Izvor: Nezavisne Novine, 08.Feb.2015, 17:35   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Majčina tužbalica

Krvavi trag u snijegu u dvorištu osnovne škole u Banjaluci i beživotno tijelo mladića koji nije napunio ni dvadeset godina na brutalan način su nas još jednom podsjetili na vrijeme u kojem živimo.

Vrijeme u kojem, čini se, i u djeci ima sve manje nevinosti.

Kada škole postanu arene za borbu, a noževi i palice jedino sredstvo za obračunavanje, jasno je da je fatalan ishod sukoba gotovo neizbježan.

Kako je i zbog čega do svega došlo, ko je kriv i da li >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << se moglo završiti drugačije, možda su i beznačajna pitanja u odnosu na činjenicu da je jeftino i u nepovrat izgubljen jedan mladi život, a da su porodice neočekivano zavijene u crno.

Prst na čelo treba da stavi svaki ozbiljan roditelj i da se zapita da li u kući odgaja potencijalnog ubicu, koji će u slučaju svoje greške ujedno postati i žrtva.

Bivali smo i svjedoci da su roditelji othranili "dželate" koji su im na kraju svojom rukom presudili i oduzeli im život i to bez mnogo emocija i saosjećajnosti pa su tako upamćeni kao žrtve sopstvenog poroda.

I pored činjenice da se ne može vratiti, život, a pogotovo ne tuđi, sve manje je cijenjen pa se, kao da je bezvrijedan, prosipa po ulicama, parkovima, igralištima i drugim "arenama" na kojima je sve manje onih kojima su namijenjene.

U lancu kontrole i vaspitanja koji kreće od kuće i obrazovnih institucija pa sve do čuvara reda jasno je da negdje debelo škripi.

"Ko sme da uzme srce kojem sam ja život dala", upitala se davno Desanka Maksimović, poznata pjesnikinja u "Majčinoj tužbalici", a kako stvari stoje danas, to smije svako ko se nađe uvrijeđen, ponižen i poražen, a da usput ima komad oštrog metala.

Nastavak na Nezavisne Novine...