Leto u mom zavičaju: Rodna gruda kao oaza

Izvor: Vesti-online.com, 15.Jul.2017, 03:15   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Leto u mom zavičaju: Rodna gruda kao oaza

Šta očekuju u otadžbini? Da li im srce zakuca jače kada pređu granicu? Dožive li u zavičaju više radosti ili razočaranja? Vraćaju li se punih baterija i emocija? Kako se deca provode u postojbini svojih roditelja, deka i baka...?

Na sva ova pitanja odgovarali su reporterima "Vesti" naši ljudi rasuti širom Evrope.

Da i potomci gastarbajtera, rođeni u inostranstvu, nastavljaju da gaje neraskidive i jake veze sa domovinom njihovih roditelja, potvrđuje primer >> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com << Biljane Ljubisavljević, koja se rodila u Berlinu i tu odrasla, ali je svako leto provodila u selu Oreškovica, kod Petrovca na Mlavi i, kako kaže, "jedva bi dočekala da tamo otputuje za svaki raspust".

Tu je na kraju upoznala i muža Dejana iz obližnjeg sela Veliki Popovac, udala se za njega da bi se onda zajedno vratili u Nemačku i obezbedili sigurnu egzistenciju.

Kruna njihovog braka su kćerke Anastasija, Anđela i Aleksija, stare 14, 12 i četiri godine, treća generacija dijaspore koja je istim tim neobjašnjivim nitima "zašivena" za Srbiju, iako je Srba sve više van njenih geografskih granica.

Biljana ima još jednu sestru u Berlinu i brata koji živi u Lincu, a Dejanova sestra je u Švajcarskoj, tako da su se svi rasuli po Evropi.

Kao nekome ko je odrastao u Berlinu, ova mlada majka kaže da je ljubav prema Srbiji prenela i na decu, da vreme tamo provode opušteno, uz pravo toplo leto i u krugu porodice i prijatelja.

Pošto je svake godine od svog rođenja boravila bar dva meseca u zavičaju koji za nju to zapravo i nije u pravom smislu te reči, nema stvari koje bi je tamo iznenadile ili zasmetale, kako kaže, a i kad treba da se obavi bilo koji posao, "svi se poznaju i rado pomažu jedni drugima kad god zatreba".

Posle 48 godina provedenih u Nemačkoj, Petar Drašković je zatvorio jedno životno poglavlje i vraća se sa suprugom Radunkom ovih dana u Kraljevo - bez povratne karte.

To je više simbolično rečeno jer je sin Veroljub došao po roditelje da ih vrati kući. I to je takođe simbolično jer pravi zavičaj Draškovića je zapravo Novi Pazar.

Prvo je u Nemačku otišao Petar, koji je počeo kao metalostrugar, a onda je godinama radio u Osramu, "gde je reparirao sve moguće, išao u Kinu, Ameriku po zadatku firme".

Za njim je 12 godina kasnije došla supruga Radunka, a sin i kćerka su ostali u Srbiji. Kćerka Verica se udala odmah posle osnovne škole, a Veroljub nikako nije hteo da dođe u Berlin.

- Iz moje Srbije ne idem - govorio je i završio tamo ugostiteljsku školu i odslužio vojsku.

- Muž je rekao: "Biću godinu, dve, tri, vratiću se" - kaže Radunka, koja je radila u fabrici Raška u Novom Pazaru, a kada su deca pošla svojim putem i ona otišla u invalidsku penziju, nije bilo druge nego da dođe u Berlin.

Deca su posle prešla u Kraljevo i tamo napravili velike kuće.

- Rekli smo im: "Ako nećete da dođete, onda ćemo vam pomoći koliko možemo." Oni su bili pametni, kućili su se i imali smo razloga da ih pomažemo - pričaju Draškovići.

Kćerka je u međuvremenu otišla u Italiju, a sin ima restoran i sobe za izdavanje u Kraljevu.

Petar i Radunka su opremili prizemlje za sebe u sinovljevoj kući. Dok se Radunka raduje unucima i praunucima kojih je četvoro, a još dvoje je na putu, Petru nije lako.

- Ona jedva čeka, ja ne. Navikao sam ovde i nešto ne zna - neodlučan je Petar.

Kaže da ga u otadžbini najviše nervira saobraćaj, što se brzo i bahato vozi.

- Kad hoćeš da se uparkiraš, neko ti ugrabi mesto. Nekako sam zabrinut. Žao mi je što smo takvi.

Međutim, uz dobre penzije, "jedna komunistička, druga kapitalistička" imaće "da jedu i piju, šetaju i idu u banju", kaže u šali ovaj uskoro 80-godišnjak koga od milošte zovu čika Pera.

Nekih lekova koji su mu potrebni u Srbiji nema, ali ovaj par ne brine da neće biti medicinski zbrinut. Uostalom, Radunka je lično na svom primeru doživela da su joj lekari u Srbiji pre nemačkih kolega utvrdili da ima kamen u žuči. Nemački doktori su posle bili iznenađeni snimcima i nalazima iz Srbije.

- Oni valjda misle da mi umiremo od gladi i da nemamo ni lekove!

Nastavak na Vesti-online.com...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Vesti-online.com. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Vesti-online.com. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.