Izvor: Nezavisne Novine, 18.Feb.2016, 09:41 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ljumanović: Svijetu objasnila suštinu inkluzije
SARAJEVO - Prvog dana nastave, kada smo se tek upoznavali, objasnila sam djeci da je Zejd drugar koji nas ne čuje, ali da nas to neće spriječiti u komunikaciji i timskom radu.
Tim riječima počinje razgovor za "Nezavisne" Sanela Ljumanović, učiteljica Osnovne škole "Osman Nakaš" u Sarajevu, prve i jedine obrazovne ustanove u Bosni i Hercegovini koja je uvela u nastavu znakovni jezik komuniciranja, nakon što je Ljumanovićeva u razredu dobila prvačića Zejda Ćoralića, >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << koji je imao poteškoće sa sluhom.
"S porodicom i roditeljima prije toga sam razgovarala, jer su se dvoumili da li da ga upišu u redovnu ili specijalnu nastavu. Kada su me pitali šta mislim o gluhom djetetu u svom razredu, rekla sam, naravno, da", objašnjava Ljumanovićeva.
Zejd nije znao ni znakovni jezik.
"Nisam znala ni ja, a ni djeca, ali sam bila svjesna da je ta situacija na nivou jednog konkretnog problema i da ću pronaći način da uspijemo", govori ona.
Prvi dani nastave za učiteljicu su podrazumijevali i dodatni rad kod kuće, odnosno osmišljavanje i učenje znakovnog načina komuniciranja, kako Zejd ne bi zaostajao u rezultatima i u inkluziji.
"Za svaki dan ja bih pripremila neku novu znakovnu jedinicu. To su dakle bili neki logični znakovi, ali ne i zvanični, objašnjavanje prstima, rukama i slike koje su nam puno pomagale. Vodila sam se tim, da imam dijete u sebi i dovoljno iskustva da mogu to da iznesem i učinim nam svima efektnim i prijatnim sporazumijevanje. Bila sam spremna raditi s njim sve dok ne uspije da me razumije", tvrdi ona.
Improvizovani način komuniciranja trajao je oko mjesec dana i učiteljica je uglavnom Zejdu davala zadatke, a sve manje se u komunikaciji oslanjala na njegovu majku.
"Razgovarala sam svaki dan i s majkom i s Upravom škole, odnosno Nastavnim vijećem, kao i s ostalim roditeljima. Djeca su u svemu tome bila izvanredna. Pazite, to su prvačići, njih je tridesetak, svi imaju po šest godina i to je vrijeme i prvi susret sa socijalizacijom. Većina njih nikada nije ni čula za pojam gluh i oni su samo pokazali kako na jedan beskrajno zreo način reaguju na novu situaciju, oslobođeni svake predrasude i straha od različitosti", ponosno napominje učiteljica.
Slijedeći primjer učiteljice, ovi su prvačići pokrenuli lavinu zdravijeg razmišljanja, što je postalo očito kada je jednog dana majka Zejdovog vršnjaka iznijela prijedlog da čitav razred treba da nauči znakovni jezik.
"Zaista, jedna od majki me zamolila da organizujem kurs znakovnog jezika, što sam oduševljeno prihvatila, a zatim i svi drugi divni roditelji i Uprava škole. Krenuli smo zajednički tražiti rješenje", objašnjava nam Sanela.
Naravno, kurs se plaća, pa su mnogi roditelji pod uslovom tajnosti plaćali jedni za druge, tvrdeći da im je jedini cilj da nauče.
"Mi smo i dalje u tom procesu učenja. Do kraja februara traje naš kurs i interesantno je znati da djeca uživaju, uče svoje drugare iz drugih škola i roditelje prije svega", zadovoljno ističe naša sagovornica.
Profesionalnu odgovornost, odnosno prije svega senzibilitet, Sanela misli da je razvila odrastajući uz roditelje defektologe, što i ne mora biti pravilo.
U ovoj priči svi smo dobitnici!
Jer, Zejd je dobio asistenta u nastavi, prvačići su naučili znakovni jezik i zahvaljujući učiteljici pokazali svima šta je svrha inkluzije.
Svi su bogatiji za još jedan jezik, odnosno način sporazumijevanja.
Jedno zdravstveno ograničenje nije postalo problem zbog neprepoznavanja sredine, već je pojedinačni slučaj društveno osviješten.
"Washington Post", "The Independent", "Repubblica", "New Zealand Herald", NYT, CNN... samo su neki od svjetskih medija koji su prenijeli pozitivnu priču iz Sarajeva o dječaku Zejdu Ćoraliću, učiteljici Saneli Ljumanović i učenicima.
Mnogobrojni bh. građani pokrenuli su na društvenim mrežama inicijativu da ovogodišnja Šestoaprilska nagrada bude dodijeljena upravo učiteljici.
"Moja reakcija je bila prirodna. Nisam imala nikakvih motiva, osim da se Zejd na najbolji način integriše. Međutim, imponuje mi sva pažnja i interesovanje javnosti, posebno prijedlog za nagradu", objašnjava ona.
Zejd Ćoralić gotovo u potpunosti ne čuje od rođenja. Pomaže mu slušni aparat, ali zbog poteškoća sa sluhom ima i usporen govor. Međutim, njegova potreba za komunikacijom nije ništa manja nego kod njegovih vršnjaka.
Nastavak na Nezavisne Novine...
