Izvor: Blic, 04.Okt.2010, 01:40 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Let Ružice Sokić
Ogledalce, kaži mi... I ogledalce se odazove u obliku memoara, prisećanja, svedočenja u kojima glavni junak tvrdi kako je bio uvek u pravu, a gotovo svi drugi, ako nisu duvali u istu tikvu, jesu budale, prodane duše, izdajice. Takva slika se mogla izvesti iz desetak knjiga ovog žanra koje sam u novije vreme čitao, iz pera naših istaknutih pisaca, filozofa, akademika, očeva nacije (teško nam majci!). Kao dane postoje drugi izvori, dokazi u knjigama, medijima, javnom životu!
>> Pročitaj celu vest na sajtu Blic <<
I onda mi pada u ruke memoarska knjiga Ružice Sokić "Strast za letenjem" ("Laguna", Beograd, 2010, 304 stranice velikog formata). Izvanredna glumica koja više od pola stoleća vlada pozorišnom scenom, filmom, da ne pominjemo TV i radio, kazuje o godinama koje nisu pojeli skakavci. Kao svedok tog vremena gospođa Sokić ponajviše govori o glumcima, rediteljima, piscima s kojima je radila, ispisujući najteži memoarski žanr koji se naziva: autobiografija o drugima. Obilje krokija i sagledanih oštrom percepcijom, raskošno svedočanstvo o atmosferi "Ateljea 212" i našeg glumišta u celini, sa ličnostima kakve su Mira Trailović, Aleksandar Žak Popović, Bata Stojković, Neda Spasojević (pominjem samo one koji nas već gledaju odozgo).
Dobro, a letenje? To je metafora za težnju ka boljem, od glume do skijaškog spusta nakon kojeg slede meseci ležanja u gipsu. Ružica ne ume niti pokušava da se hvali, retka osobina u kulturi kojom se razleže samoidolatrija i bezdušni marketing o sebi (otvorite novine danas i sutra, shvatićete o čemu govorim). E pa Ružica Sokić neguje drugu vrstu samopoštovanja. I duhovnog gospodstva. To se u stara vremena zvalo bonomija. Šta to beše?
