Izvor: Nezavisne Novine, 07.Avg.2015, 20:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ljubav i penetracija (IV)

Golema kutinska državna tvornica proizvodi silne gubitke, koje alimentira država, ali i silnu dobit za opskrbljivača plinom, a to je PPD.

Istodobno, HEP gasi vlastiti odjel za nabavu plinu i preuzima ga najvećma od osječke agencije, koja na tome ostvaruje silnu dobit, s tim da na tenderske natječaje obično ide u kombinaciji s kompnijom INA, odnosno MOL-om. S obzirom na delikatan odnos hrvatske države i MOL-a u procesu oko preuzimanja većinskog udjela hrvatske nacionalne naftne >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << kompanije, mađarska multinacionalka ne odvažuje se na iskakanje iz toga dvoprega, pa je kao firma s oko pedeset tisuća zaposlenih u svojim kompanijama prinuđena da se na tenderima "ukompa" s tvrtkom od četrdeset zaposlenih iz Osijeka. No, direktor PPD-a naglašava da to nema nikakve veze s njegovim odnosom s Vrdoljakom. Nego, naprosto, nije Osijek tako veliko mjesto da se gotovo svi ljudi iz poslovnih krugova ne bi međusobno poznavali, i ministar koji se bavio električnim instalacijama i poduzetnik koji je ranije bio picajol...

Budući da je "Petrokemija" u poteškoćama, a PPD ima para, iz Osijeka iniciraju kupnju te firme s 1.600 zaposlenih pretvaranjem dugova za isporučeni plin u dionice, što bi ih učinilo većinkim vlasnikom. Ako im "Gazprom" daje poček veći od roka naplate, značilo bi to da će se dionica većinskog, upravljačkog paketa dokopati džabe. Ali, neće se na tome obogatiti, jer "Petrokemija" ustrajno proizvodi gubitke i proizvodit će ih i dalje, budući da između cijene energenta i cijene finalnog proizvoda (umjetnog gnojiva) nema dovoljno margine da se isplate sve plaće sindikalno čvrsto organiziranih radnika, koji ne dopuštaju stečaj ili smanjenje radne snage. Što će onda PPD-u "Petrokemija"? Pa prodavat će im svoj plin, a država će opet morati platiti razliku da ne prestane proizvodnja gnojiva i ne nastanu novi socijalni problemi u Slavoniji. PPD će se već naplatiti. Kutinska firma će na kraju propasti i svi radnici dobit će otkaz, kao i u kombinatu DIOKI na otoku Krku, gdje je bila ista konstelacija, s tim što je tu direktor bio prijatelj Linićev, a ne Vrdoljakov... Osim Luke Ploče, PPD je pokazao interes za kupnju naftnog terminala u Rijeci. Ondje luka ida parcijalno u privatizaciju, ali je to deal gradske vlasti, koja je vlasnik riječke luke (osim dijela već prodanog kontejnerskog terminala). U Urinju (Bakarski zaljev) koncesionar je pak INA. Tu bi se sad još ukrcao i PPD. Ako im uspije osvojiti i Rijeku, oni i njihovi ruski partneri ovladat će svim najvažnijim lukama u Hrvatskoj - i koncesionar splitske luke je, naime, ruski tajkun, dok se preko zaljeva, u Trogiru, ukotvio ruski poslovni operativac Danko Končar. A u splitkom škveru, koji je dopao u ruke jednom zlosretnom industrijalcu šarafa iz Samobora, prije dvije godine se navodno pojavio tadašnji ministar financija Slavko Linić s upitom može li škver sagraditi nosač aviona za ruske naručioce. Pa naravno, zašto ne - želite li ga ovdje ili da ga zamotamo? Između HNS-a, koji servisira ruske interese u Hrvatskoj, i SDP-a, gdje su u to bili uključeni samo pojedini ljudi s "alotropskim" idejnim i karijernim interesima u ruskim pothvatima, postoji delikatan balans. Milanović ne može bez HNS-a svoje potpredsjednice Vesne Pusić, jer bi izgubio većinu u Saboru, ali im ne dopušta da konsolidiraju utjecaj u presudnim biznis-operacijama pa mirno nastave bez Milanovića i SDP-a ako zajedno izgube vlast. Zato su dva hrvatska člana Nadzornog odbora kompanije INA kadrovirani izravno iz Banskih dvora - jedan od njih je famozni prijatelj Zorana Milanovića, profesor prava Siniša Petrović, a drugi, konzultant Željko Perić. Njih dvojica bili su također članovi Nadzornog odbora "Atlantic Grupe". Zagreb je mali grad i jasna je personalna veza - Milanović, Petrović, Perić kao i vlasnik "Atlntica" Emil Tedeschi skupa su išli u srednju školu. Vrlo zanimljivo - to nije bila gimnazija, nego osrednja srednja upravna škola! Ako se rezimira politička situacija povezana s energetskom strategijom na Balkanu, očito je kako se ruski utjecaj proširio u Srbiju, gdje je "Gazprom" preuzeo nacionalnu naftnu kompaniju NIS (Naftnu industriju Srbije), dosegao Republiku Srpsku preko Rafinerije "Zarubežnjeft", a s "Turskim tokom" pokušava ući u Grčku, Makedoniju, Srbiju, Mađarsku i Sloveniju. U Hrvatskoj je ušao u plin, a i dalje ima potraživnja prema JANAF-u (Jadranski naftovod), s kojim je u pravnom sporu. U Ljubljani, Medvedev je spomenuo ruski interes za kupovinu nacionalne naftne kompanije "Petrol" d.d. u slovenskom državnom vlasništvu. Još ranije, u Ljubljanu je dolazio Aleksej Miller. Neki njegovi direktori poigravali su se idejom o kupnji INA-a od MOL-a uz akviziciju "Petrola", što bi stvorilo novu, moćnu regionalnu naftnu kompaniju s ruskom bazom. Mađarski oligarsi procijenili su vrijednost hrvatske firme na apsurdnih tri milijarde dolara. Postojala je ideja da preuzimanje financiraju američke burze - ali o tome se razmišljalo prije eskalacije ukrajinske krize. To je plan ruskog širenja na Balkan, ali što je američki strateški odgovor na tu prijetnju?

