Izvor: B92, 25.Feb.2005, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Kosovo kao Palestina?
Premda su geopolitički vidovnjaci predviđali da će se kosovsko pitanje riješiti već pet ili čak tri godine nakon rata između NATO-a i Srbije (1999.), uskoro će se navršiti i šesta godina a da se stvari u nominalnom međunarodnopolitičkom smislu nisu pomakle s mjesta. Kosovo u sklopu mandata UN-a uživa političku neovisnost spram Srbije, ali je ostalo izvan svijeta jer u masu stvari zavisi od nje. Od "sitnica" kao što su putovnica i nepostojanje vlastitog pozivnog broja, do "krupnica" >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << poput nemogućnosti samostalnog uključivanja u međunarodni financijski i bankarski sustav, što priječi strane investitore u ozbiljnijim ulaganjima u Kosovo. Rezultat svega toga je nevjerojatna stopa nezaposlenosti, po nekima čak 70 posto, daljnja netrpeljivost prema kosovskim Srbima i drugim manjinama, zbog čega je Međunarodna skupina za rješavanje kriza (ICG) prošlog mjeseca predložila da se već jednom završi rat i dođe do mirovnog sporazuma, odnosno do trajnog političkog rješenja.
Bush je o tome ovog tjedna slušao u NATO-u, a to su i teme razgovora s Putinom i Hu Jintaom. Srbijanski predsjednik Boris Tadić se već preventivno sastao s Hu Jintaom u Pekingu i pridobio ga je za poštovanje rezolucije UN-a 1244 koja Kosovo situira kao dio Srbije. Što se treba očekivati ove godine? Predsjedavajući OESS-a Dimitrij Rupel proglašava Kosovo ključnom temom 2005. Očekuje se transformacija UNMIK-a, jučer je Vijeće sigurnosti UN-a raspravljao o postignućima kosovske vlade, koja je ovih dana ponudila koncesiju srpskoj zajednici u vidu "decentralizacije" ili etničkog objedinjavanja pojedinih općina sa srpskom većinom. Kosovske bi vlasti potom trebale početi pisati kosovski ustav s ciljem zaštite manjina i mogućnosti sudjelovanja stranih sudaca u višim sudovima te dozvole stalnog multinacionalnog monitoringa.
Za sljedeću se godinu predviđa međunarodna konferencija o Kosovu i referendum o ustavu. Kontaktna skupina za Kosovo (UK, Rusija, Francuska, Njemačka i Italija) bila bi dužna sve to kontrolirati, a Vijeće sigurnosti UN-a tome dati placet.
Hoće li se približavanjem kraja ove priče sve ponovno vratiti na početak? Znameniti američki novinar Walter Lippmann, koji je umnogome utjecao na američku vanjsku politiku, rekao je jednom da su životni interesi oni za koje je netko pripravan umrijeti. Pored Srba i Albanaca za Kosovo su, barem iz zraka, htjeli poginuti i Amerikanci. Da je SAD išao u rat protiv Srbije zbog Kosova kroz UN, tada su ga Rusija i Kina mogle spriječili vetom. Zbog toga je rat vodio kroz NATO i sada želi politička rješenja za Kosovo najprije međunarodno definirati u NATO-u. Ako se Kosovo vrati pod Srbiju, onda je Amerika izgubila rat sa Srbijom. A to si Amerika neće dopustiti, posebice stoga što u demokratskom smislu Albanci ne mogu izgubiti mir jer su apsolutna većina na Kosovu. Prisutnost snaga NATO-a i izgradnja američkih vojnih baza govori da su srbijanska ratna rješenja i povratak na 1999. posve isključeni.
Što u pregovaračkom ili pretjerivačkom smislu nude Srbija i Kosovo? Srbija u rukama ima retoričke adute u vidu podjele Kosova ili pripajanja Republike Srpske, dok je Kosovo u igru ušlo "manevrima" o pripojenju etničkih Albanaca s juga Srbije i zapadne Makedonije i finalnim spajanjem s Albanijom.
Austrijski kancelar Wolfgang Schssel prenio je Bushu stav Europske unije da se bez Beograda ne smije odlučivati o Prištini. (Hrvatska kao nebalkanska zemlja nema svoje mišljenje o tom problemu, a želi se predstavljati EU-u kao njegov most za Balkan, pa ne zna je li Kosovo za nju unutrašnje pitanje Kosova ili Srbije!?). Možda se u ovoj priči gospodin Schssel ne pojavljuje slučajno, jer je, naime, i Austrija nakon Prvog svjetskog rata bila u poziciji Kosova. Dobila je republiku jedino pod uvjetom da se nikada ne udruži s Njemačkom.
To će vjerojatno biti jedan od preduvjeta za stjecanje državnosti Kosova: zabrana ujedinjavanja s Albanijom, ako događaji krenu po ovom "austrijskom" scenariju. Ali što ako je Kosovo balkanska Palestina? Tada će po običaju sve trajati desetljećima duže i teško će se moći očekivati učinkoviti bilateralni dogovori.
Srbiji bez Kosova nema prošlosti, a Kosovu sa Srbijom nema budućnosti. I Srbiji i Kosovu prolazi vrijeme, ali vrijeme se na tom dijelu antagonističkog Balkana oduvijek mjerilo u stoljećima, a ne u godinama. Pa tko poživi...
