Izvor: Nezavisne Novine, 23.Jan.2020, 21:14   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Miroslavljevo jevanđelje moćno i kao kopija

O značaju Miroslavljevog jevanđelja danas je vjerovatno suvišno govoriti u dnevnim novinama. Značaj najstarijeg sačuvanog srpskog ćiriličnog rukopisa istaknut je još na stranicama udžbenika za osnovnu školu, a o istom svjedoči i UNESCO-ova lista "Pamćenja svijeta", gdje je ova rukopisna knjiga upisana 2005. godine.

Ovu knjigu u svojim rukama držali su srpski vladari dvanaestog, trinaestog, devetnaestog i dvadesetog vijeka. Neki od njih su naručioci, neki su otkupnici, a neki >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << su jednostavno rukopisnu knjigu od neprocjenjivog značaja poklanjali sami sebi. Istorija njenog značaja i opstanka na neki način je i istorija krađe. O njoj je, zahvaljujući otuđenom 166. listu, još kako pisala ruska štampa devetnaestog vijeka. Ponavljanje gradiva kaže nam da je otuđenu ili jednostavno ukradenu stranicu rukopisa 1874. godine na arheološkoj izložbi u Kijevu vidio Stojan Novaković, tadašnji upravnik Narodne biblioteke Srbije, te neimenovani i tada zaboravljeni jevanđelistar izrađen sedam vijekova ranije nazvao Miroslavljevim jevanđeljem. Misteriju 166. lista ovog jevanđelistara i danas pokušavaju da riješe srpski vladari i sve su bliži završetku posla kojim bi se taj list ponovo našao među koricama knjige. Kako je Miroslavljevo jevanđelje podijelilo sudbinu srpskog naroda u Hilandaru ili u Srbiji, kuda je hodilo tokom majskog prevrata, pa potom u Prvom i Drugom svjetskom ratu, valja se podsjetiti u udžbenicima. U ovom tekstu podsjetićemo samo na jednu rečenicu Raše Popova... On je aludirajući na spaljivanje Narodne biblioteke Srbije 1941. rekao da Srbi treba da čitaju duplo više od ostalih naroda. Najezdama na srpsko rukopisno i štampano blago, koje je većinom kroz vijekove nestajalo u plamenu, nekim čudom uvijek je odolijevalo Miroslavljevo jevanđelje.

Originalni rukopis više od dvadeset godina čuva se u depou Narodnog muzeja u Beogradu i danas je dostupan samo u posebnim prilikama. Naravno, i kada bude izložen nekoliko dana u godini nemoguće je prići rukopisu i listati ga ukoliko ste običan posjetilac neke od izložbi. Stoga, prije dvije večeri u Kulturnom centru Banski dvor u Banjaluci veliki događaj bilo je otvaranje izložbe faksimil izdanja Miroslavljevog jevanđelja. Papirno izdanje vjerne kopije starog rukopisa, koji je u 12. vijeku rađen na pergamentu, priredili su Veljko Topalović, Dušan Mrđenović i Branislav Brkić, a izdavači su AIZ "Dosije" i JP "Službeni list".

Tokom otvaranja izložbe Topalović je naglasio da Miroslavljevo jevanđelje uvijek nanovo otvara srca ljudima koji dođu s njim u kontakt. Mi koji smo došli u kontakt tek sa kopijom koja vjerno prenosi boje iluminacija, fizičku i duhovnu veličinu, pa i oštećenja knjige, a koji poznajemo gorenavedenu misao Raše Popova, možemo samo da pretpostavimo o kakvom se kontaktu i otvaranju srca radi.

Nastavak na Nezavisne Novine...