Izvor: Vesti-online.com, 09.Apr.2016, 06:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Kad su cvetale tikve
Verovali ili ne, ali baš je ovako je bilo: došli premijer Aca i tzv. prvi privrednik Srbije Marko u Frankfurt, a tamo se, doteran kako i priliči kad ti neko, je l' da, važan dolazi iz otadžbine, skupio poslovni krem Nemačke.
Očekujući, ipak, da nekim ludim čudom čuju nešto pametno od dva brata koji već dugo lunjaju svetom tražeći sebi zanata, kao u onoj bajci kad su starom ocu dosadili.
Začudi se biznis-krem u tuđini šta će slušalice kraj sedišta kad >> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com << su stigla braća, zemljaci, pa valjda istim jezikom govorimo, majku mu milosnu?!
Ali, avaj...
Prvi se mikrofona, kako protokol nalaže, latio Drugovenčani i Nepogrešivi, pa razvezao - na engleskom. Zgledaše se krem koji u tom času zažali što nije kremiran pre ove bruke, ali sa upečatljivih usana ne slete nijedna srpska reč.
Ni "dobar dan, gospodo zemljaci, uzdanice otadžbine"!
Ništa.
Ajde, nema veze, pomisliše skockane zvanice, sad će dete dijaspore, naš Marko, on je ovaj 'leba jeo, mi ga othranili, među nama je rastao... Premijer Svevišnji kanda ima kilave savetnike, pa mu ne skrenuše pažnju gde i kod koga dolazi i kako rasejanje potura grbaču kad god bude vuna Kićo, ali naš Marko, on to zna!
Guten tag, progovori prvi otadžbinski privrednik, pa nastavi sve po nemački: kako je njemu Frankfurt, takoreći, drugi rodni grad, da mu je em milo, em drago što se, eto, opet nacrtao kraj Majne.
U publici, što se sirota zalud ponadala da će biti uključena bar u predizbornu predstavu Svemogućeg i njegove desne privredne ruke - muk, ko na sa'rani. Jedino što popa nema.
I tako se Aca i Marko siti ispričaše što sa Nemcima, što sa ostalom gospodom koja srpski ne govori. Valjda gadljivi na one koji lebac pošteno zarađuju, Glava i Desna ruka komandovaše sebi nalevo krug i ispariše kao priviđenja.
A i što bi uopšte na srpskom i pričali kad celo glasačko telo dijaspore jedva može da se meri sa jednim beogradskim soliterom? I šta će Glavi i Ruci srpski biznis-krem, naviknut da posluje kako Bog i zakoni zapovedaju, bez mita, reketa i pratećeg krkanluka?
To je bar naš Marko naučio tamo, kraj Majne.
Zamislite da je, o užasa, neko od zvanica priupitao Svevišnjeg nešto tugaljivo, na šta je on, poznat i kao Plitka materica, obaška osetljiv? Možda bi pale i neke teške reči, možda bi Plitka materica, šatro uglađeni đak beogradske kaldrme, potegao priče o dupetu i praziluku, o pevaljkama i znojavim košuljama, pa bi se to ko zna kako završilo među gnevnim zemljacima?
Nije to Pančevo gde nesrećnik krikne "Predsedniče, gladan ti je narod!", pa ga revnosna policija privede da ga ne izbubeca masa pravovernih "meštana" koje SNS-ovoj autobusima vozaju od Ivanjice, preko Vlasotinca, do Subotice.
Doduše, Vođin ego je narastao do neslućenih razmera, on više ne bira koga vređa niti koga gleda s nebeskih visina kao da je u pitanju usmrdeli sir, a ne ljudi od kojih bi On i njegovi mogli mnogo toga pametnog da nauče.
Ali, došlo je vreme kada otadžbinom ponovo cvetaju tikve, prazne, što zvone od gluposti, neznanja i bahatosti.
Uostalom, braćo dijasporci, pa zar niste znali ko vam dolazi? Tako vam, vala, i treba.
Nastavak na Vesti-online.com...






