Izvor: Nezavisne Novine, 05.Feb.2017, 22:28   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Kadar za konzervaciju kulturne baštine u deficitu

BANJALUKA - Na Internacionalnom trening kursu na Institutu za konzervaciju i restauraciju u Rimu prošli mjesec stažirala je i konzervator za kožu i tekstil Muzeja Republike Srpske Dragana Radoja, mr za skulpturu i arheološki materijal.

Tim povodom pričali smo sa ovom muzejskom radnicom o njenom neobičnom zanimanju, kao i o tome koliko se istom pažnje poklanja kod nas, a koliko u inostranstvu.  U laboratoriji za skulpturu od gipsa Dragana Radoja obavljala je stručno usavršavanje >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << pod mentorstvom prof. dr Karla Stefana Salerna, čuvenog stručnjaka iz oblasti konzervacije skulpture od gipsa. Na kursu pod nazivom "Konzervacija i restauracija na skulpturi od gipsa" kao jedini predstavnik iz Republike Srpske Radoja je u Italiji stažirala od 15. do 28. janara.

"U navedenom periodu bila sam na stručnom usavršavanju na Visokom institutu za konzervaciju i restauraciju u Rimu (ISCR), pod pokroviteljstvom Ambasade Republike Italije, Ministarstva civilnih poslova BiH i Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske", počela je priču za "Nezavisne" Dragana Radoja. Stručno usavršavanje, kako nam je kazala, sastojalo se od teoretskog i praktičnog dijela. Dok je obuka trajala, tu, u prostorijama ISCR-a, Radoja je imala priliku da upozna i potomka legendarnog italijanskog revolucionara iz 19. vijeka.

"Na ovom kursu bila sam u prilici da upoznam, između ostalih, i unuka Đuzepea Garibaldija, koji je posjetio laboratoriju. Njegova posjeta vezana je za sticanje uvida u sam postupak konzervacije i restauracije skulpture od gipsa Đuzepea Garibaldija, koji se odvija pod nadležnošću  profesora Salerna, a u kome sam i sama učestvovala", govori Radoja. Ovom prilikom, dodala je ona, u skladu sa potrebom za asistentom koji bi mu pomagao u konzervaciji skulpture Đuzepea Garibaldija, profesor je zvanično predložio direktorki Visokog instituta za konzervaciju i restauraciju da pruži tu mogućnost upravo njoj.

"Prijedlog je odobren, čime mi je omogućena kompletna tromjesečna praktična obuka u Italiji, na ISCR-u. Naime, na dodjeli sertifikata 27. januara 2017. direktorka, nadležna za obuke na Institutu, saopštila mi je da sam dobila saglasnost za učešće u tromjesečnoj praktičnoj obuci na Visokom istitutu za konzervaciju i restauraciju u Italiji", riječi su muzejske radnice koju smo pitali i to da li kod nas može da se dobije slično obrazovanje iz ove oblasti. Činjenica je da Bosna i Hercegovina, kako Republika Srpska, tako i Federacija, odgovorila nam je, imaju deficit kadra za konzervaciju i restauraciju muzejske građe i kulturne baštine u cjelini.

"Ne postoje čak ni odgovarajuće ustanove (fakulteti, instituti) za obrazovanje kadra za konzervaciju i restauraciju. Ove okolnosti ukazuju na neophodnost korišćenja teoretskih i praktičnih edukacija u inostranstvu, posebno onih koje podrazumijevaju stipendije", zaključila je Radoja. Pozvana da učestvuje u ovim radovima koji omogućavaju izuzetnu priliku sticanja znanja, konzervatorka Muzeja RS postaje specijalizovana za tehniku koja je od visoke važnosti za očuvanje baštine RS, pa i cijele BiH.

Konzervacija ili restauracija je djelatnost posvećena očuvanju kulturne baštine čije aktivnosti uključuju provjeru stanja, dokumentiranje, rad na samom predmetu kulturne baštine, te preventivnu zaštitu. Sve su ove djelatnosti pak potpomognute naučnim istraživanjima i obrazovanjem. Briga o predmetima kulturne baštine ima dugu istoriju unutar tradicije spajanja i učvršćivanja raznih predmeta, kao i individualnog restauriranja umjetničkih djela. Tokom 19. vijeka došlo je do preplitanja nauke i umjetnosti kada je Majkl Faradej počeo proučavati štetan uticaj okoline na umjetnine, dok je u isto vrijeme Luj Paster počeo sa naučnim analizama boje. Danas, širom svijeta, konzervatorski rad rukovođen je visokim etičkim standardima koja su propisana od strane nadležnih institucija.

Nastavak na Nezavisne Novine...