Izvor: Blic, 06.Maj.2007, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Kad lažovi kradu
Kažu da predizbornim i predbračnim obećanjima ne treba odviše vjerovati. Uvijek se nešto desi što poremeti prekrasne planove te se ljudi probude u gruboj realnosti umjesto u snu. Može li se vjerovati realnosti?
Nije to samo naš problem niti samo mi loše stojimo sa sopstvenim očima. Zar, recimo, rat u Iraku (i drugi primjeri) ne pokazuje kako ni moćni Ameri nisu u stanju da se snađu u zbrci, koju proizvode s jedne strane optimističke riječi šefa države a sa druge arlingtonsko >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << groblje gdje se sahranjuju mladi soldati kovčega umotanih u nacionalne zastave? Jer bi i roditelji poginulih možda povjerovali predsjedniku kad bi njihova djeca bila živa, a on mrtav.
Ali prepustimo moćne Amere njihovoj sudbini kad već njihovi ambasadori ne prepuštaju nas našoj, već je svejednako kroje. Šta da radimo sa vlastitom realnošću, sa ovom stvarnošću koja samo glumi nekakovu zbilju? Zar nije narod vjerovao da će živjeti mnogo bolje nego što je živio kad mu je bilo najgore? Zar mu nisu obećali ukidanje viza da bi slobodni ljudi mogli slobodno putovati slobodnim demokratskim svijetom? Zar nije bilo rečeno kako će se uvesti red i poredak u opšte bezakonje, dok suptilna korupcija traži i onu najsitniju rupu u koju još nije ušla? Zar nas nisu (navodno zbog Kosova) bombama zasipali silni prijatelji, koji sad gledaju kako se pod njihovom upravom ništa nije popravilo ali jest sve pokvarilo? Zar nisu obećane povećane investicije umjesto kojih se povećala nezaposlenost i lihvarske kamate stranih banaka (čitaj domaćih tajkuna, inače patriota)? Zar su studenti nekad štrajkali da bi im se školarine povećale, a broj smanjio?
Lako je braći Amerima. Ako im i ne pođe za rukom da pobiju baš sve Iračane (jednako Kurde kao i sunite/šiite) već će naći nekog drugog dobrog za ubijanje jer oni naprosto moraju ubijati da bi normalno živjeli.
Ali kako ćemo se mi dočepati svijetle budućnosti ako smo se tako žestoko vrgnuli u prošlost? Ljudima, međutim, ne treba gorkim riječima otežavati mračnu sadašnjicu. Kao da ne znaju birači i udavače da će biti prevareni pa opet vole da im se slatko i umilno laže. Jer je čovjek prosto takav, krvav ispod kože.
