Izvor: Nezavisne Novine, 06.Dec.2016, 09:05   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Nikoga ne interesuju duh i duša, svi bi više para

BANJALUKA - Ako uzmemo u obzir da je gotovo opšteprihvaćeno mišljenje naših književnika da je književnost Republike Srpske mrtvac na aparatima za disanje, kako bismo onda ocijenili njen dio koji se zove savremeno dramsko stvaralaštvo? Da li su dramski tekstovi koji se stvaraju ovdje i sada samo jedan od trulih organa spomenutog mrtvaca bez šanse za preživljavanje, ili se, pak, radi o žilavijoj književnoj strukturi koja ima mogućnost da samostalno opstane zahvaljujući pozorištu i >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << filmu?

Kako bismo dobili odgovore na ova pitanja kontaktirali smo neke od ovdašnjih dramskih pisaca, a povod za tako nešto bio nam je nedavno raspisani konkurs Narodnog pozorišta Republike Srpske (NP RS). S ciljem podsticanja razvoja domaćeg dramskog stvaralaštva, NP RS raspisao je konkurs za originalni savremeni dramski tekst.

Na konkursu će biti razmatrani samo originalni, neobjavljivani, nenagrađivani i neizvođeni radovi. Autoru najboljeg teksta pripašće 3.000 KM, a isplatom nagrade NP RS steći će pravo da dramaturški obradi i izvede nagrađeni tekst bez ograničenja. Rok za prijavu je 15. april 2017, a žiri koji će odlučivati o kvalitetu tekstova biće naknadno imenovan.

"NP RS, čini mi se, njeguje domaći dramski tekst. Na repertoaru su u svakoj sezoni klasici i to je dobro. Posljednjih nekoliko godina, koliko vidim, pojavljuju se nove snage, savremeni pisci i tome se jako radujem. Da se razumijemo, ne ubrajam sebe u tu kategoriju, moj dramski rukopis je više incident. Ono što želim da kažem je da, nažalost, živimo u vremenu koje je toliko dramsko da bi samo trebalo sjesti i dati tome formu, i eto savršenog dramskog teksta", kazala je za "Nezavisne" Jelena Kojović-Tepić, književnica i novinarka, po čijem tekstu na sceni "Petar Kočić" u NP RS trenutno igra predstava "Istina (ne) boli". Pored novih snaga koje je spomenula, ona ipak smatra da se kod nas još nije pojavio ozbiljan dramski tekst koji se bavi savremenošću a da pomjera granice.

"Imamo dosta ljudi koji su studirali ili još studiraju na Odsjeku za dramaturgiju Akademije umjetnosti u Banjaluci. Njihov glas će se sigurno uskoro čuti, samo im treba omogućiti minimum. To bi podrazumijevalo honorar za dramski tekst koji će im obezbijediti da imaju šta da jedu dok pišu sljedeći", kazala je Jelena Kojović-Tepić, a koliko dramskim stvaraocima društvo trenutno obezbjeđuje, odnosno koliko su česti konkursi za savremeni dramski tekst i kakvo je povjerenje pisaca u iste, pitali smo dramaturga Slavišu Radana.

"Društvo na dramske stvaraoce ne obraća pažnju uopšte ili vrlo malo. Znate da postoji Akademija i ljudi koji tu studiraju osim glumaca, koji kasnije ne mogu da se uključe u društvo", objasnio je položaj svog zanimanja pisac serije "Zamalo život". Njegovo mišljenje, zapravo, jeste da ako niste uspjeli sa strane, odnosno ako vaš autorski kvalitet nisu priznali u inostranstvu, ili ako u to nije umiješana politika, nekom redovnom procedurom kao dramaturg ovdje uopšte nemate šansu za uspjeh. S druge strane, smatra Radan, pisci koji se bave tematikom prisutnom u današnjem društvu od tog istog društva trebalo bi da dobiju podsticaj.

"Znajući da novac za dramski tekst treba da se izdvoji iz budžeta, odnosno da ljudi koji odlučuju o tome, pretpostavljam, i ne žele da se kritikuje prostor i vrijeme u kojem živimo, radi se o zatvorenom krugu. Kod nas postoji drugi problem... Mi smo mlada država, još na neki način u nastajanju, bar kad je kultura u pitanju, i nismo ustanovili neke standarde. U svim drugim državama takođe se kritikuje aktuelna situacija u kojoj se živi, ali to je postao standard i redovna pojava kao i sve druge pojave u društvu", kazao nam je Radan, a kako bismo produbili temu i shvatili šta je potrebno uraditi da ovdašnje društvo prihvati kritiku na sopstveni račun, ne bi li pozorišna i filmska produkcija dobila puni zamah, pitali smo umjetnika Nikolu - Kolju Pejakovića.

"Potrebna je relaksacija političkih prilika, uspostavljanje zdravog društvenog sistema i države, i, naravno, postavljanje logičnih i zdravih institucija koje će ovo društvo povesti u oporavak. Sada je sve privid, nestabilno je, ljudi su nervozni, budućnost je tamna i nikoga ne interesuju duh i duša, svi bi više para i bolju ekonomsku situaciju. Nažalost, to su gluposti, sve je obrnuto: liječenjem duše liječi se i društvo, ali do toga još puno vode će proteći Vrbasom", kazao nam je Pejaković, koji je po povratku iz Beograda u Banjaluku u NP RS postavio značajne dramske tekstove klasika srpske književnosti, ali u Dječijem pozorištu RS i u Gradskom pozorištu "Jazavac" i predstave po sopstvenom tekstu. Takođe, trenutno se u postprodukciji nalazi film i serija "Meso", koji su snimljeni po scenariju Nikole - Kolje Pejakovića.

"Pozorišna i filmska produkcija će doživjeti puni zamah kada se o pozorištu i filmu bude odlučivalo pod okriljem struke i kada o svemu budu odlučivali kompetentni ljudi koji znaju kako se taj posao radi, a koji će da počnu od početka, od praznog papira. Za sve ovo i za mnogo drugih stvari potrebno je osloboditi društvo partijskih kadrova i stranačke torture, jer stranke generišu krizu i na rukovodeća mjesta dovode partijske mediokritete i nesposobne aparatčike od kojih narod i društvo nemaju nikakve koristi", zaključio je Pejaković.

Nastavak na Nezavisne Novine...