Izvor: Nezavisne Novine, 06.Sep.2015, 21:52   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Jadranka Stojaković: I dalje imam koncerte, ali u snu

BANJALUKA - Iako već godinama živi u banjalučkom staračkom domu "Ivan Pavao", slavna jugoslovenska kantautorka Jadranka Stojaković nije zaboravljena.

Mnogi i danas dolaze da je posjete: Željko Joksimović, Maja Tatić, Maja Sar, Ismeta Dervoz, Đule Van Gog, Edo Maajka, Željko Samardžić, kolege s kojima je radila, s kojima je odrastala, a obilaze je i mlađi muzičari, u potrazi za korisnim savjetom. Jadranka ih sve primi, sasluša, popriča s njima i nasmije se.
>> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine <<
Iako bolest - oštećenje motornog neurona - uzima svoje, Jadranka ne gubi energiju. Za "Avaz" kaže da bolest nema pravila: jednog dana se osjeća dobro, drugog dana ne.

"Teško mi je da pričam. I ovaj razgovor je mogao biti odgođen da nismo pogodili dan. Tako je to. Nekada je bolje, a nekada ne. U domu ima nekoliko ljudi koji su sposobni da pričaju i s njima prozborim. Pronašla sam čak i neke ljude koji su radili u Banskom dvoru kada se postavljala moja prva izložba", rekla je ona.

Mnogo je, kaže, prijatelja koji joj dolaze i pomažu joj, mnogo je i ustanova. Dolazi, dodaje, i mlađa raja, pogotovo članovi banjalučkog benda "Aleksandrija". I sarajevski prijatelji navrate i donesu sudžuku i ratluk.

"Zbog bolesti ne mogu da gutam i ne moram vam reći koliko mi je žao zbog sudžuka! Kako miriše! Mogu da ga probam jedino ako ga prije toga sameljem, ako od njega napravim kašu. Tako je i s ratlukom i ostalim slatkim džidžama koje dobijam", priča Jadranka.

Muzika je i dalje, tvrdi, dio nje, njene duše i - mozga. Još ima mnogo ideja i u samoj sebi provodi nove melodije.

"Ne mogu više da sviram, ali često sanjam muziku. Živim cijeli život s njom i kao da imam koncerte dok spavam. Još mogu da je osjetim, još mogu da je čujem", kaže ona.

Kada spomene koncerte, Jadranka Stojaković se odmah prisjeti početka karijere, kada je s Kemalom Montenom i Zdravkom Čolićem nastupala širom bivše Jugoslavije, najviše na primorju.

"Tada smo svi stasavali. Bili smo na moru. U Crikvenici, ako se dobro sjećam. Bili su to nezaboravni nastupi. Mnogo smo se družili i pjevali. Sjećam se i prvog koncerta s 'Bijelim dugmetom', bilo je to izvanredno iskustvo. Čupali su nas za džempere, pa sam shvatila da to nije za mene. Jesam roker u duši, ali bliža sam kantautorskoj liniji. Takođe, pamtim i koncerte po Japanu", prisjeća se Jadranka.

Uvijek je, dodaje, pripadala meditativnoj strani svijeta i istočnjačkoj filozofiji. Njena majka je voljela japansku kulturu i Jadranka je to od nje naslijedila.

"Japanci su mi pomogli da napredujem, pogotovo u tehničkom smislu. Sve sam sama radila i onda sam ih zvala tek na kraju da dođu i pogledaju urađeno. Oni su me naučili kako da upotrebljavam kompjutersku grafiku. Takođe, u Japanu sam se družila s mnogim poznatim svjetskim muzičarima", govori Jadranka o svom životu u Japanu.

Kada je nedavno gostovao u Banjaluci, Željko Joksimović je posjetio Jadranku, ističući da je ona prva u jugoslavenskoj pop muzici upotrijebila popularne "trilere".

"Ne znam da li sam bila prva, ali sam mnogo slušala Himzu Polovinu i voljela sam ono što je on radio. A meni je bio i prirodan taj sevdah. To mi je ostalo od babe Dalmatinke, odnosno od italijanske 'veze', koja mi je došla preko nje. Sve se to u meni pomiješalo i taj triler je izletio", ističe Jadranka.

Njena energija, koja je ne napušta, skup je, kako kaže, životnih iskustava, načina života i susreta s različitim ljudima.

"U mojoj porodici niko se nije bavio 'normalnim' poslom. Svi smo bili kreativno usmjereni. Mnogo mi je pomogla činjenica da sam odrasla u multinacionalnoj porodici i da sam učena kosmopolitizmu. Majka me naučila da uvijek budem iskrena", naglašava Jadranka.

Jadranka Stojaković kaže da je njeno prvo sjećanje na djetinjstvo - Jadransko more. Brat od majke ju je, priča, jedno jutro stavio na brodicu i poveo na pecanje.

"Još nije svanulo. Tada sam već svirala usnu harmoniku, a on mi je rekao da je ponesem, jer se ribe bolje love ukoliko neko svira. Ja sam svirala, a on je izvlačio mreže. To je bio moj poziv suncu da izađe", prisjeća se Jadranka.

Kada je neko pita za društveno-političke prilike, Jadranka Stojaković samo odmahne rukom.

"Šta bih sve radila da nisam bolesna! Sve bih prevrnula! Naravno, ima dobrih i pametnih stvari i ljudi, ali se nisam nadala da će potres ovoliko dugo trajati. Ako ti prijatelji kažu da im je lakše bilo za vrijeme rata nego sada, onda je sve jasno", kaže Jadranka.

Sa sjetom se sjeća dvojice velikih pjevača koji su preminuli ove godine - Kemala Montena i Arsena Dedića. Smatra da nijedan od njih nema niti će imati dostojnog nasljednika.

"Njihove duše provijavaju kroz nas koji smo s njima živjeli u istom vremenu. Dio njihovog iskustva, duše i druženja ostaje sa mnom kao vječni pečat. Niko se ne može poistovjetiti s njima. To su bili originali na koje će možda nekada neko ličiti, ali niko neće biti kao oni", ističe Jadranka.

(NN/Avaz)

Nastavak na Nezavisne Novine...