Izvor: Nezavisne Novine, 12.Avg.2015, 19:46 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Milanović i SDP za dom spremni! (II)
Prvi pokušaj koaliranja s Glavašem
Prvi put tu je nemoguću kombinaciju iskušao u praksi Zoran Milanović poslije gubitka izbora 2007. godine.U posljednji čas, Sanader ga je prešišao u kampanji, koju je vodio jedan američki konzultant. Ivo je svima sve obećao, podijelio što god je imao - dionice INA na primjer - davao novinama i ostalim medijima, kupovao ljude, laskao, mitio... Jurica Pavičić iz "Jutarnjeg" poslije je priznao da je bio "zaveden". Drugi pisci pisali su Sanaderu >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << ode, i to oni tobožnji ljevičari - ne zna čovjek kako da ih zapravo nazove. Marxa nisu čitali, nemaju ideologiju, nego samo političke reflekse biljojeda koji oprezno biraju pojilišta u savani...
Kad je posve neočekivano, u zadnjim trenucima prebrojavanja glasova, osvanuo kao gubitnik - Milanović se s gubitkom nije mogao suočiti i započeo je mahnitu potragu za partnerima s kojima bi formirao parlamentarnu većinu. Kombinirao je s HNS-om, kojega je ranije odbio, zvao manjince koji su ga redom preveslali i ocigančili, ulazio u svaku najluđu kombinaciju, krstario po zemlji pokušavajući stvoriti parlamentarnu većinu... Tako je otišao i u Osijek pa započeo razgovore s HDSSB-om o "tehničkoj koaliciji", što je razbila tek Biljana Borzan, koja je zaprijetila da će izaći iz stranke i odnijeti mu neke mandate ako se brzo ne zbroji. Znao je da taj skandal u vodstvu, gdje je ionako slabo stajao, ne bi preživio, pa se vratio u jazbinu na Iblerov trg da ondje liže rane... Malo se pribrao tek kad je uspio napraviti trulu vlastodržačku kombinaciju s Milanom Bandićem, a ovaj je digavši se iz praha i pepela to iskoristio da izađe na predsjedničke izbore protiv SDP-ova kandidata Josipovića.
Milanović pokazuje infantilnu preosjetljivost na svako osporavanje te karijerni nazadak doživljava kao poraz i Sanaderovu kampanju koja ga je politički traumatizirala sad kopira s edipalnom determinacijom jedne abuzirane psihe. Našao je svog američkog konzultanta i započeo svoju kampanju obećanja koristeći istodobno sredstva vlasti da sebi, a ne stranci, osigura publicitet. Njegova bivša savjetnica za medije i partnerica u pothvatu osvajanja vlasti, Zinka Bardić, osam je godina gradila mrežu blogera, građanskih i kulturnih aktivista na državnoj apanaži, nastojeći kreirati povoljan medijski ambijent za ljevičarske propagandne floskule. Ostale medije Milanović zastrašuje - slično onemogućavanje slobode javne riječi nije viđeno od 1991. godine. No, to je agitacija, drugi dio uspješne Sanaderove strategije 2007. bio je - stranački inženjering. Sanader je prevario HSP obećavši im mjesta u vladi, pa ih je poslije izradio, a HSS je kupio i također izradio (s tim što je jedno i drugo, mora se priznati, bilo posve ispravno sa stajališta općeg dobra). I Milanović bi sad nekoga prevario i prekupio, zavrtio i zaveo, ali na centru više nema nikoga koga bi mogao kupiti lažnim obećanjima javnog novca - jedno, svi znaju da tog javnog novca nema, jer je njegova vlada potrošila i zadnji eurocent kredita, a drugo, trećeputaši su ionako politički bankrotirali, pa se nemaš kome obratiti...
