Izvor: Nezavisne Novine, 05.Mar.2017, 17:09   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ljepota života na pustom ostrvu (FOTO)

Teško da jedno mjesto može biti izolovanije od ovog, ali upravo zbog te izolovanosti to je mjesto koje je troje ljudi odabralo za život.

Naime, riječ je o ostrvu Marbl, na Aljasci, koje djeluje potpuno pusto. Međutim, ako malo "pročešljate" po njemu, vidjećete da i ono ima svoje stanovnike - Zaka, 27-godišnjeg mladića, koji je ujedno i jedini radnik na plutajućoj farmi ostriga, koju drži bračni par Erik i Sindi Vajat.

Osim njih, tu je i Zakov pas Kahli >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << i ujedno to su jedini stanovnici ovog ostrvceta.

Zak je rođen i odrastao u Japanu, ali se na ostrvo Marbl preselio prije šest godina. U potrazi za jednostavnim životom izabrao je upravo ovo ostrvo jer mu se život ovdje činio neoptrećen i nekomplikovan.

Fotograf Anze Osterman proveo je mjesec dana na Marblu, dokumentujući Zakov život na pustom ostrvu, gdje nekada prođe i pola godine, a da on ne vidi nikog drugog osim porodice koja drži farmu ostriga.

Ostrvo Marbl je ujedno mjesto čije obale često posjećuju kitovi, a stanište je velikog broja medvjeda, kojih se Zak više i ne boji.

Do ostrva se može doći samo brodom ili avionom. Na njemu nema puteva niti ovdje postoji signal mobilne telefonije. Najbliže naseljeno mjesto je gradić Kečikan, koji se nalazi oko dva sata leta od Marbla.

Fotograf Osterman kaže da je boravak na ostrvu bio krajnje neobičan.

"Kada sam došao na ostrvo, Zak i njegov pas su bili prva živa bića koje sam vidio. Jedino relativno pristupačno mjesto jeste Tokin zaliv, gdje žive Vajatovi, koji drže plutajuću farmu ostriga", kaže Osterman.

"Zak i njegov pas Kahli su bili ti koji su me dočekali. Odmah sam osjetio neku vrstu povezanosti s njima. Upravo tog prvog dana sam znao da je Zak definitivno prava osoba za priču koju sam i tražio", kaže Osterman.

Zak živi u kolibi pored porodice Vajat, Erika i njegove suprug Sindi.

Svakih par mjeseci Erik i Zak odlaze put civilizacije kako bi donijeli zalihe gasa za generatore, koji su ujedno i jedini izvor struje. Takođe, tada donesu i zalihe hrane koju ne mogu uzgojiti ili uloviti na ostrvu.

Većinu povrća oni uzgajaju, a jedan dio hrane pronalaze u obližnjoj šumi. Zapravo, u šumi pronalaze i hranu poput mesa jelena, ali tu su uvijek specijaliteti iz vode, jer od ostriga i žive.

Vodu donose iz malog potoka u šumi, a i skladište je u rezervoaru, tako da vodu za piće imaju obezbijeđenu.

Naravno, na samom ostrvu nema nikakvih posebnih aktivnosti, osim rada na farmi ostriga. Ipak, jedinim stanovnicima ostrva nikada nije dosadno. Naravno, i sam Osterman priznaje da je bio zaintrigiran šta je to što ljude natjera da izaberu život van civilizacije. Ipak, nakon mjesec dana provedenih na ostrvu kaže da je shvatio i promijenio mišljenje.

"Kada ste na ostrvu imate osjećaj kao da živite na mjestu koje ima tako bogatu istoriju i nedirnutu prirodu. Ovo je stvaran život. Imate osjećaj slobode i ovdje nestaje svaki nemir koji osjećamo u prenaseljenoj civilizaciji", dodaje fotograf.

Nastavak na Nezavisne Novine...