Naplate pet evra za pređenih 30 metara

Izvor: Blic, 03.Feb.2010, 11:05   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Naplate pet evra za pređenih 30 metara

Ako Beograđanin želi da gosta iz inostranstva "zadivi" svojim životnim standardom, dovoljno je da mu preporuči da u glavni grad dođe autobusom. Stranac će tako već na Autobuskoj stanici saznati da njegov domaćin može da priušti život u gradu u kome nosači prtljaga usluge, srazmerno pređenoj „metraži“, naplaćuju koliko i taksisti evropskih prestonica!

Beograđanima su zamke nepoštenih nosača dobro poznate. Stranci i ljudi iz unutrašnjosti i dalje se neretko >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << „ulove" u njih, a kada shvate da su prevareni, gotovo je nemoguće da povrate novac. Čitateljki „Blica" koja se pre nekoliko dana javila redakciji, nosač je uzeo 500 dinara za prenos kofera od dolaznog perona do najbližeg taksija. Pet evra zarade za tridesetak metara hoda svakako bi prihvatila većina Beograđana.

- Mi na nosače prtljaga ne možemo da utičemo jer nemamo nikakve poslovne veze sa njima. Ti ljudi, mada su „folklor" autobuske stanice, nisu njeni radnici. Nemamo nikakvu kontrolu nad njima i cene formiraju sami. Ne znamo čak ni imaju li nekakvu dozvolu za rad - kaže Slaviša Predolac, zamenik šefa Beogradske autobuske stanice.

Predolac se sa prevarama ovakve vrste često suočavao i može precizno da skicira kako prevaranti deluju.

- Njihova „ciljna grupa" su stranci i ljudi iz unutrašnjosti, pogotovo starije žene i devojke. Kada odgovarajući putnik siđe iz autobusa, nosači mu ponekad odmah uzimaju stvari, čak i ne pitajući. Za cenu kažu „Lako ćemo se dogovoriti", a po dolasku na odredište traže određenu, previsoku cenu, 20 evra na primer - analizira Predolac.

Prevaranti dobro znaju da je u tom trenutku „žrtva" u nezgodnom položaju. Strancima beogradske cene ionako najčešće nisu poznate, a ako još i ne govore srpski, nikako neće moći da se rasprave. Starijim ljudima i ženama, pak, svakako neće biti prijatno da se svađaju sa nosačima, tako da prevareni obično plati traženu sumu.

- Kada putnik shvati da je prevaren, prekasno je. Jedino što možemo da savetujemo putnicima jeste da se u pogledu cene dogovore odmah, na samoj stanici, ako im već treba nosač. Stanje je bolje nego prethodnih godina, ali dok god ima putnika biće i nosača i taksista koji hoće da ih prevare - zaključuje Slaviša Predolac.

U Sekretarijatu za inspekcijske poslove Beograda kažu da je za ovakve prevare nadležna Tržišna inspekcija, ali da prevareni nemaju mnogo razloga za optimizam.

- Građani, naravno, mogu da prijave ovakve slučajeve, ali dešava se da stranka ne može da prepozna nosača koji joj je naplatio previše. Čak iako ga identifikuje ostaje pitanje kako da dokaže prevaru kada su se o svemu sami dogovorili - kažu u Sekretarijatu za inspekcijske poslove.

Neviđena drskost

Među nosačima, naravno, ima i savesnih, koji ovim poslom prehranjuju porodice, ali putnici nemaju pouzdan način da prepoznaju prevarante. Turistički vodiči svuda u svetu preporučuju putnicima da nikada ne prihvataju usluge nosača i taksista koji se sami nude, pogotovo ako su u tome nametljivi. Verovatno najdrskija nosačka prevara u Beogradu dogodila se prošlog leta. Nemici koja je doputovala sa dvoje dece nosač je za prenos kofera do Terazija uzeo 150 evra.

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.