Izvor: Blic, 25.Mar.2004, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ne grdite dete ako laže

Ne grdite dete ako laže

Dvogodišnja mrvica koja je išarala flomasterima tapete, nevino, gledajući vas pravo u oči, kaže: 'To nisam ja.' Petogodišnjak koji se u pesku igra s drugarima glasno se hvališe: 'Moj tata ima deset automobila i helikopter!' Đak trećeg razreda se pravda da mu je učiteljica izgubila svesku za pismene zadatke. A tinejdžer koji smrdi na duvan brani se da nikad nije zapalio. Zašto nam deca lažu? I kako roditelji da reaguju na svakojake fantazije >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << malih varalica, objašnjava dr Aleksandra Mihajlovna Maljavkina, psiholog i saradnik ruskog časopisa 'Argumenti i fakti'.

0-3

Do tri godine mališani uopšte ne umeju da lažu. Oni nemaju toliko razvijeno logičko mišljenje da bi mogli da smisle plan prevare, niti tako bujnu maštu da bi taj plan 'ukrasili' živopisnim pojedinostima. U tom uzrastu govore ono što vide: 'Pala je lopta i razbila se vaza.'

Ponekad mala deca brkaju uzrok i posledicu. 'Vetar duva zato što se drveće njiše', reći će vam prosečan trogodišnjak.

Lako gube pažnju i zaboravljaju. Dovoljno je da se udube u crtani film, pa da zaborave šta se dešavalo do trenutka kad je pala vaza.

Još jedan uzrok neistine je strah. Mališani bez problema priznaju nestašluk sve dok ih za to ne kažnjavamo. Ako dvogodišnja mrvica ćuti na strašno pitanje roditelja: 'Da li si ovo ti uradila?', to znači da već ima iskustvo kažnjavanja. U tom uzrastu još ne ume da smisli priču u svoju odbranu. Šta da rade roditelji?

Pre svega da se ne vređaju kad mališa ne priznaje šta se stvarno dogodilo. Jer to nije laž. On ne želi da vas obmane. Ako vas neistina deteta pogađa, to znači da vas izdaju nervi i da je krajnje vreme da se odmorite.

Nema smisla da ga ispitujete šta se i kako se zaista nešto dogodilo, pošto dete, jednostavno, ne poseduje dovoljno bogat rečnik da vam to objasni.

Mališi ne treba pripisivati ružne namere. Kad kažemo: 'Lažove, mali! Ako me sad tako varaš, šta će tek biti kasnije...', mi programiramo dete za laganje.

Dete ne smete da grdite i kažnjavate ako je priznalo svoj postupak. Kad nešto zabranjujete veoma maloj deci, treba uvek da im ponudite izbor: 'Po zidu ne sme da se švrlja, ali po ovom papiru sme.' 3-7

Laž dece u predškolskom uzrastu je više stvar bujne mašte nego smišljena prevara. Oni već mogu da shvate šta se u stvarnosti nije dogodilo, ali još nisu svesni moralnih normi.

Dete koje je slagalo postaje centar pažnje roditelja celo to veče. A možda je ono baš to i htelo - da ga najzad primetite?

Ponekad mališan predškolskog uzrasta pripisuje sebi nešto da biste ga pohvalili. I nije bitno što to nije tačno, bitno je da se mama njime ponosi. Tako postupaju deca koja osećaju da nisu opravdala očekivanja roditelja.

Nesitinu počinju da govore i ona deca čiji roditelji postavljaju pred njih različite zahteve. Mama ne dozvoljava jedno, a kod tate može sve. Kako da se ne zapleteš u takvoj situaciji?

Ako dete predškolskog uzrasta vara drugare, to znači da želi da stvori oko sebe oreol uspešnosti. 'Vozio sam se avionom, ma podmornicom...' Takve laži su pokazatelj nesigurnosti u društvu.

I poslednji uzrok - opet strah od kažnjavanja. Nije toliko strašno kad ga mama šljepi, koliko izjava: 'Idi u svoju sobi i razmisli šta si uradio'. Psiholozi kažu da detetu užasno teško pada osećanje odbačenosti. Šta ako me mama više nikad ne pozove? Šta ako prestane da me voli? Šta da rade roditelji?

Posle treće godine deci je neophodno da odrasli primećuju i ocenjuju sve što oni umeju, sva njihova dostignuća.

