Merenje vremena

Izvor: Politika, 28.Jan.2008, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Merenje vremena

Danas ima raznovrsnih časovnika, malih i velikih, okruglih, elipsastih ili četvrtastih, jednostavnih i skupocenih, za decu, tinejdžere i odrasle, i svi se koriste u jednu svrhu – da pokazuju tačno vreme. Ručni časovnici moderna su varijanta odavno izumljenih velikih satova. Iako je poznato da su vreme pomoću različitih naprava, poput sunčanih i peščanih časovnika, izračunavali drevni Egipćani još pre nekoliko hiljada godina, prema nekim podacima prvi mehanički satovi stvoreni >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << su oko 1300. godine, a prvi javni časovnik napravljen je i postavljen u italijanskom gradu Milanu 1335. godine. Sve do kraja 14. veka časovnici su bili retkost i malo ko ih je imao u svom domu.

Oko 1500. godine nemački bravar Peter Henlajn zamenio je teške i velike mehaničke delove manjim i lakšim i zahvaljujući tome počeo je da pravi satove koji su bili znatno manji od dotadašnjih i jednostavniji za nošenje. Doduše, na njima se nije moglo precizno odrediti vreme kao danas jer su imali samo malu kazaljku, odnosno kazaljku koja je pokazivala časove. Za tačnije merenje vremena ljudi su morali da čekaju desetine godina, jer je velika kazaljka, ona koja pokazuje minute, izumljena tek krajem 16. stoleća.

Ovi prvi ručni satovi bili su veličine hokejaškog paka, i „debeli” sedam-osam santimetara. Njihovi vlasnici nosili su ih na kaišu oko ruke, ali mnogo češće, naročito muškarci, u gornjem džepu sakoa. Dame su svoje časovnike, pretpostavlja se zbog veličine, češće nosile u torbici, nego na ručnom zglobu. Ipak, od kada su početkom 16. veka počeli da se koriste ručni satovi, oni su osvojili stanovnike mnogobrojnih zemalja sveta i sačuvali su popularnost u stolećima koja su usledila.

Interesantno je da ovi prvi ručni časovnici nisu imali staklo kao zaštitu. Časovnici za muškarce obično su imali metalni poklopac, dok su drugi radili bez ikakve zaštite, pa je oštećenje ovakvih satova bilo često.

Ove sprave za merenje vremena preselile su se iz džepova muških sakoa i ženskih tašnica na ručne zglobove tokom Prvog svetskog rata. Vremenom su bile sve manje, ali i preciznije, a ubrzo posle Drugog svetskog rata čuvene kompanije počele su da se takmiče u proizvodnji novih, modernijih satova. Polovinom prošlog stoleća, tačnije 1953. godine, pojavili su se prvi elektronski satovi koji su radili na baterije i potisnuli su dotadašnje, mehaničke. U decenijama koje su usledile, na tržištu su se pojavljivali ručni časovnici sa najraznovrsnijim dodacima, od štoperice do alarma, a počeli su da se proizvode i vodootporni satovi. Danas se mogu kupiti i časovnici koji pokazuju vremena u različitim delovima sveta, kao i oni digitalni, koji pokazuju tačno vreme brojevima.

D. I.

[objavljeno: 29/01/2008.]

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.