Izvor: Nezavisne Novine, 03.Feb.2017, 23:47 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Kvalitet pobija šovinističke stavove
BANJALUKA - Polne podjele postoje otkako je svijeta i vijeka gotovo u svim segmentima društva. Ipak, nerijetko ih bude i tamo gdje ih najmanje očekujemo. Sa dodjelom NIN-ove nagrade za književnost za 2016. godinu Ivani Dimić, koja je tek peta žena koja je isto priznanje dobila u njenoj ne tako kratkoj istoriji (dodjeljuje se od 1954.), pokrenuto je i pitanje zašto je tako malo žena zaslužilo ovu nagradu.
Većina žena koje se bave pisanjem na našim prostorima smatraju da >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << ipak ženski rukopisi uzimaju primat posljednjih godina, ali jedna književnica u SAD sprovela je neku vrstu eksperimenta gdje je prve stranice svog novog rukopisa poslala na adrese brojnih izdavača pod svojim imenom, a kasnije i pod muškim pseudonimom. Ispostavilo se da je Džordž, kako je bio muški pseudonim, osam puta bolji pisac od Ketrin.
"Većina agenata znala je samo za mene ili samo za njega, no malom broju agenata poslala sam oba rukopisa. Jedan koji mi je odmah poslao odbijenicu Džordžovu je knjigu želio pročitati i tražio je da pošalje cijeli rukopis. Odbijenice koje je Džordž dobio bile su tople i ljubazne, na nivou koji bi puno značio da su napisane meni", navela je ova spisateljica.
O samoj diskriminaciji tog tipa nedavno je u intervjuu za "Nezavisne" govorila i Ivana Dimić, koja je navela da to kog roda je pisac nije relevantno za književnost.
"Ali, to kad neko ko ne pripada nikakvim klanovima ni interesnim grupama u književnom svetu postoji i objavljuje knjige u tišini preko dvadeset godina, dakle, kad neko takav dobije književnu nagradu, to je indikativno. Ako je još i ženskog roda, tim značajniji sociološki fenomen", istakla je ona.
Slično njoj razmišljala je još jedna dobitnica NIN-ove nagrade Grozdana Olujić, koja je činjenicu da je ona tek treća žena dobitnik prokomentarisala sa: "Ima žena koje dobro pišu, ali ja se više osećam kao pisac nego kao žena".
O samoj istorijskoj ulozi žena u književnosti govorio je i čuveni pisac Tomas Vulf, koji je tvrdio da književnost nije samo proizvod individualnog genija i njegove duhovne djelatnosti, već i materijalnih uslova društvenog života.
"Kako ti uslovi pogoduju bogatim i obrazovanim muškim predstavnicima srednje i više klase, nije čudno što se malo žena tokom istorije moglo posvetiti književnom stvaranju", pisao je on.
Ipak, posvećivale su se, sate, dane, pa i godine provodile nižući rečenice i pokušavajući da ostave nešto što će biti od vrijednosti za buduće generacije.
Banjalučka književnica Aleksandra Čvorović smatra da su srpsku književnost danas preuzele žene.
"One su najčitaniji i najpopularniji pisci trenutno. Istina je da ih nema mnogo u raspodjeli književno-političkih pozicija i evidentno je da ih nema mnogo okićenih važnim nagradama, ali to govori o nečem drugom (o duboko ukorijenjenim balkanoidno-šovinističkim stavovima). Ali na kraju to ispada potpuno nevažno, realnost je da se njihove knjige razgrabe u knjižarama i bibliotekama, to sve govori", mišljenja je Čvorovićeva.
Napominje da u tom smislu ne moramo da se držimo bestselera, već i cijenjenih autorki čije knjige su visokog umjetničkog kvaliteta, a opet imaju i publiku kao što su Svetlana Velmar-Janković, Vida Ognjenović i druge.
"Pa i sama činjenica da je svega pet žena do sada dobilo NIN-ovu nagradu za 63 godine, ali u zadnjih devet godina dobile su tri puta: Grozdana Olujić, Gordana Ćirjanić i sada Ivana Dimić. Znači čak i tu postaje vidljivo stanje o kojem govorim", rekla je Čvorovićeva.
Još jedna dobitnica NIN-ove nagrade Gordana Ćirjanić kazala je da je u pisanju dominantno biće, a ne pol.
"Kod mene je pol datost, a ne problem. Zar bi po senzibilitetu jedan Prust bio različit od neke žene pisca. Sada, u trenutku kada je književnost komercijalizovana, knjiga je zaista postala roba. Tretira se kao roba. Vidim i u nekim knjižarama da se moje knjige nalaze na policama sa ženskim piscima, gde ima izvanrednih koleginica, ali i tih hitova, bestselera, koji nemaju blage veze sa književnošću", kategorična je ona.
Napominje da je to miješanje baba i žaba, jer, po svjedočenju mnogih koji rade u knjižarama, klubovima čitalaca ili bibliotekama, čitaoci umjetničke književnosti i čitaoci dnevnih hitova nisu isti ljudi.
Nema sumnje da ženskim piscima nedostaje više nagrada za njihova djela, više uvažavanja od izdavača, ali i javnosti, ali nema ni sumnje da kvalitetno štivo, bez obzira na prepreke, nađe put do čitalaca.
Nastavak na Nezavisne Novine...