Drugi pokušaj koaliranja s Glavašem
Drugi pokušaj koaliranja s HDDSB-om zbio se odmah po ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Milanović i Josipović pokušali su ograničiti vlast europskog sudstva u zemlji, zapravo, zadržati vlast koju nitko neće moći kontrolirati. U ime "suvereniteta", kao pravo da čine što god hoće nikome ne polažući račune. Josipović je to htio jer se u svojoj beskonačnoj ambiciji vidio kao neki novi, postmoderni Tito, balkanski suveren s mekim manirima i dalekosežnim planovima, oboružan utjecajem što daleko nadilazi ustavne okvire. Čak i Ustav pokušao je promijeniti, sebi dodijeliti pravo da imenuje ustavne suce i tako, zapravo, cijelo pravosuđe podrediti sebi, kao što mu je bilo uspjelo s Državnim odvjetništvom. Milanović je, pak, htio otkloniti svaku briselsku nadležnost nad procesima u hrvatskoj ekonomiji i društvu, jer bi ona ugrozila njegovo arbitrarno egzerciranje moći. Stoga je fanatično podržavao Lex Perković, zakonodavnu inicijativu da se otkloni primjena europskog uhidbenog naloga (dakle hapšenje i izručenje Perkovića). Drugi korak bio mu je pokušaj promjene Ustava kojom bi se preciziralo prvenstvo hrvatskog sudstva u tim procesima - ali tu antieuropsku odredbu oporba nije bila spremna podržati, pa je Milanović potražio savezništvo kod - HDSSB-a. U zamjenu ponudili su im "regionalizaciju", ustavno definiran ustroj po kojemu bi Slavonija postala autonomna, što je Glavaš oduvijek priželjkivao, jer mu nije bilo dovoljno da upravlja ilegalnim eskadronima smrti koji su likvidirali srpske civile. Pregovori su poodmakli i činilo se da će uspjeti - ali sve je naposlijetku zaustavio sam Glavaš iz zatvora u Hercegovini. Zaključio je da bi ga suradnjom s SDP-om u bilo kojoj zajedničkoj akciji kompromitirala kod onih koji ga podržavaju - ako im nije uzdanica u bespoštednoj borbi protiv srbokomunizma, onda im nije potreban, vlasti se mogu prodati i sami...
Treći pokušaj koalicije s Glavašem
Treći pokušaj u stvari je realiziran, ali nije dao rezultate - s glavaševcima uspio se dogovoriti bivši predsjednik Josipović, od svih najvještiji i najbeskrupulozniji. Postigao je to u predizbornoj kampanji, što ga je odvela ravno u poraz i političku anihilaciju, iza koje je ostala samo ova sadašnja patetična hrpica pepela sagorenoga "tigra od papira".
Josipović se u Osijeku dogovorio da ga aktivisti HDSSB podrže na terenu protiv Kolinde Grabar-Kitarović, vjerojatno u zamjenu za intervenciju kod Ustavnog suda, gdje su, zaista, uoči samog drugog kruga izbora, donijeli potpuno nerazumljivu odluku o poništenju Glavaševe presude. Predsjednica Ustavnog suda jedna je preambiciozna Osječanka na kraju mandata, koja na sve strane kombinira ne bi li se održala u državnoj službi, pa je možda bila pristupačna šarmu dečku s Pantovčaka - no te se kombinacije mogu samo naslutiti, dok oko rezultata nema nikakve sumnje: novinari na terenu svjedočili su kako mreža HDSSB-a pokušava nešto učiniti za Josipovića. Ali, njihovi članovi pokazali su prevelik zazor od udbaša. Glasali su za gospođu iz neprijateljske stranke.
Četvrti pokušaj koalicije s Glavašem
U četvrti pokušaj sad se upušta Milanović uoči presudnih parlamentarnih izbora. Izračunao je - Vesna Pusić i njena ekipa donose jedan ili dva posto glasača u koalicionoj sinergiji; penzioneri, fantomski kukuriku-sivi panteri izvjesnog Silvana Hrelje, žminjskog bivšeg sindikalca iz pulskog "Uljanika" koji je služio Sanaderu, hja, praktično nula, zatim IDS - piši kući propalo... Ratko Čačić će se otkloniti prema HDZ-u, jer nema što tražiti u koaliciji sa svojom bivšom tijesnom prijateljicom koja ga je i izbacila iz stranke, a sve te kombinacije s Bandićem propale su kad i njihov pokrovitelj, Veliki Arhitekt Trećeg puta - Ivo Josipović. Koalicija "Mala zatvorska" Bandić - Čačić nema smisla, jer ne daje sinergijski efekt i ono što poluče, polučit će sami, lokalno, u varaždinskoj i u zagrebačkoj regiji, jedan, dva-tri mjesta, tko zna... Sve skupa, dakle, nema tu nikoga i ničega. Jedini je ozbiljan blok, ozbiljna operativa i znatan broj birača - u Glavaševu džepu. I što se tu onda ima razmišljati više nego o svemu drugome kad odluku najlakše doneseš bez oklijevanja, pa opališ s boka? I zato - Drugovi, za dom spremni!
Nastavak na Nezavisne Novine...
