Izvor: Večernje novosti, 21.Avg.2013, 22:14 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Mnoge narodne kuhinje pred zatvaranjem
NARODNA kuhinja mi je bila jedini način da prehranim sebe i maloletnog sina, jer sam ostala bez posla, a socijalna pomoć nije dovoljna ni za najnužnije potrebe. Kako ćemo dalje, ne mogu ni da zamislim. Bilo me je sramota da stanem u red za obrok, ali moralo se - kaže Stana M. (43) iz Niša. U ovom gradu, kako su nadležni nedavno i najavili, narodna kuhinja je zatvorena zbog nedostatka novca u lokalnom budžetu. Oko 5.300 najsiromašnijih Nišlija ostalo je bez jedinog dnevnog obroka. - Problem su novac i preveliki broj korisnika. I pored siromaštva, nismo ih očekivali toliko. Počeli smo sa 3.000, stigli do 5.300, a nagoveštaj je da će ih narednih meseci biti oko 7.000 - kaže član gradskog veća zadužen za socijalu Branislav Ranđelović. Jako loša situacija je i u Kuršumliji, gde je, po rečima predsednika tamošnjeg Crvenog krsta Milomira Nikolića, pitanje trenutka kad će najsiromašniji ostati bez hrane. - Imamo 950 korisnika, što je 10 odsto svih građana Kuršumlije - kaže Nikolić. - Dece do 14 godina je 250. Ostalo su stari, nemoćni, invalidi... Problemi traju već godinu dana, kada je iznos koji nam daje opština prvo smanjen, a od jula ne dobijamo ništa.BROJ KORISNIKA RASTE VEĆINA narodnih kuhinja za desetak dana završava letnju pauzu. U mnogima će broj korisnika biti veći. U Subotici ih ima 1.100, ali su procene da je broj siromašnih tri puta veći. U vranjskoj kuhinji pripremaće se umesto 300, 450 obroka, a u pripremi je i pokretanje kuhinje u Vranjskoj Banji, koja ne radi od 2000. U jednoj od najsiromašnijih opština, Trgovištu, na zajedničkom kazanu je 300 ljudi. Neizvesna je i sudbina zajedničke kuhinje u Sremskim Karlovcima, gde se obroci ne spremaju još od 1. marta. - Sve zavisi od toga da li će lokalna samouprava moći da nam obezbedi oko 400.000 dinara mesečno za energente, plate kuvara i druge režijske troškove - kaže za „Novosti“ Dragana Kljajić, sekretar Crvenog krsta u tom gradu. - Na 8.000 stanovnika imamo 200 korisnika, što je najveći procenat u Srbiji. Prethodnih meseci bilo je pitanje i da li će ponovo raditi narodna kuhinja u Adi, u kojoj se hrani oko 100 najsiromašnijih. Vilmoš Križan, sekretar tamošnjeg Crvenog krsta, kaže da će se to u septembru ipak dogoditi, jer je sa lokalnom samoupravom dogovoreno da sa 200.000 dinara mesečno finansira režijske troškove. - U 24 narodne kuhinje u pokrajini hrani se oko 10.000 ljudi, ali se procenjuje da su potreba dvostruko veće - kaže Vera Žarković iz Crvenog krsta Vojvodine. - Da ne govorimo o preostaloj 21 opštini koje ih nemaju i u kojima 7.300 najugroženijih, jednom godišnje, dobija pomoć u namirnicama iz Republičkih robnih rezervi. Crveni krst u celoj zemlji koordinira rad 75 narodnih kuhinja za 34.660 korisnika, od čega je više od 11.000 dece. Kupovinu deset osnovnih namirnica finansira Vlada, a opštine plaćaju režije, energete, plate... Donatora je sve manje. - Kuhinje nailaze na različite teškoće, a najčešće opštine opredele novac u budžetu, ali ga ne distribuiraju redovno. Do sad smo to razgovorima uspeli da rešimo - kaže Jelena Radojičić iz Crvenog krsta Srbije. Da je postojeći broj kazana premali pokazuje podatak da je u Srbiji 180 opština sa 700.000 siromašnih, dok je 100.000 ispod granice siromaštva. - Broj korisnika lane je povećan za oko 4.000 u odnosu na 2011, ali mi ne otvaramo kuhinje ako su procene da one ne mogu da opstanu duže od mesec - dva. Aktivisti Crvenog krsta se snalaze, pa se dešava da mogu da pokriju 700 obroka, a javi se duplo više ljudi. Onda petočlanoj porodici daju obrok za troje, da ga podeli. - Dve trećine naših korisnika izjavilo je da im je to jedini obrok u toku dana. Posle bombardovanja narodne kuhinje su prehranjivale 100.000 ljudi. Broj gladnih nije pao, samo više nema stranih donatora da to finansiraju.
Nastavak na Večernje novosti...
SIROTINJA BEZ HRANE: Zatvaraju narodne kuhinje
Izvor: Telegraf.rs, 21.Avg.2013
Zbog besparice sve više narodnih kuhinja se zatvara uprkos činjenici da u Srbiji 100.000 ljudi živi ispod granice siromaštva i da je mnogima to bio jedini obrok








