Izvor: Blic, 06.Mar.2011, 01:15 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Na Zapadu ništa novo
Kroz stoljeća i milenije vladari s trona silaze na različite načine. Prvi umiru prirodnom smrću (starost, bolest ili kakav otrov), druge uklanja sila (domaća i/ili češće strana), a treći odlaze, da kažemo, demokratski jer ni demokratija nije od danas niti je jednodimenzionalna. Postojala je, na primjer, i u Heladi (spartanski kraljevi obično nisu imali neograničen mandat), a o knezovima u Dubrovačkoj republici da i ne govorimo, jer su tamo pojedine velmože vladale kratko upravo zato >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << da bi vlastela vladala dugo.
Sva se ta iskustva ponavljaju u zbivanjima na Bliskom istoku, gdje jedni imperatori s vlasti odlaze bježeći kojekuda, drugi bez velike krvi, a treći (kao ovaj u Libiji) u fanatičnom obračunu s podanicima, koji to više ne žele da budu. U času dok ovaj tekst nastaje Gadafijeve trupe još drže Tripoli, ali se budućnost jasno nazire jer čak kad bi i savladao pobunu, režim nema perspektivu. Krčag ide na vodu dok se ne razbije i u bezvodnoj pustinji.
Moćna medijska (zapadna) mašinerija iz sata u sat i iz minuta u minut drobi poput drobilice Gadafijev lik i djelo, ponavljajući do u detalje kampanju protiv Sadama, pri čemu se u svemu prešućuju i zanemaruju suštinske „sitnice", pa nezavisne britanske i francuske agencije (kad govore o dugovjekom kolonijalizmu u čijim je stegama arapski živalj proveo stoljeća) neće reći da su kolonije bile vlasništvo njihove buržoazije. Neće se osobito naglašavati ni činjenica da se, na primjer, već dvadesetak godina u Alžiru toleriše vojni režim, koji je izgubio vlast na demokratskim izborima, a da o višedecenijskoj zapadnoj podršci raznim šeicima, emirima i drugim monarsima preostalim iz srednjeg vijeka i ne zborimo.
Pokazuje se (u slučaju Libije) da je moguće i nemoguće, pa su se u osudi dosadašnjeg gazde Tripolija ujedinile Amerika i Al Kaida. Suprotnosti se privlače ne samo među magnetima, od iskona Scila sarađuje s Haribdom.