Ako je nešto zabranjeno, to moraju da zabranjuju svi. Ako je nešto dozvoljeno, niko zbog toga ne sme da grdi. Detetu mora da bude savršeno jasno kako treba da se ponaša.

Da se ne bi hvalisao pred drugovima, da ih ne bi zasipao bajkama, neka se što više igra sa vršnjacima.

Ako vidite da se mališan plaši da vam prizna svoj postupak i da zato laže, ne grdite ga, već ga smirite i utešite. A u slobodno vreme razmislite kako reagujete na njegovu laž: da li se uplašite ili odmah padate u vatru? Ali, ni on nije srećan što je sve uradio baš tako... Zašto biste ga onda kažnjavali? 7-13

Približno sa osam ili devet godina deca počinju da shvataju da lagati nije lepo ne zato što se neistina ne dopada odraslima, nego zato što na lažova ljudi ne mogu da se oslone, što mu ne veruju, s njim neće da se druže... Laž postaje moralna kategorija. U tom uzrastu oni već mogu da se stave na mesto drugog čoveka i, pošto ni sami ne žele da imaju posla s varalicama, shvataju da s njima niko neće hteti da se druži ako budu lagali. Uprkos tome, postoje situacije koje ih prosto prisiljavaju na prevaru.

Oni žude za prihvatanjem kod vršnjaka i kao i ranije plaše se kazne roditelja.

U tom uzrastu ceo život deteta vrti se oko uspeha u učenju. Odrasli, čak i potpuno nepoznati, često pitaju: 'Kako škola?' Školski uspeh je toliko bitan da su deca spremna da lažu o ocenama samo da ne ispadnu neuspešna u očima drugih. Zato svoj renome brane lažima.

U tom uzrastu se pojavljuje nov uzrok laganja - imitiranje roditelja. Ako mama preko telefona kaže nekome da tata nije kod kuće, iako jeste, dete kopira takav model ponašanja. Šta da rade roditelji?

Da bi se vaše dete osećalo samouvereno u društvu vršnjaka, potrebno mu je da bude uspešno. Treba u nečemu da bude bolji od drugova. Šta vašem hvalisavcu ide najbolje? Možete da ga date na muziku, neki sport, kurs kompjutera ili na ples.

Ne preuzimajte na sebe ulogu kontrolora i ocenjivača školskog uspeha. Prepustite to učiteljici. A vi svoje čedo treba da volite bez obzira na to kakve ocene donosi iz škole. I to morate češće da mu govorite.

I pazite šta radite. Jer deca ne pozajmljuju od nas samo ono što je lepo i dobro. 13-18

Tinejdžer za razliku od deteta već ume da predvidi šta će da se dogodi ako se njegova laž otkrije. Naša poodrasla deca ne žele da mi vidimo njihove duševne patnje, ne žele da saučestvujemo sa njima u ljubavnim jadima, niti da ih ispitujemo o njihovim velikim tajnama. Ako im u detinjstvu nismo pomogli da se u nečemu istaknu u odnosu na vršnjake, oni će nastaviti da pričaju basne svojim drugovima.

Hvalisanje u tom uzrastu može da se pretvori u karakternu osobinu. On toliko želi da bude u centru pažnje, ovde i sada, da uopšte ne razmišlja o tome kako će pogledati u oči drugima kad se njegova laž otkrije.

U tom uzrastu dete naročito pogađaju dvostruki aršini. Odrasli postaju objekat pažljivog posmatranja i ocenjivanja tinejdžera. Ako sebi dozvoljavamo da u određenim situacijama zaobiđemo istinu, a od svog potomka zahtevamo da bude pravdoljubiv, prirodno je što će on biti revoltiran i što će nam cepteći od besa sasuti u lice: 'I ti lažeš!' I onda nas bez osećaja krivice obmanjuju. Šta da rade roditelji?

Pre svega, roditelji moraju da uvažavaju njegov životni prostor i unutrašnji mir. Da, to jeste naše rođeno dete, ali je već dovoljno odraslo da ima svoje tajne i probleme koje ne želi s nama da podeli. Zato ne treba bez kucanja da ulazite u njegovu sobu, niti bez pitanja da dirate njegove stvari.

Još nije kasno da pomognete detetu da u nečemu pronađe sebe, jer tada među vršnjacima neće težiti lažnoj slavi.

Više ne važi pravilo da su neke stvari dozovoljene samo odraslima; od sada morate da ste na ravnoj nozi. CDC/J. Stojković

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.