Izvor: Nezavisne Novine, 20.Sep.2015, 20:09   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ljiljana Čekić: »Stradalnici« govore o rizičnom ponašanju

Ljiljana Čekić, glumica Narodnog pozorišta RS i doktorant dramskih nauka, vrijedno radi sa glumcima Banjalučkog studentskog pozorišta (BSP) režirajući komad "Stradalnici" Ežena Brijea, za koji je sama napisala adaptaciju.

"Premijera je zakazana za 1. oktobra, a inače na banjalučkoj sceni ovaj komad je igran 1932. i predstavlja oštru kritiku društva, ne samo socijalnog dna u kome problem nastaje, nego i odgovornih lica koja nisu upoznata sa nevoljama građana", govori >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << ona.

NN: Kako ste došli na ideju da radite ovaj tekst i zbog čega je izbor pao baš na takvu temu?

ČEKIĆ: Tekst sam pronašla iskupljajući građu za doktorsku disertaciju "Umjetnički razvoj Narodnog pozorišta Vrbaske banovine 1930-1934". Pored osnovne teme koja analizira probleme polno prenosivih bolesti, meni su bile zanimljive moralne dileme koje uzrokuju takve bolesti.

NN: Koliko dugo traje rad sa glumcima i kako izgleda taj dio posla iz perspektive glumca?

ČEKIĆ: Predstavu radimo već tri mjeseca. Ekipa koja igra je veoma mlada i sa malo scenskog, a i životnog iskustva. Prve probe su bile međusobno upoznavanje i razgovor o tematici sa kojom su se ovi mladi ljudi rijetko susretali. Svako od njih je pripremao predavanje o jednoj bolesti. U radu na predstavi svojim znanjem pomogao nam je i edukovani savjetnik u prevenciji i ranoj dijagnostici polno prenosivih infekcija Siniša Karakaš.

NN: Tema je veoma angažovana, a istraživanja nerijetko ukazuju da mladi nisu dovoljno edukovani kad su polno prenosive bolesti u pitanju. Koji su zadaci ove predstave u tom smislu?

ČEKIĆ: Prvenstveni zadatak ove predstave je upozorenje i informisanje ljudi o rizičnom ponašanju i njegovim posljedicama. Planirane su i tribine koje će se održavati nakon odgledanih predstava, a koje će voditi edukovani medicinski radnici. Želja nam je da predstavu pogleda što veći broj ljudi, naročito mladih. Radnja komada je smještena na početak 20. vijeka i govori o mladiću koji saznaje da je bolestan od polno prenosive bolesti. Uprkos upozorenjima ljekara on stupa u brak, inficira suprugu, dobija bolesno dijete, dijete ima dojilju... Tako se krug oboljelih značajno povećava. Dramaturškom intervencijom uvedeni su likovi naratora koji komentarišu radnju iz vizure današnjih događaja, čime se stvara paralela između 1900. i 2015. godine. Tokom predstave mladi glumci čitaju pismo HIV pozitivnog čovjeka, u kome on govori o odnosu naše sredine prema oboljelom.

NN: Svakodnevno radite sa profesionalcima, ali imate i puno iskustva u radu s amaterima. Takođe, i sami ste počinjali kao glumac upravo BSP-a. Možete li napraviti paralelu između profesionalizma i amaterizma i uopšte stvaranja predstava nekad i sad?

ČEKIĆ: Rad s amaterima je znatno drugačiji od rada sa profesionalcima. Veći akcenat je na druženju, upoznavanju i postepenom otvaranju. To mora da traje, naročito ako radite s ljudima koji imaju malo iskustva. Ukoliko želite da imate pristojan rezultat, rad s amaterima traje daleko duže nego sa profesionalcima, što je logično. Na nedavno održanom Međunarodnom festivalu amaterskih pozorišta "Kestenburg", pobijedila je predstava iz Litvanije, koja je rađena osam mjeseci. Što se tiče BSP-a, bila sam član ovog pozorišta i mogu da kažem da se ništa značajno nije promijenilo, osim što su danas ovdje "neki novi klinci".

Nastavak na Nezavisne Novine...