Nikola Pejaković: Lažu nas da je nekad bilo bolje!

Izvor: Večernje novosti, 17.Nov.2017, 19:45   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Nikola Pejaković: Lažu nas da je nekad bilo bolje!

Nikola Pejaković o seriji "Meso", Mirku i Slavku, trilogiji, glumi, prošlim vremenima: - Svako vreme isto i ima nade samo za one koji trpe i žele da veruju u bolje. Uvek će biti ološa, ali i dobrih ljudi IAKO je kroz lepezu različitih uloga ostavio dubok trag u domaćoj kinematografiji, Nikola Pejaković sebe nikada nije doživljavao kao glumca, već kao pozorišnog reditelja. Razlog tome je, kaže, što pre svega duboko poštuje glumca, taj zanat i odluku da svoj život >> Pročitaj celu vest na sajtu Večernje novosti << posveti pozorištu. A on se ne bavi glumom na način koji bi mu, ističe, dao za pravo da se tako nazove. Za njega je to uzvišeno zanimanje, jer je gluma velika tajna, veliko majstorstvo i patnja. Ipak, raskošan talenat do sada je, ovaj veliki umetnik, potvrdio u raznim rolama i karakterima, a značajan pečat dao je i kao scenarista - serija "Meso", koju odnedavno gledamo (subotom) na RTS i RTRS, među poslednjim je rukopisima koje je potpisao. * Šta vas je motivisalo da napišete ovu priču? - Ja radim svoj posao i to je proces koji ne prestaje i koji me okupira. U tom smislu, postoji stalna potraga za idejama, pričama, nastaju zapisi i crtice. Nekad to iskoristim a nekada ne, ali važno je stalno imati uključeno snimanje, da tako kažem. Stalno raditi. Što se tiče serije "Meso", važno je reći da je reditelju Saši Hajdukoviću i meni bilo važno da ostavimo jedno svedočanstvo, sliku vremena, zapis o duhu našeg doba. I, naravno, bitno nam je bilo da ispričamo priču o Banjaluci i ispričamo je baš u Banjaluci. PROČITAJTE JOŠ: CECA STIGLA KOD PALME: Gala slavlje u Jagodini, a ovako izgleda gozba (FOTO) * U seriji igrate Slavka, a budući da ste ga sami osmislili, kako biste ga opisali publici? - Slavko je pragmatik, psihopata koji se krije ispod maske normalnog i uglednog poslovnog čoveka. On je slika i prilika našeg vremena, karakter-simbol. U njemu nema empatije, samo interes i crna rupa u duši. Naravno, kada igraš takvog čoveka, moraš da ga braniš, da ga razumeš. Zato je gluma plemenita, ona i u najgorem traži zrak svetla, traži zrno ljubavi.* Mirko i Slavko su simbol nekog prošlog vremena, asociraju na naivnost i dobri stari crni humor. Ko su Mirko i Slavko u današnjem vremenu? Ko tu kome čuva leđa? - "Meso" i jeste priča o prijateljstvu, odnosno, o lažnom prijateljstvu, otimačini i sili koja Boga ne moli. O vremenu bez sistema, vremenu koje su pojeli rođaci, kumovi, koje je pojela rodbina zaposlena preko veze. O parama koje je elita pokrala od sopstvenog naroda. O propasti. * Žestoka, mračna, realna, jaka - jedan je od komentara posle prvih emitovanih epizoda serije. Šta ste želeli da poručite kroz ovu dramu i njene junake? - Da je svako vreme isto i da ima nade samo za one koji trpe i žele da veruju u bolje. Uvek će biti ološa, ali i dobrih ljudi. Ne zavaravajte se pričama da je nekada bilo bolje. Možda je i bilo, ali kome? Kome je bilo bolje? Onima koji su bili licemeri i ćutali? Tako je i danas i uvek. Strašno je to što je realnost mnogo gora jer kad bi naši ljudi znali ko nas vodi, ko piše zakone, ko, u stvari i koliko krade i otima, izgubili bi pamet od muke. Mnogo je strašnije, mnogo. I naš zadatak nije da slikamo realnost, nismo mi sociolozi, niti istoričari, mi smo svedoci, hroničari svoga srca. Ratnici za duše, a ne protiv njih. Umetnik je, uvek, borac za dušu. Da duše ostane u čoveku, da je niko ne otme, ukrade ili uprlja. * Koliko jak želudac čovek treba da ima da bi podneo tu dozu jada i čemera? - Ma, sve je to, kao slanina, prošarano humorom. Međutim, ova serija mora da se