Izvor: Politika, 26.Jul.2014, 23:04 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Monopolisti, a gubitaši
Nova vlada je još proletos najavila svakodnevni sistem kontrole poslovanja i profesionalizaciju upravljanja u javnim preduzećima. To će se sudeći po premijerovim obećanjima i obistiniti najavljenim smenama partijskih direktora. Jer drugog izlaza nema – bez rešenja problema javnih preduzeća neminovna je kriza javnog duga i kolaps privrede. Sedam javnih preduzeća, od ukupno 25 čiji je osnivač republika, prošlu godinu završilo je sa gubitkom od oko pola milijarde evra. Kada bi ona iz minusa >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << prešla u plus, smanjila bi se trećina manjka u državnoj kasi.
Razlozi za loše poslovanje javnog sektora su višestruki. Ekonomisti ukazuju da su, s jedne strane, na to uticali višak zaposlenih, niske cene proizvoda i usluga ovih preduzeća – što je način na koji država, preko javnih firmi, čuva socijalni mir. Na drugoj strani su partijski menadžeri na čelu tih kompanija, koji mahom nisu dorasli da vode tako ozbiljne kompanije.
To su u velikoj meri potvrdili izveštaji Državne revizorske institucije. Neregularne javne nabavke i njihovo usitnjavanje („Železnice Srbije”), bahato ponašanje prema imovini preduzeća i njeno nepopisivanje (u „Jatu” 40 odsto imovine nije bilo popisano), neprimereni troškovi promocije, putovanja, dnevnice (PTT je u 2012. godini za odvojeni život zaposlenima na osnovu sindikalnih aktivnosti isplatio bruto 980.000 dinara) – slika su i prilika pojedinih javnih preduzeća.
Najveću pažnju javnosti izazvalo je neracionalno sponzorisanje sportskih klubova. Nakon prepucavanja čelnika dva najveća kluba u „Utisku nedelje” čuli smo da „Telekom” ima ugovor o sponzorstvu Crvene zvezde težak 2,9 miliona evra. U javnost je isplivalo i da je Elektroprivreda Srbije 2010. sponzorisala Fudbalski klub Partizan sa 800.000 evra za učešće u Ligi šampiona. Taj isti klub sponzorisao je i „Dunav osiguranje” koje ne iskazuje gubitak, ali prema tvrdnjama poznavalaca nalazi se na staklenim nogama. Takođe i „Jat” je u periodu od 2010. do kraja 2013. potrošio oko 1,3 miliona evra, za sponzorstva sportskih klubova i organizacija.
Rezultat ovakvog ponašanja je stalni rast gubitaka, koji su u prošloj godini bili dva puta veći nego gubitak cele privrede (23,1 milijarda dinara prema podacima Agencije za privredne registre).
Ubedljivo najveći gubitaš je „Srbijagas” sa 49 milijardi dinara, a prema podacima Ministarstva finansija slede ga preduzeća koja su monopolisti i koja nemaju konkurenciju na tržištu. „Srbijagas” je za poslednjih četiri-pet godina uspeo da akumulira gubitke od 1,2 milijarde evra. U tom periodu, kako su ekonomisti proračunali pojeden je jedan „Telekom”. Do toga je došlo tako što se kroz „Srbijagas” vodila socijalna politika po kojoj se gas nabavlja skupo, a građanima prodaje jeftinije, što je rezultiralo godišnjim gubicima od 200 do 300 miliona evra.
Fiskalni savet je utvrdio da država svoja preduzeća, koja – osim nekoliko retkih izuzetaka – sva proizvode gubitke, subvencioniše na dva načina: direktno iz budžeta i praštajući im ili preuzimajući na sebe dugove koje prave. Prema njihovoj računici samo ove godine neuspešno poslovanje javnih i državnih preduzeća i banaka koštaće državu oko 600 miliona evra, ili 1,7 odsto bruto domaćeg proizvoda, odnosno svega onoga što će srpska privreda i svi njeni građani u ovoj godini stvoriti.
Direktno iz budžeta najviše novca primaju javna preduzeća zadužena za puteve i železnicu. Tako će „Železnice Srbije” ove godine iz javne kase dobiti nešto preko 13 milijardi dinara (koje koriste za plate radnika) dok će „Putevi Srbije” i „Koridori” primiti 7,7 milijardi. Subvencije iz budžeta primaju i druga javna preduzeća, samo na manje transparentan način.
Osim toga, država će ove godine garantovati za 50 kredita javnih preduzeća prema domaćim bankama, u ukupnom iznosu od 847 miliona evra.
