Izvor: SandzakPress.net, 05.Avg.2019, 14:25   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ni ljetnji odmori ne vraćaju ljude u beranska sela

Beransko selo Veliđe nekada je imalo oko 250 stanovnika u 42 domaćinastva, a iako je tek nekoliko kilometara od grada, prošle zime nije bilo nijednog stanovnika. Sve rjeđe se svjetla mogu vidjeti i tokom ljetnjih odmora. “Ja odem ponekad, ali znam mnogo kuća u Veliđu koje nijesu otvorene ko zna otkad. To je nekako žalosno i to je poraz države i društva”, kaže Dragan Bogavac za “Vijesti”. Slična priča kao o Veliđu, može se čuti u gotovo svim selima, posebno u onim udaljenijim >> Pročitaj celu vest na sajtu SandzakPress.net << od grada. Podaci ukazuju na to da beranskim selima Vuča, Crni Vrh i Rujišta prijeti potpuno odumiranje. U svakom od ovih sela tokom prošle zime živio je mali broj domaćinstava, i to, uglavnom, staračkih. “Naša sela su mrtva. Šta reći kada vam kažem podatak da je u selu Vuča prošle zime bilo tri stanovnika”, kaže Miloš Raković. U selu Tmušići, na drugom kraju opštine, udaljenom svega tri kilometra od magistralnog puta Berane-Rožaje, koje je prije nekoliko decenija brojalo četrdesetak domaćinstava, sada vrata otvaraju tek nekolike kuće. “Mladi odlaze u potragu za boljim životom. Čak i staračka domaćinstva polako se gase”, priča mještanin Ljubo Đurišić. Ništa nije bolje ni u većini drugih gradova na sjeveru, gdje je iz godinu u godinu čak i golim okom vidljivo da je manje stanovnika. O tome govore i zatvoreni poslovni centri i radnje, promet u trgovinama. “Sjever Crne Gore je za posljednjih 25 godina izgubio 50.000 stanovnika. Dramatičan je podatak da je, prema popisu iz 1991. godine, sjeverni region brojao 218.592 stanovnika, a taj broj se do 2003. godine smanjio za 23.713 stanovnika. Prema popisu iz te godine na sjeveru je bilo 194.879 stanovnika, a trend iseljavanja stanovništva se nastavlja i do 2011. godine, kada se broj stanovnika umanjio za 17.042”, upozorili su ranije iz NVO ”Euromost” iz Bijelog Polja. Koliko je stanje loše govori podatak da je u odnosu na popis iz 1991. godine, iz najveće, bjelopoljske opštine, praktično nestalo 9.217 stanovnika, iz Pljevalja 8.807, Berana 4.983 stanovnika. U Beranama je ugašena svaka fabrika, a bez posla u privredi ostalo je 10.000 ljudi. Čitave porodice pakuju kofere i od socijalne bijede spas traže u zapadnoevropskim zemljama i iz drugih sjevernih gradova – Petnjice, Gusinja, Plava. Njihova računica je jasna – ako im i ne uspije da ostanu duže, za nekoliko mjeseci rada na crno, oni će zaraditi mnogo više nego u Crnoj Gori za godinu ili dvije. “Jesen i početak školske godine pokazaće pravu sliku. Čini se da nema dana da po neka stolica u učionici ne ostane prazna. Odlaze čitave porodice, roditelji odvode djecu. Pokušavaju tamo da ostanu. Vraća se jedino ko mora”, kaže prosvjetni radnik iz Petnjice Nihad Kršić. Nemogućnost zaposlenja, siromaštvo i socijalna bijeda, bankarski dugovi, razlozi su koje i stanovnike Plava i Gusinja tjeraju da spas, makar privremeno, potraže u Sjedinjenim Američkim Državama. Ljetnje ferije, vašari, sajmišta, tradicionalna okupljanja, kao ono na Ali-pašinim izvorima, u Gusinju, na Ilindan, ostavljaju utisak da su gradovi na sjeveru oživjeli, ali će taj privid trajati samo do druge polovine avgusta.

Nastavak na SandzakPress.net...