gleda, a ne da se usput kuva ručak, prave šnenokle i piše poruka na telefonu. * Ova serija je deo trilogije, rekli ste da slede "Kosti" i "Koža". Šta onda možemo da očekujemo u "Koži", koliko će ljudska priroda biti ogoljena? - Treći deo je priča o ljudima koji su zarad ideala, ideja opšteg dobra u koje su verovali i želeli da sebe daju, izgubili i živote, rasturili porodice i nestali. Pitanje je da li tako treba. Ja znam da se jedino za Hrista vredi žrtvovati, treba žrtvovati, ali za ljudske ideje i ideale iz nečije kuhinje - nikako. Mora se živeti u svevremenu, ne samo u svom, malom, dimom laži ispunjenom dobu. PROČITAJTE JOŠ: CEO SVET JE NjIHOV: Irina i Jana ispraćene u Tbilisi na ''Dečju pesmu Evrovizije'' * U glumačkoj podeli našla su se jaka imena. Čime ste se vodili kada ste ih birali? - Birao ih je reditelj, a ne ja. Malo sam savetovao i sugerisao, ali odluke su apsolutno i do kraja bile njegove. Važno je pomenuti Sašu Hajdukovića, reditelja, Branu Janković, producentkinju, i Đorđa Vranješa, direktora filma - bez njih ne bi bilo "Mesa". Oni su, zajedno sa mnom, srce "Bosonoge produkcije" koja stoji iza projekta "Meso" i čitave trilogije. * Da li ovu seriju, odnosno trilogiju, doživljavate kao svojevrsno svođenje računa? - Da. Ovo je, bar što se mene tiče, sve što imam da kažem o ovom gradu i ovom vremenu posle rata. Podvlačim crtu i nakon ovoga nastavljam u nekom drugom pravcu, možda opet o Banjaluci, Republici Srpskoj, ali ne iz ovog ugla i ne na ovaj način. Nas, u "Bosonogoj produkciji", interesuje stabilan i dugoročan posao. Želimo da pomognemo da se napravi filmski centar Republike Srpske, i o tome sam pisao i govorio pre 15 godina. Neophodno je, uz pomoć Srbije, napraviti filmski centar i utvrditi pravila finansiranja i razvoja filmske i TV delatnosti. * Možete li da poređate svoje životne ljubavi po svojim priroritetima, prema tome koje mesto im u životu dajete i koliko vas ispunjavaju? - Porodica. Posao. Muzika. * Budući da je muzika nešto od čega, kažete, ne možete da se odbranite, ovih dana kada hoćete da popravite raspoloženje koju pesmu sebi odsvirate? - Tada ne sviram nego slušam tuđu muziku. Trenutno, Krisa Stejpltona, ako me već pitate. PROČITAJTE JOŠ: Izložba Delči u čast * O svim svojim padovima uvek ste otvoreno pričali, da li vas je u životu koštala iskrenost? - Ne. Iskrenost i otvorenost su mi bile na korist. Ja nemam tajni, odnosno, sve svoje nesreće i strasti mogu javno da ispovedim. Moj telefon možete slobodno da prisluškujete, moj kompjuter da hakujete, nema ništa u njima što želim da sakrijem. Nisam nevin, ali se kajem. Slab sam i grešan, ali verujem. Tu, u veri, jesu moja snaga, ljubav i nada. HALIL U "SELIMA" JE DOBAR ČOVEK VAŠA uloga u filmu "Lepa sela lepo gore" jedna je od onih koja nosi ovu priču. Halil je simbol i lepog i tragičnog vremena. Do čega vam je bilo najteže da dokučite kada ste gradili ovaj lik? - Moj Halil u "Lepim selima..." je dobar čovek. Običan čovek, čovek koji je imao svoj život, svoje nade, planove, ljubavi, snove... Njegova sudbina je metafora naše propasti: odrasli smo u zemlji koja je bila tempirana bomba, zasnovana na slatkim lažima i propagandi. Mislili smo da ćemo mirno živeti, raditi, školovati decu, mirno provesti poslednje dane u penziji. Međutim, na lažima se kuća ne gradi. Laž porađa mržnju, a ona rađa zločin. U tom smislu, mi jesmo žrtve, ali i sami smo krivi. Ljubav uvek postoji, ona je tu, samo se za ljubav treba jasno opredeliti. Jasno se opredeli za ljubav i ne brini: bićeš zgažen, ali spasen.

Nastavak na Večernje novosti...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Večernje novosti. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Večernje novosti. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.