Izvor: Nezavisne Novine, 29.Nov.2017, 08:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Kultura je danas sklonjena da ne smeta

BANJALUKA - Danas je Dan Republike/ i stari je popio malo/ na televiziji Lepa Brena/ i stari se sjeća ratnih vremena/ da bi danas bilo bolje/ oni su poturali svoja pleća/ gazili hladne rijeke/ jeli koru s drveća.

Ovako je o najvećem prazniku bivše Jugoslavije nekoliko godina prije njenog raspada pjevala sarajevska grupa "Zabranjeno pušenje", u čijim se stihovima može naslutiti da se tekovine narodnooslobodilačke borbe te 1987. nisu poštovale kao nekad prije.
>> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine <<
Praznik koji je padao na današnji dan, naime, obilježavao je 2. zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu 29. novembra 1943, kada je zvanično i nastala Republika Jugoslavija. O ovom danu su različito pjevali, ali i danas ga se različito sjećaju narodi na prostoru koji se u našem vremenu sve manje naziva po Južnim Slovenima, a sve više sintagmama poput "zapadni Balkan" ili riječima kao što je "region".

Ljudi koji su u to vrijeme tada radili u sektoru kulture dobro znaju da su se na ovaj dan, osim narodnog veselja, organizovale i književne večeri, otvarale izložbe, održavali koncerti klasične muzike...

Onaj ko ima i javni i privatni odnos prema današnjem datumu jeste akademik Matija Bećković, rođen 29. novembra 1939. godine.

"Ja sam taj datum i njegov značaj na neki način predvideo, jer sam se rodio tri godine pre republike, na dan svetog apostola Mateja, ali za svetog apostola Mateja niko nije čuo sedamdeset godina. Njega je potopio onaj vodopad u Jajcu, tako da je na kraju niz taj vodopad otišla i ta država koja je tu stvorena", kazao je Bećković, prisjećajući se da su se i oni sa poražene strane iz Drugog svjetskog rata ipak morali radovati ovom prazniku, jer su im tada u neradne dane s raznih strana dolazila djeca.

Kada je, pak, riječ o kulturi i književnosti, prvog što se Bećković sjeća iz perioda Jugoslavije jeste cenzura. Prije se moglo svugdje leći, a danas se može svašta reći, kaže narod u jednoj poslovici, ali Bećković za književnike koji nisu smjeli reći, odnosno napisati šta su htjeli, tamo gdje je vladala cenzura, ima posebo objašnjenje.

"Kao što je rekao Solženjicin da nijednom ruskom piscu nije škodilo progonstvo i zatvor, tako ni sve te cenzure nisu škodile, nego su možda unapredile umetničko izražavanje kod nas. Otud možemo reći da je to bilo i zlatno doba umetnosti", ističe Bećković kroz smijeh, tvrdeći da onaj ko ne nadmudri cenzuru nije pravi umjetnik, pa ako strada ispada da je sam kriv.

Što se tiče novčanih ulaganja u kulturu nekada i sad, smatra Bećković, oni su neuporedivi, jer danas sve govori procenat državih budžeta koji se odvaja u ovu namjenu.

"Cela kultura je sklonjena da ne smeta, i to ne samo kod nas, tako da je politika u jednom trenutku umislila da joj kultura ne treba i da će bez nje biti efikasnija i zato se nekako celi svet našao u ćorsokaku", smatra Bećković, koji ističe da danas ne postoji nijedno ime u kulturi koje nešto znači, a da ne baca kamenje u dozvoljenom pravcu. O tome govori i Bojan Stojnić, direktor Arhiva Republike Srpske.

"Odnos prema kulturi je malo i stvar ekonomije. Jugoslavija je bila puno moćnija od država koje su nastale poslije njenog raspada, tako da su izdvajanja za kulturu bila puno veća u odnosu na današnja", kazao je Stojnić, govoreći da nema poseban stav prema 29. novembru, jer je rođen 1978. godine i kada se obilježavao ovaj datum bio je dijete.

No, onaj koji je u vrijeme Jugoslavije bio i te kako prisutan u kulturnom životu jeste književnik i novinar Ranko Preradović Deda.

"Ja sam živio u Jajcu od 1973. do 1975. godine i tada su me nagovorili da se bavim temom umjetničkog blaga AVNOJ-a. To su ukrasi, relikvije i slike koje su bile u sali za vrijeme 2. zasjedanja, na čijem sam tragu došao do portreta Đorđa Andrejevića Kuna i ostalih značajnih umjetnika iz tog doba. Poenta ove priče zapravo jeste da je na samom zasjedanju AVNOJ-a kultura ozbiljnije tretirana nego danas u muzejima", kaže Preradović.

Navodi da tokom godina postojanja bivše Jugoslavije kultura nikada nije bila tretirana onako kako su to željeli njeni stvaraoci i činioci, ali je ipak mnogo ozbiljnije shvatana u odnosu na danas i drugačije se prilazilo ljudima koji je stvaraju i njihovim djelima.

"Danas je sve izblijedjelo, ništa nije kao prije, tako da je i pitanje kulture svedeno na najniži nivo. Mene posebno nervira što su tom srozavanju kulture najviše doprinijeli sami kulturnjaci. Primjer književnosti, u književnom životu najviše vodu zamućuju književnici i time stvaraju klimu koja ne može izdobriti", zaključio je Preradović.

Nastavak na Nezavisne Novine...