Izvor: Politika, 15.Nov.2006, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

NE UBIJAJTE GLASONOŠU

Rizici vladanja Sledeći za američkim izborima, čovek je teško mogao ostati ravnodušan pred primerom moćne samozaštitne intervencije američkog poretka, alarmiranog signalom ugroženosti interesa zemlje jednom, makar i najelokventnije branjenom politikom. Tim pre što je reč o ("iračkoj") politici šefa države. U utorak u noć su zbrajani i saopštavani glasovi. U sredu – predsednik Buš se pojavio pred štampom, da bi, počevši čestitanjem političkim rivalima na pobedi, već >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << saopštio o koracima u pravcu eventualne "ispravke".

Ishodom izbora za Kongres i delimično Senat, šefu SAD je dato na znanje da je, posle tri godine kretanja u jednom pravcu, na liniji preko koje dalje ne može prestupiti.

Razlog je prost. Još jednim korakom u istom pravcu mogao bi početi jedan poraz, a pobeda ili poraz zemlje nisu lična ili politička stvar samo jednog šefa države. Drugim rečima – može se politički ugruvati Buš. Mogu se zajedno ugruvati i Buš i Republikanska partija. Ali ustrojstvo sistema neće dopustiti da se s predsednikom i njegovom partijom ugruva i Amerika. "Upaliće se lampica", i stupiće u dejstvo mašina američke demokratije. "Zagrmiće" glasom naroda.

Sledeći za događajima i sudbinom Buša, predsednik Rusije Putin imao bi razloga da se oseti "osuđenim" na teže "uslove rada", s obzirom da funkcioniše u sistemu bez upozoravajuće "lampice".

Putin ceni "glas naroda", ali bez parlamenta neprikosnovenog koliko i šef države, predsednik taj glas ne može čuti. Funkcija šefa Kremlja nije unutar mehanizma unutrašnjih međusobnih uslovljenosti... i kontrole, u kakvom funkcioniše predsednik SAD.

Dijalog Putina s narodom, nedavno posredstvom televizije, nije to što i odobravanje ili borba s parlamentom. Koristan je, ali "izobražava sliku". Ne mogu se svi u masi dokopati mikrofona.

Buš i Amerika mogu se osećati uzajamno osiguranim. Putin i Rusija, ne. Smetnja su neograničena ovlašćenja ruskog predsednika, kojima se ličnost u Kremlju smešta u situaciju, u kojoj je sama sebi i putokaz i korektor. To znači zemlja do kraja deli sudbinu njegovih odluka. Nema "korigovanja trajektorije".

Ruski ustav krojen je po meri Jeljcina. Međutim, nije bilo inicijative ni da bude menjan – ako se ne računa predlog podaničkih deputata da se zakon zemlje izmeni, ukoliko bi Putin, možda, poželeo da ima još jedan mandat.

Srećom, Putin je odbio da prekrši ustav. Inicijativa je, kako je predusretljivo ponuđena, tako isto i povučena. Gotovo. Rekao je šef.

Lenjin u mauzoleju, crvena zastava nad Kremljom, na Lubjanki bista Đeržinskog. Svi simboli na broju, znači stanje u SSSR stabilno, piše na jednom mestu Ričard Luri, autor knjiga o Staljinu i Saharovu.

Ravna, mrtva voda nepomućenog istorijskog toka, koji se opasno lomi na kaskadama neslućenih preokreta – ratom, revolucijom, hladnim ratom, raspadom. I uvek neki novi početak s nagorelih temelja.

Može li se jednom skrenuti iz fatalizma nepomućenog kretanja političkih mrtvaja prema kaskadama? Na primer, u dinamiku kreativnog evolutivnog razvoja?

Neprikosnovenost predsednika izlaže Putina pritisku sopstvenog saznanja da je zemlja predodređena da deli sudbinu njegovih inokosnih odluka. Sistem je lišen "automata" za blagovremeno uzbunjivanje. Svest o tome, jasno je, čini se, izražena rečima šefa Kremlja, da Rusija treba da bude "slobodno društvo, slobodnog naroda". I da, u tom smislu, "razvoj Rusije u slobodnu, demokratsku državu" mora biti "glavni politički i ideološki zadatak".

Putinova dilema je, može biti – s kog kraja početi, u društvu podsticanom na idolopoklonstvo "vlasti cara"? Pa, možda baš drugačijim osluškivanjem "glasa naroda".

Bušov rat u Iraku ostaće pod pečatom prizora sadizma i mučenja u logoru Abu Greib. Celi svet je video snimke iz Gvantanama. Ko je, međutim, prikupio i odaslao taj dokazni materijal o jednoj politici vlade? Američka štampa. Štampa – u svojoj svetoj, ustavom zaštićenoj, misiji služenja pravu javnosti "da zna".

Uvek mediji počinju proces na čijem je kraju epizoda s biralištem. U Rusiji je bilo individualnih pokušaja te vrste, ali, na žalost, završavani su pogibijom "glasonoša".

Petar Popović

[objavljeno: ]

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.