Izvor: Nezavisne Novine, 02.Okt.2015, 22:06   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Kingsli: Uvijek krećem od nule

Jedan od najcjenjenijih glumaca današnjice Ben Kingsli svjetsku slavu je stekao zahvaljujući ulozi Mahatme Gandija u filmu "Gandi", a jednu od glavnih uloga tumači i u trenutno aktuelnom filmu "Put do slave" Roberta Zemekisa.

Kingsli tumači lik Papa Rudija, čovjeka koji je mentor francuskom performer umjetniku Filipu Petitu i kojem pomaže da ostvari svoj san - da hoda po žici razapetoj između dvije kule Svjetskog trgovinskog centra u Njujorku.

Njegova karijera >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << obiluje mnoštvom uloga, a samo neke su u filmovima "Kornjačin dnevnik", "Osumnjičeni", "Bugsy", "Uhode", "Šindlerova lista", "Djevojka i smrt".

Ostvarenje "Put do slave" ovih danas se pretpremijerno prikazuje i u multipleksu "Palas" u Banjaluci.

NN: Šta Vas je to na početku privuklo filmu "Put do slave"?

KINGSLI: Pa, poziv je uvijek dobar početak... A ja sam isti dobio od režisera Roberta Zemekisa. On ima veliki opus, koji je proslavljen i koji će nastaviti da se slavi i da raste. Oduvijek sam mu se divio, ali nikada nisam radio s njim. U vezi s tim, pošto sam pročitao scenario, shvatio sam da je izuzetno dobro napisan. Sentimentalan i jak. Takođe, ranije sam sreo gospodina Petita kada sam prvi put gledao dokumentarni film "Čovjek na žici". Nisam mogao odbiti poziv da glumim u ovom filmu.

NN: Recite nam nešto o liku Papa Rudi, na koji način ste mu pristupili?

KINGSLI: Ovaj lik podrazumijeva dosta mašte. Sam scenario predstavlja jednu fantastičnu polaznu tačku, jer vam daje parametre, a ujedno liku daje funkciju. Od te polazne tačke vi stvarate portret... On je radio u cirkusu; ja radim kao glumac. Tako da portret koji sam stvorio ima dosta veze sa maštom, ali i dosta sa ovim veoma, veoma dobrim scenariom.

NN: Šta je to što je najzaslužnije za Vaš uspjeh?

KINGSLI: Zaista ne znam, nemam ideje. Duboko poštujem pripovijedanje i volim što mi je život dao tu poziciju -  glumac/pripovjedač. Vjerujem, zapravo znam iz iskustva, da je za druge izuzetno ljekovito da čuju određene priče - nevjerovatno ljekovito, stimulativno, zadovoljavajuće, uzbudljivo i izazovno za publiku da bude u prilici da uživa u pričama koje sam ja privilegovan da ispričam. Dakle, sve to ima veze s povezanošću s mojom vještinom, ali i materijalom kojem treba da udahnem život. Oduvijek sam imao specifičan pristup radu i taj pristup i nema baš puno veze s riječju "uspjeh". Mislim da ima daleko više veze s mojim nastojanjem da doprem do ljudi i da im ispričam priču... Mislim da sam zato ovdje gdje sam. Ja sam zapravo tu da pripovijedam priče. To je tako jednostavno.

NN: Da li ste oduvijek željeli da budete glumac?

KINGSLI: Da, iskreno jesam, još od svoje pete ili šeste godine.

NN: Kako ste u tim godinama mogli da znate da želite da budete glumac?

KINGSLI: Bio sam veoma impresioniran - to je vjerovatno prava riječ kada se govori o tako mladom djetetu... Dakle, bio sam impresioniran i dirnut jednim filmom koji sam gledao. Odjednom, na svijetu nije postojao niko drugi osim mene i djeteta na platnu, koji je bio dječak mojih godina. Nisam želio da se taj film završi. I kada je filmu došao kraj, rasplakao sam se... Nekako sam osjetio povezanost, tu konekciju između mene i platna. Nisam mogao to tada dešifrovati jer sam bio suviše mlad.

NN: Koji je to bio film?

KINGSLI: Riječ je o filmu "Never Take No for an Answer". Nedavno sam ovu priču ispričao svom kolegi Martinu Skorsezeu, a on mi je rekao: "Da, naravno, znam taj film." Martin, koji je veliki ljubitelj filmova, posebno tih starih, stavio je film na DVD, koji me je narednog dana čekao u mojoj prikolici. I eto, sada imam kopiju svog omiljenog filma, i sada kada ga opet pogledam, mogu osjetiti taj nevjerovatan osjećaj koji je zaista teško opisati. Nadam se da sam odao poštu tom prvom utisku tako što sam dječaku na platnu rekao: "Želim da radim to što ti radiš."

NN: "Put do slave" govori o tome da će umjetnik rizikovati sve zarad svoje umjetnosti. Da li je to nešto s čim se možete poistovijetiti?

KINGSLI: Da, skoro svakodnevno, samo možda ne u toj mjeri. Nadam se da rizikujem sve, i uvijek krećem od nule. Ta nula se akumulira. To je ono gdje nema komentara, nema osuđivanja, nema procjenjivanja, nema pohvala, nema ničega. Uvijek moram krenuti od nule. Imam osjećaj da zakoračim na zategnuti konopac prvi put svaki dan kada odlazim na filmski set.

NN: Da li ste se specijalno pripremali za ovaj film?

KINGSLI: Možda zvuči kao nešto uobičajeno, ali moram biti iskren prema svakom mladom glumcu koji pročita ovaj intervju. Dakle, volio bih biti iskren... Učim svoj tekst tako temeljno da nikada nisam došao u situaciju da iznevjerim ostale na setu. Oduvijek sam to radio. Naime, tokom samog procesa učenja, tj. onoga što izgovara lik kojeg tumačite, načina na koji se on susreće sa svijetom, zapravo vam daje određene smjernice ko je i kakav je on. Dakle, znam proučavati scenario satima, satima i satima. Upravo to radim i danas, za jedan drugi film. Dakle, satima. Jer, kroz njegove riječi, u vama se javljaju prve skice njegovog porterta.

Nastavak na Nezavisne Novine...