O javnom i privatnom životu

Izvor: Danas, 08.Maj.2015, 19:22   (ažurirano 02.Apr.2020.)

O javnom i privatnom životu

U hotelskim sobama čovek ostaje zaustavljen u komi vremena. Uplašen, ponovo uzimam knjigu koju sam čitao i otvaram je nasumice: „Tako sam mogao spoznati javni i privatni život. Četiri puta sam oplovio mora; pratio sam sunce na Istoku, dodirnuo ruševine Memfisa, Kartagine, Španije i Atine; molio se na grobu svetog Petra i prošao Golgotu. Siromašan i bogat, moćan i slab, srećan i jadan, čovek od akcije, čovek od misli, uvežbao sam ruku u ovom veku, inteligenciju u pustinji; stvarni >> Pročitaj celu vest na sajtu Danas << život pokazao mi se sa svim svojim obmanama, kao što se mornarima zemlja pojavljuje usred oblaka.” Ovo su Šatobrijanove reči u Sećanjima s onu stranu groba.

Sledećeg dana krećem u šetnju po Ribat el-Fatu, „Pobedničkom taboru”, u Rabatu. Kalif Jakub al Mansur podigao je ovaj grad u spomen na svoju pobedu nad Alfonsom VIII od Kastilje u bici kod Alarkosa, krajem XII veka. Izgradnja grada je prekinuta na pola zbog poraza Almohada u bici kod Las Navas de Tolosa, 1212. godine. Nekoliko vekova kasnije, Mavari proterani iz Španije presudno su pomogli u izgradnji novih bedema grada, palata, kuća i vrtova. Tako se u XVII veku pojavila Republika Bou Regreg, nazvana po istoimenoj reci koja se uliva u Atlantik. Piraterija je bila jedna od najunosnijih delatnosti. Stepenice Kule pirata vode direktno do mora. Takođe tokom XVII i XVIII veka Mavari su obnovili deo grada okružen bedemima iz XII veka koji je sagrađen oko Kasbe Udaja (jedno od arapskih plemena). Šetam zaštićen visokim kulama oker boje, prolazim kroz kapiju Bab Udaja i pored džamije El-Atika, takođe iz XII veka, iz perioda Almohada. Kasba se nalazi visoko na litici, dok se na drugoj litici ka moru spušta veliko groblje. U Medini, između zidina Almohada i zidina Mavara iz Al Andalusa, prodaju se tepisi, predmeti od bakra i keramike, ručno izrađen nameštaj od kedra, oraha, ebanovine, ariša i limuna. Na glavnom trgu na suku, pijaci, nekada se prodavalo hrišćansko roblje. Medina je krcata mavarskim građevinama. Gotovo da se ne razlikuje od nekih četvrti u Granadi, Kordobi ili Sevilji. U ulici Konzula, koju su zaposela diplomatska predstavništva, ponovo pokrivenoj zastakljenim svodom oslonjenim na gvozdene stubove, još se mogu videti zanatske radnje, što gledaju na unutrašnja dvorišta kuća, u kojima rade stotine vrhunskih zanatlija. Posmatram ih kako marljivo obrađuju kožu iz koje se širi oštar miris. Iako je ćurčija prethodno očistio kožu – ovce ili koze – i potom je ofarbao, i dalje se oseća njen omamljujući ili gadan miris. Tkači sastavljaju šare na tepisima po sopstvenom nadahnuću. Oni su veliki geometri bez geometrije. Celokupnom zanatstvu najčešće su svojstvene drečave boje. Ističe se prisustvo intenzivne crvene boje kakvu nikada do tada nisam video. Međutim, plava i bela boja na predmetima od keramike iz Meknesa smiruje oči. Evropski grad, déco, povlači se pred pogledom na Hasanovu kulu. Na vrhu jednog brega, iznad reke Bou Regreg, nalazi se nedovršen minaret Hasanove džamije koju je podigao Jakub al Mansur iz porodice Almohada (XII vek). Želeo je da ona svojom veličinom nadmaši džamiju u Kordobi, ali nije stigao da je završi. Kasnije, polovinom XVIII veka, džamija je dosta uništena u zemljotresu koji je sravnio Lisabon. Nizovi oštećenih stubova obuhvataju veliki otvoren prostor između Kule i Mauzoleja Muhameda V. Oni predstavljaju izuzetnu skulptorsku postavku. Kada je sunce visoko na nebu, lavirint senki nadmeće se s belinom mermera. Sa tih malih trampolina na stotine plivača moglo bi se baciti u ponor, kao u Paestumu. Grobnica je postavljena oko osam vekova pre nego što je Vezuv izbljuvao vulkanski kamen i lavu. Plivač je pokrov grobnice. Pozadina je bela, kontura crna. Reč je o još jednoj projektovanoj senci. To je ono što su Grci nazivali skiagraphía (zapisana senka). Baciti se iz svetlosti u senku. Eshil, u drami Hiketide, kaže Pelazgu: „Da, potrebna mi je jedna duboka misao. Potrebno mi je da kao plivač zaronim u ponor, kao posmatrač koji posmatra”.

Iz knjige "Gradovi u kojima umine bol". Prevod sa španskog Biljana Isailović. Izdavač: Arhipelag.

Nastavak na Danas...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Danas. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Danas. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.