I kada se podvuče crta jasno je da je profesionalizacija menadžmenta nužnost. Ali kada je premijer Aleksandar Vučić nedavno ponudio „Železnice Srbije”, domaćim privrednicima, niko nije pokazao zainteresovanost da preuzme upravljanje ovim preduzećem koje je istina prošle godine prepolovilo gubitak, ali sa sadašnjim minusom od 7,6 milijardi dinara i dalje svrstava u red najvećih gubitaša. Znajući šta ih čeka – članovi kluba „Privrednik” ostali su suzdržani. Ljubodrag Savić, profesor Ekonomskog fakulteta, kaže da sa javnim preduzećima treba postupiti onako kako bi postupio svaki privatnik u svom preduzeću –a on bi prvo, izabrao najbolji mogući profesionalni menadžment, nikako partijski. Drugo, on bi išao na tržišno formiranje cena.
– Neka doduše poput „Telekoma”, koji ima dva konkurenta,posluju po zahtevima tržišta. Država ga ne pomaže i svake godine od njega uzima 50 odsto profita. Ali za Elektroprivredu to ne možemo reći, jer mi godinama čuvamo socijalni mir preko cene struje, koja ne obezbeđuje razvoj tog javnog preduzeća – navodi Savić.
Treća stvar,po njemu,bilobi otpuštanje viška zaposlenih radnika, kojih u javnim preduzećima ima između 130.000 i 150.000. I to bi, kaže, trebalo uraditi bez milosti. Četvrto, privatnik bi završio tehničko-tehnološku modernizaciju u funkciji stvaranja većeg profita, ali ne bi preduzimao kapitalne investicije.
On smatra da će mnogi profesionalci zazirati od toga da se prijave na konkurse za direktore jer veruju da će upražnjena mesta biti poverena partijskim kadrovima ili da, i ako bi bili izabrani, ne bi imali podršku jer u zaleđu nemaju partijsku podršku.
– Ako ova vlada misli da javna preduzeća izađu na zelenu granu ona mora da se skloni. Ne samo da postavi nezavisnog direktora nego da egzistira samo kao vlasnik i ništa više od toga. Ona mora da postavi ciljeve i kontroliše njihovo ispunjavanje, a da potpuno prepusti menadžmentu vođenje tih preduzeća. Ona ne sme da smeta, jer ona ne ume da upravlja kompanijama. Kao što je to u „Koka-Koli”. Tamo niko ne zna ko je vlasnik, ali se dobro zna ko je u menadžmentu, koji za svoje poslovanje odgovara akcionarima. Hajde tako da postavimo stvari u Srbiji – predlaže Savić.
Kada je reč o privatizaciji ovaj profesor Ekonomskog fakulteta smatra da „Telekom” ne treba prodavati, jer donosi profit. Ako se država na to ipak odluči trebalo bi da zadrži trećinu ili zlatnu akciju.
On je protiv privatizacije EPS-ajer ako to uradimo prodali smo strancima u ruke važan nacionalni resurs. Po njemu rešenja su dokapitalizacija ili javno privatno partnerstvo.
U grupi preduzeća u kojima država treba da zadrži vlasništvo su „Železnice” i „Pošte”.
Marijana Avakumović
-------------------------------------------------
Koliko ima javnih preduzeća
U državnoj upravi ne postoji jedinstven centralni registar preduzeća pod njenom kontrolom, ali prema nekim računicama u Srbiji ima oko 700 javnih preduzeća. I to:
– 25 klasičnih javnih preduzeća, čiji je osnivač republika (prema klasifikaciji Ministarstva finansija)
– tri klasična javna preduzeća, čiji je osnivač pokrajina
– 665 komunalnih preduzeća, čiji su osnivači grad ili opštine.
Međutim, postoje preduzeća čiji je vlasnik država, koja se takođe bave poslom od javnog interesa, a koja su u formi akcionarskog društva („Telekom Srbija” ili „Železnice Srbije”) ili društva sa ograničenom odgovornošću („Jat tehnika” ili „Prosvetni pregled”) i koja posluju po Zakonu o privrednim društvima. Prema klasifikaciji Ministarstva privrede i ona pripadaju javnim preduzećima (i zajedno za klasičnim javnim preduzećima ima ih 35). Ova preduzeća po svim najvažnijim osobinama, vlasništvu, upravljanju i poslovanju, mogu se svrstati u javna preduzeća.
----------------------------------------
KARLOV UGAO
•Javna je tajna da javna preduzeća posluju tajno.
•I mala nabavka je veliko iskušenje.
•Nepravda je da se smenjuju direktori javnih preduzeća koji se još nisu nafatirali.
•Nisu svi šefovi javnih preduzeća stranačke ličnosti. Pitanje je samo da li su uopšte ličnosti.
•Javna preduzeća valja uozbiljiti. Dokle će penzioneri da se vozikaju gradom, građani da se kupaju subotom, deca da besne po skupim vrtićima?
•Javašluk je na sve strane. Šta nam je samo Meteorološki zavod učinio u maju,junu i julu.
•Direktori javnih preduzeća zapošljavaju rodbinujer je diskrecija zagarantovana.
•Novi direktori, nova zapošljavanja, nove cene...Samo su građani oni stari.
•Država mora da ima dobar menadžment. Da bi se nastavila prodaja.
Dragutin Minić
objavljeno: 27.07.2014








