Izvor: Blic, 08.Avg.2010, 01:25 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ništa kao nešto
S vremena na vrijeme, kao po inerciji, iznova se pojavljuju različite a slične inicijative za zabranu kiča i šunda. Razlikuju se po koječemu, a slične su po rezultatu budući da je do danas dojedna brzo splasnula. Ne zna se šta je zanimljivije – razlozi koji dovode do takvih ideja ili razlozi njihove propasti. U svakom slučaju ova stara pojava (ni šund ni kič nisu od juče) ne samo što ne nestaje, nego se razvija, raste i cvjeta te naprosto buja.
Iako navodno znamo >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << o čemu se radi, nekako se ustalilo mišljenje kako se dotična devijacija u stilu i ukusu javlja isključivo na području muzike, literature ili slikarstva, tj. u stvarima duha i kulture. Možda je tako nekada i bilo, ali sad i ovdje više nipošto nije. Danas je tom korovu (a za njegov razvoj i napredak) nejaka oblast kulture sasvim nedovoljna te se proširio na ostale ljudske djelatnosti pronašavši u svakoj od njih sebi prikladno mjesto. Ovo je doba, na taj način, u svim segmentima, postalo doba pomjerenih vrednosti i iskrivljenih kriterija, odnosno kako reče još Dis „na visoko podigli se sutereni".
Čovjek, to prilagodljivo biće sposobno (poput pacova) da preživi i u najgorim uslovima, razmnoživši se do cifre od sedam milijardi, razvio je i adekvatnu masovnu proizvodnju roba i dobara, a naročito jeftinih i nekvalitetnih stvari stvorivši tako idealne uslove za procvat kiča i šunda i svakog drugog mediokritetstva, da ne kažemo osrednjosti. Već odavno gomile plastičnog đubreta i svekolikog drugog otpada (bez obzira na reciklažu) prijete da p/ostanu jedini tragovi ove civilizacije.
Šta da se radi – pitao je baćuška Černiševski još dok nije bilo bofla, satova ni kišobrana za jedan dolar. Svijet je, kao što vidimo, u golemoj krizi, a spasitelja nije na vidiku jer savaoti ne stižu kad su potrebni već kad im se prohtije. Mogu li ovi bezbrojni surogati nadomjestiti istinske vrednosti, mogu li kopije biti originalne?
.jpg)
