Izvor: IstocnoSarajevo.net, 21.Okt.2010, 21:48   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Maje nisu predvidjele kraj svijeta 2012. godine

Naučnici su saglasni u ocjeni da je nestanak svijeta 21. decembra 2012. godine, koji su, navodno, predvidjele drevne Maje - obična besmislica.
Navodno, Maje su za taj datum svojim kalendarom predvidjele smak svijeta, kraj planeta Zemlje, brisanje čovječanstva...Ali niko tačno ne zna šta bi se, ustvari, trebalo dogoditi.

Na osnovu te priče, stvorene su razne teorije - od sudara Zemlje sa tzv. "planetom X", ubojite solarne baklje koja će spaliti Zemlju, do promjene Zemljinih >> Pročitaj celu vest na sajtu IstocnoSarajevo.net << magnetskih polova.

Još ima onih koji vjeruju u to, navodno, predskazanje Maja. Tako profesor iz Santa Barbare Džeraldo Aldana tvrdi da je "rok trajanja" planete Zemlje ipak "60-ak dana duži od prognozirane 2012".

Ali, naučnici upozoravaju da Maje, uprkos drugačijim tvrdnjama, nisu predvidjele apokalipsu globalnih razmjera.

Maje su živjele na području današnjeg južnog Meksika, Gvatemale, Belizea, Salvadora i dijela Hondurasa od 250. do 900. godine poslije nove ere. Naučnici su do danas dešifrovali nekoliko njihovih kalendara, ali onaj koji je digao cijelu planetu "na noge" jeste kalendar sa brojanjem najvećeg vremenskog perioda.

Pomenuti kalendar Maje su koristile za brojanje prošlih i budućih događaja. Uobičajeni kalendari bilježili su kratka vremenska razdoblja, tačnije - najviše 52 godine. Naime, taj vremenski period uzimao se tada kao prosječno životno doba čovjeka. Preračunato, to znači 18 980 dana.

Maje su stvorile i dugoročni kalenadar uz pomoć koga su bile u mogućnosti da dokumentuju događaje iz dalje prošlosti.

Jedina razlika između dva kalendara je ta što je duži numerički predvidljiv dok je kraći zasnovan na arhaičnim mjerama vremena.

Ciklus dužeg kalendara traje 5 126 godina, a brojanje počinje 3114. godine prije Hrista. Ako se uzme u obzir početak i dužina njegovog trajanja - jednostavnom matematikom dobijemo broj 2012. Ali, to je puka slučajnost.

Ipak, bujne mašte apokaliptičnih teoretičara našle su tu "plodno tlo".

Veliki problem javlja se kad se antički kalendari pokušavaju sinhronizovati sa modernim, u ovom slučaju Gregorijanskim kalendarom. Kako bi naučnici saznali kada se određeni događaj zbio u istoriji Maja (rat, glad, religijska proslava i sl.), kalendar mora biti "preveden" u naše godine, mjesece i dane.

Gregorijanski kalendar svoje brojanje započeo je prije 2010. godina pa je zato bilo potrebno pronaći značajne događaje koji su zajednički za oba kalendara, kako bi se oni mogli uskladiti.

Naučnici su to postigli koristeći metodu nazvanu "GMT konstanta", nazvana po naučnicima Džozefu Godmanu, Huanu Martinezz-Hernandezu i Eriku S. Tompsonu, koji su zaslužni za njen izračunavanje.

Tu na scenu nastupa profesor iz Santa Barbare Džerardo Aldana. Prema njegovim tvrdnjama GMT konstanta je pogrešna, jer su njeni tvorci pogrešno identifikovali astrološki fenomen ključan za njeno ispravno funkcionisanje.

On tvrdi da su zamijenjeni Venera, čije su kretanje Maje redovno bilježile, i meteor.

Naime, jedan od vladara Maja Balaj Kan K'aviil krenuo je u bitku na dan pojavljivanja Venere, ali Aldana smatra kako je to ustvari bio - meteor. Ako je to slučaj, cijela sinhronizacija dva kalendar "pada u vodu".

U slučaju da se zaista ustanovi da je istorijski događaj čije se vrijeme dešavanja povezivalo sa kruženjem Venere, a zapravo je bio povezan s nasumičnim astronomskim fenomenom kao što je meteor - dolazi do problema u računici i pobijanja cijele GMT konstante.

Iako je Aldana iznio nekoliko značajnih pretpostavki zbog kojih bi GMT konstanta mogla biti nepouzdana, i uzme li se u obzir da on nije jedini koji sumnja u njenu ispravnost, naučnik i sam priznaje da su nju prihvatili mnogi ljudi u naučnim krugovima i da još nije pobijena.

Ali, ističu naučnici, bila "GMT konstanta" tačna ili ne, ona nema apsolutno nikakve veze sa kataklizmičkim predviđanjima Zemljine bliske budućnosti, već samo sa usklađivanjem drevnog kalendara Maja s onim sadašnjim - modernim.

To ne znači, upozoravaju naučnici, da kraj svijeta jednom neće doći. Naravno, ne tako skoro.

To će se desiti za otprilike četiri biliona godina kad Sunčevo jezgro konzumira svoju zalihu vodonika i Sunce počne da se stvara ispupčenje od sagorijevanja težih elemenata te na kraju eksplodira, što će uništiti Zemlju i sve planete unutrašnjeg dijela Sunčeva sistema.

Taj scenario je, za sada, jedini realan kraj planete Zemlje.
 
Izvor:RTV IS

Nastavak na IstocnoSarajevo.net...