Izvor: Blic, 25.Apr.2010, 01:45 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Mjera stvari
Mudre knjige uče da živ čovjek svako malo treba bar nakratko navratiti u bolnicu i na groblje. Nije nužno (spisi kažu) da postoji konkretan povod, valja otići i bez ikakvog razloga, tek tako. Odlazak na slična mjesta pouči, naime, ljudsko biće da je naš boravak na ovoj zemlji privremen i kratkotrajan, da nam je tijelo trošno i krhko, da materijalne stvari nisu uvijek najvažnije itd.
Katkada, kažem, tek takvo suočenje sa bolešću i smrću može nestašni i površni >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << ljudski duh privesti pameti.
Prisjetih se pouke u času kad javiše da je napokon državni vrh Hrvatske našao za shodno da prvi put u punom sastavu posjeti ustaški logor Jasenovac povodom godišnjice proboja logoraša iz žice, davnog 22. aprila 1945. godine. Trebalo je, dakle, proći 65 godina da se to desi (ranije su počast naime odavali tek pojedinci poput Pere Cara ili Stipe Šuvara i u najzadnje doba Stipe Mesića), ali je svejedno dobro da je do državne posjete ipak napokon došlo.
Jedna valjana akcija, sama po sebi, neće pomoći mrtvima, ali hoće živima na svim stranama ovih žalosnih prostora. Pomoći će najprvo mladima jer će im na pravom primjeru pokazati čemu vodi svaki fašizam, a pomoći će i onima među nama starijima koji ponekad zaborave šta je uzrok a šta posljedica. Jasenovac je, naime, golemo stratište zakonom (!) ustrojeno isključivo za nevine. Tamo nema (među ubijenima) nikoga, koji bi bio pogubljen zbog neke svoje krivice ili osvete.
Ogromna grobna polja u Donjoj Gradini moraju se svake godine prikazivati uvijek novim generacijama ne samo zbog pijeteta prema davnim žrtvama, nego zbog neposrednog suočenja sa najstrašnijim fragmentom naše prošlosti, koji se nikad i nigdje ne smije ponoviti. Ima, znam to vrlo dobro, i drugih mjesta gdje se događalo zlo, ali Jasenovac je jedan i jedinstven i s njim se ništa, ama baš ništa ne može mjeriti.
