, dodajući da većina ljudi u tim zemljama nije razumjela da je promjena vodila od jedne diktature ka drugoj.
"Apsolutna vlast nekolicine ljudi u komunizmu zamenjena je apsolutnom vlašću nekoliko banaka u tzv. liberalnom kapitalizmu. Takva sudbina čeka i Kubu. Ako je Obama, kako se Džeger šalio, u Havani bio predgrupa 'Stonsima', onda su oni, bez šale, bili predgrupa zapadnih banaka i korporacija. To, naravno, nikome nije smetalo da uživa u koncertu. Naprotiv, mislim da su reči izvesnog Joakina Ortiza (62), izgovorene pošto su 'Stonsi' izveli osamnaest najvećih hitova: 'Sada mogu da umrem srećan' karakteristične za opšte raspoloženje na Kubi tog dana", ističe on.
Rajin takve izjave Kubanaca tumači podsjećanjem da je, pored ljubavi, hrane i krova nad glavom, osjećaj slobode najvažniji u životu.
"Kubanci očigledno žele da žive slobodno i ovo je granična tačka da se to i desi. Političari, kao i uvek, mnogo obećavaju, ali muzičari su ti koji pružaju utehu i zabavu. I samo vreme može da pokaže da li je Džeger bio u pravu, rekavši da se 'vremena menjaju'. Svet je bio u svakom slučaju bolje mesto kada bi bilo što više muzike, a što manje politike", zaključio je on.
(NN/politika.rs)
Nastavak na Nezavisne Novine...
