Izvor: Glas javnosti, 21.Jan.2009, 10:37 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Logori strave u Sanskom Mostu
Sredinom septembra 1995. godine vojne operacije združene hrvatske i muslimanske vojske bile su usmerene na područja Bosanskog Petrovca i Sanskog Mosta.
Peti korpus Armije BiH, pod komandom generala Atifa Dudakovića, preduzeo je akciju da preko Une i Bihaća prodre do Petrovca i Ključa i spoji se sa Drugom gardijskom brigadom hrvatske vojske na izlazu iz Otovića.
„Kada su vojnici Petog korpusa krenuli na svoj krvavi put u Bjelaju kod Bosanskog Petrovca, mom rodnom mjestu, >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << ostala je majka Pera. Nije htjela ići. Ostala je da sačuva kuću i blago (blago je stoka, prim. P. P)... Nekoliko mjeseci kasnije, pronašli smo je u bunaru. Već se raspadala... U Bjelaju je pobijeno sve što je ostalo da dočeka muslimanske vlasti“, svedočila je M. Z, koja je bila zarobljena u Sanskom Mostu.
O danima provedenim u zarobljeništvu, ona je rekla: „Bili smo u zloglasnom logoru koji se nalazio neposredno uz stanicu policije u Sanskom Mostu. Sedamdesetak na prvom i isto toliko zarobljenika na drugom spratu. Nije prošao dan, a da nekog nisu mučili i ubili. I silovanja su bila svakodnevna... Obje moje sestre, Bojana i Zorka, silovane su. Zločine su počinili pred našim ocem. Sa silovanja su se uvijek vraćale sa modricama. Valjda su se jadne otimale i borile da prežive muke. Od posljedica silovanja i mučenja obje su umrle... U zločinu nad ženama u logoru prednjačio je neki Ćazim iz Olova. Bio je zdepast, jak. Imao je dugu plavu kosu i plave oči. Sa njim su uvijek bila dvojica njegovih. Neku ženu iz Dubice znali su silovati i po tri puta na noć. Zvala se Rada. Kad su poslije pet-šest noći dolazili po nju da je povedu na silovanje, znala je šta je čeka, pa se sama počela skidati. Jadna žena je na kraju podudjela.
STRELJANA I DECA!
Stravičan kontinuitet zločina koje su Hrvati počinili nad Srbima u toku 20. veka potvrdio se i u ovom kraju. U dokumentaciji Fonda za istraživanje genocida nad srpskim narodom navodi se da je u pomenutim Jelašinovcima i 1943. godine pobijeno sve što je dočekalo neprijatelja. Okupator je streljao petnaestoro članova sa prezimenom Kukolj! Vojo je imao 11, a Đuja, Dušan i Mihajlo po devet godina. Druga devojčica, takođe Đuja, tek je bila navršila pet godina, Mirko je imao četiri, a Rade tri godine. Ostalih osam imena na spomen ploči su njihove majke, očevi, dede i babe...