Američki izaslanik dolazio je iz State Departmenta i razgovarao s ljudima iz hrvatske i mađarske vlade. Ruski interes u MOL-u mađarski je premijer Orban suzbio kad je na silu preuzeo 25% ruskih dionica, pa je ostalo samo 25% u rukama izraelskih oligarha, za koje je teško odrediti jesu li projekcija ruskih, američkih ili izraelskih interesa, što je zapravo dijalektika u koju se bez velike nužde ne bi trebalo ni upuštati. Prema tome, mogući su partneri hrvatska vlada sa svojih labavih 50% u INA-i i mađarska vlada, koja većinskog vlasnika MOL-a Zsolta Hernadyja drži u džepu (ako nije obratno). Ali energent - nafta - ruska je, kao i plin, i što je sad tu predmet mogućeg dogovora pod američkim okriljem?

Za razliku od ruskih nakana, tu je sve jasno i može se naći u "otvorenim izvorima", naime u novinama i na odgovarajućim web-stranicama.

"Američka tvrtka 'Cheniere Energy' planira dostavu ukapljenog plina u srednju i istočnu Europu od američkih dobavljača, a jedan od načina dostave mogao bi biti ploveći LNG terminal u Hrvatskoj", objavile su poslovne novine prenoseći vijest agencije Reuters. Riječ je o naročitoj plutajućoj LNG platformi (FLNG), koja supstituira potrebu za izgradnjom LNG terminala na kopnu - što je milijardski trošak i zahtijeva višegodišnju gradnju. Na kopneni terminal se privezuju LNG tankeri, pa pretaču ukapljeni plin u obalske rezervoare. FLNG platforma je zapravo veliki LNG tanker, ploveće skladište, s odgovarajućim instalacijama koje služi kao skladište i crpilište plina - po kopnu treba samo razvući plinovod. Prvi na svijetu takav brod - ako se uopće može nazvati brodom - sagradio je (tko će drugi nego autor mog i vašeg mobitela) "Samsung Heavy Industry". Porinut početkom prošle godine (zove se simbilično "Prelude") ima deplasman od 600.000 tona, što znači da je pet puta veći od najvećeg nosača aviona, a koštao je više od 10 milijardi dolara. Dug je pola kilometra. Može uskladištiti dva-tri trilijuna kubičnih metara plina, što je hrvatska potrošnja u tisuću godina. Očito, "Cheniere" za Hrvatsku i Srednju Europu ima u vidu neku manju platformu, a FLNG tehnologija tu je bitna zbog postupka "dvostrukog hlađenja", kojom se postiže visoka kompresija plina... Plan - koncepcija - dakle postoji. Kako je na to reagirala hrvatska vlada? Ministarstvo gospodarstva o tome se uopće ne očituje. Amerikanci nemaju šanse kod Vrdoljaka. Dok je Vrdoljaka, u Hrvatskoj će carevati "Gazprom", njegove povezane firme i ljudi povezani preko Moskve. Ako više ne mogu računati na Linića, naći će druge igrače za svoj rukometni klub... Ostane li na vlasti sadašnja vlada, čiji predsjednik nema interesa za ekonomska pitanja, dok njegov koalicijski partner, ministar gospodarstva, nema sluha za energetsku politiku Zapada, ništa se neće promijeniti. A stvar je prilično jasna - ako se stvori mreža koja bi polazila s jadranske obale i širila se prema Bosni i Srbiji - putanjom JANAF-a - odnosno u Mađarsku, Sloveniju, Slovačku i Poljsku, ruski plin postao bi samo jedna od tržišnih opcija, a ne monopolsko sredstvo političkog pritiska. No, da se otvori ta vrijanta, treba ukloniti ljude koji drže osovinu Moskva - Osijek - Rijeka - Ploče. Ljude koji Hrvatsku pokušavaju prodati Putinu za iznos napojnice. (Kraj)

Nastavak na Nezavisne Novine...