Izvor: Blic, 14.Nov.2010, 01:20 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Kolaps kao trajno stanje
Na šta liči naš saobraćaj sa kojim bismo trebali u Evropu? Ako je išta u protekle dvije decenije upropašteno, onda je to nesumnjivo svaki od nekoliko velikih saobraćajnih sistema. Željeznica ne liči ni na šta, s time da su direktori uglavnom po zatvorima jer su sami sebi određivali u raspadnutoj firmi ogromne plate.
Remontovali su se za skupe pare prastari vozovi, vagoni su trunuli po šinama u šiblju, čudo da se nisu podešavale veće katastrofe. U vagonima nije bilo >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << grijanja, putnici su prevoženi kao stoka, rezervacija ili nije bilo ili su bile dvostruke, spavaća i kušet kola su postojala a i nisu, jednom riječju - katastrofa.
Riječna flota je sad već stara (ako uopšte postoji) u prosjeku možda i pola vijeka, a kad čovjek gleda one olupine na sidrištu niz Savu sa poderanim i prljavim zastavama, učini mu se da se na trenutak preselio u ambijent otprije stotinjak godina, gdje samo što nije dereglija ili kakva skela krenula preko vode. U luku doduše stižu prekrasne jahte sa zapadnih strana na putu za Crno more, a ovdje se nakratko zadržavaju tek da vidimo razliku između modernog plovila, sjaja i raskoši evropskog turizma i one naše gvožđurije što polako trune i nestaje pet stotina metara dalje.
O vazdušnoj floti, koju niko ne želi da kupi, treba li išta da se kaže? Ako ne znamo ko je upropastio željeznicu, možemo li saznati čijom je zaslugom propao JAT ili se i to urušilo samo od sebe a na pravdi Boga? Kako je moguće da se nekoć nabavila flotila aviona, a da se u zadnjih dvadeset godina ne može nabaviti ni jedan jedini?
Što se drumova tiče, stvari stoje i bolje i gore. Nešto se ipak ili izgradilo ili asfaltiralo ili iskrpilo, ali od Beograda pa do Beške nema mosta preko Dunava, a ovaj jedini prema Pančevu spada u metuzaleme među ćuprijama. Uostalom, ne bi ga ni bilo da ga Švaba nije podigao. Ne, ništa se nije promijenilo. Marko i dalje ore drumove, a i Turci mu gaze oranje.
